Čini se kao normalan autobus, nešto prljavštine prijašnjih putnika, nedostaje pokoji gumb na upravljačkoj ploči, stakla na ponegdje napukla - no svi koji sjedaju u njega znaju da ih taj autobus možda vodi na put u jednom smjeru.
Pročitajte i ovo
I ne pretjeruju.
S autobusnog kolodvora u centru Bejruta polazi autobus za Raqqu. Ova linije postoji oduvijek, no otkako je Raqqa postala uporište samoprozvanog kalifata pod kontrolom ISIS-a, ova je linija postala najopasnijom na svijetu. No ljudi i dalje plaćaju kartu ne bi li se ukrcali na taj autobus.
Put traje 24 sata, a prije Raqqe staje u Damasku koji je pod kontrolom režimskih snaga te u Palmiri koja je pod kontrolom džihadista. Nitko od devet putnika koje je CNN uhvatio prije ukrcavanja na autobus nije dao da mu se snima lice. Logično, s obzirom na to da su bili sigurni da će ih džihadisti pustiti u Raqqu što ukazuje na to da znaju ljude unutar ovog džihadističkog uporišta.
Činjenica da bi mogli stradati ne predstavlja im, kažu, takav problem, kao što im stvara činjenica da je ISIS u Raqqi zabranio pušenje. Stoga putnici u prije ulaska u bus pale zadnju cigaretu, a potom slijedi ritual - namakanje prstiju u parfem, brisanje fotografija i glazbe iz mobitela. ISIS-ovci sve detaljno provjeravaju, a ukoliko im takvo što nađu svakako će biti kažnjeni fizičkom, a možda i smrtnom kaznom.
I sama vožnja je rizik - ponekad borbeni zrakoplovi prelijeću nisko iznad autobusa. Ponekad snajperisti otvore paljbu na njega. Većina ne boji se borbenih zrakoplova jer bombe koje bace padnu na sigurnoj udaljenosti, ali za snajpersku paljbu nikad ne znaju odakle dolazi. Vozači uglavnom nastavljaju voziti bez obzira na sve.
Autobus se iz Raqqe uglavnom vraća prazan. Džihadisti ne dozvoljavaju odlazak. No ima li ikakvog načina za povratak iz tog grada? Iskusniji kažu kako se može otići, primjerice, na 15 dana radi nekog medicinskog pregleda ili liječenja. Ukoliko se osoba ne vrati u zadanom roku džihadisti će im zaplijeniti svu imovinu.
Jedan čovjek ispričao je priču o gradu u kojem njegova djeca već 4 godine nisu izašla iz kući ne bi li otišla u školu. 'To je nekada bio moj raj. Prije ISIS-a. Prije rata protiv ISIS-a i siromaštva i bijede koju je sve to uzrokovalo. Sada je to moj pakao', kaže jedan čovjek iz autobusa.
