9-godišnji Dia'a vozio se razrušenih ulicama grada Dara'a u automobilu s ocem i starijim bratom kako bi izbjegli bombardiranje. Kada su naišli na blokadu, otac je okrenuo automobil ne znajući da su na nišanu snajpera. Kada je snajper opalio, pogodio je 9-godišnjeg dječaka promašivši mu srce tek za koji milimetar, a metak se odbio i na mjestu ubio njegovog brata. Dia'a je preživio, ali unatoč tome roditelji i on shrvani su zbog smrti njegova brata, piše CNN.
>>Humanitarna katastrofa: Milijun sirijske djece u izbjeglištvu
No to je samo jedna od potresnih priča koje su u Siriji gotovo svakodnevica. U toj je zemlji od početka sukoba živote izgubilo 7.000 djece od kojih je njih 1.600 mlađe od deset godina, a neka su zarobljena i regrutirana od strane sirijske vojske.
Bombardiranje i granatiranje sela, škola i bolnica natjerali su brojne obitelji u izbjeglištvo. Ozlijeđeni i umirući odlaze u Jordan gdje se o njima brinu liječnici i medicinske sestre.
>>SAD razmatra mogućnost vojne intervencije u Siriji
Jedan od njih je i Abdulla Ibrahim, sirijski kirurg koji je morao promijeniti ime da bi zaštitio svoju obitelj.
'50 posto ozljeda uzrokovane su bombardiranjem i granatiranjem u koje ubrajamo i ozljede od urušavanja zgrada, a ostalih 50 posto su ozljede uzrokovane snajperima i ostalim vatrenim oružjem', govori Ibrahim.
Prisjetio se 4-godišnjeg Mohammeda koji je došao u Jordan sa slomljenih rukama i nogama, frakturom lubanje i smrskanom zdjelicom te je rekao kako je mislio da će biti pravo čudo ako uspije preživjeti. Nakon brojnih operacija, Mohammed je uspio preživjeti i sada živi s majkom u izbjegličkom kampu.
>>VIDEO Vehabije iz BiH pozivaju mlade na džihad u Siriju?!
Djeca koja proživljaju ove strahote morat će se naučiti nositi s bolnim uspomenama koje će promijeniti tijek njihovih života.
15-godišnji Ahmed bio je u dvorištu s trogodišnjim bratom, trudnom majkom, djedom i ujnom kada je u njihovu blizinu pala raketa. Vatreni šrapnel pogodio je njegovu trudnu majku koja je u ruci nosila njegovog brata i ubio je na mjestu. Ahmed je ležao na podu od zadobivenih ozljeda. Sjeća se kako je bio u hitnoj. 'Bio sam u hitnoj i razmišljao sam o svojoj obitelji. Nisam uopće mislio na svoju ozljedu, pitao sam se kada će doći moja obitelj. Znao sam da je djed ovdje negdje, ali pitao sam se gdje su majka i brat', rekao je. Teško mu je otarasiti se slika koje ima u glavi i koje ga tjeraju da živi drugačijim životom nego što je planirao. Više ne želi biti fotograf, niti učitelj, niti profesionalni nogometaš. 'Želim biti borac! Želim se priključiti otporu', rekao je.
12-godišnja djevojčica koja je izgubila nogu i svoju braću rekla je: 'Želim biti doktor. Želim pomoći ljudima poput mene'.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
