Međutim, činjenica da Papa nije odlučno i ciljano osudio krijumčare drogom u Meksiku i uhićenja oponenata režima na Kubi, osim općenitih izraza pokude, kod nekih je izazvala žaljenje za izravnijim stilom Benediktova prethodnika Ivana Pavla II. koji nije oklijevao jasno istaknuti probleme.
Tijekom svojeg prvog putovanja u hispanofonu Ameriku, Papa je trebao uvjeriti milijune katolika da ih ne zanemaruje te da se zanima za njih, s obzirom da je njegov 'eurocentrizam' u predvođenju zajednice od 1,1 milijardu vjernika predmet kritika.
Iz tog je razloga krenuo na ovaj daleki put, izazovan za 84-godišnjaka.
Joseph Ratzinger može biti zadovoljan što je okupio znatan broj štovatelja na svim mjestima koja je posjetio. Posebno u vrlo katoličkoj regiji Guanajuato u središnjem dijelu Meksika.
Benedikt XVI. povjerio je da nigdje nije bio tako lijepo dočekan u sedam godina svojeg pontifikata.
Na Kubi je doček bio rezerviraniji, ali je ukupno 500.000 Kubanaca prisustvovalo dvjema misama, u Santiagu i Havani, dok katolička zajednica predstavlja tek 10 posto od 11,2 milijuna Kubanaca.
Jedan od lajtmotiva njegovih govora bila je autonomija Crkve koja mora moći slobodno se izraziti u društvu kako bi sudjelovala u njegovoj izgradnji.
O težim problemima Papa je nastojao progovoriti diskretno, nikad ne osuđujući osobe ili skupine.
U Meksiku je osudio nasilje i krijumčarenje drogom koje treba 'razotkriti' i izrazio žaljenje za 50.000 žrtava i pet godina prljavog rata između vlasti i krijumčara drogom.
Problem je tako velik da su neki Meksikanci poželjeli da je bio britkiji. Primjerice, nije zatražio od krijumčara drogom, koji za sebe tvrde da su katolici, da se pokaju, kao što je to učinio Ivan Pavao II. sa sicilijanskim mafijašima.
Na Kubi oponenti režimu bili su razočarani što je pristao susresti se s bivšim predsjednikom Fidelom Castrom ali nije našao vremena da se susretne s njima. (Hina)
