To je samo dio najveće i najkrvavije bitke u povijesti ratovanja.


Na današnji dan, 19. studenoga 1942. godine, u 7:20 sati ujutro po moskovskom lokalnom vremenu, započela je ofenziva na ruskom frontu koja je promijenila tijek Drugog svjetskog rata.

Staljin je zapovjedio sovjetskoj vojsci da bivši Staljingrad (današnji Volgograd) ne smije pasti u ruke nacista. Rezultat ofenzive bila je odlučujuća pobjeda Crvene armije protiv nacističke vojske u bici za taj grad, koja je ukupno trajala od 23. kolovoza 1942. do 2. veljače 1943. godine. Ta ofenziva imala je kodno ime "Operacija Uran".

U ljeto 1942. godine Hitler je pokrenuo ofenzivu na ruskom frontu, kojoj je cilj bio zauzimanje naftnih polja na Kavkazu i Staljingrad. U trenutku početka sovjetske ofenzive, na Staljingrad i okolicu obrušilo se više od 250.000 njemačkih vojnika, s i dan danas neutvrđenim točnim brojem artiljerijskog naoružanja te 732 borbena i transportna zrakoplova. Hitlerovim snagama pridružene su bile i rumunjske snage, odnosno 143.296 vojnika, 827 komada artiljerije, 134 tenka i neutvrđen broj borbenih zrakoplova. Ni to nije bilo sve, jer je Hitler u Bici za Staljingrad imao i 220.000 talijanskih vojnika praćenih neutvrđenim brojem artiljerije i borbenih zrakoplova te 2.000 mađarskih vojnika, s isto tako neutvrđenim brojem artiljerije i borbenih zrakoplova.

Vezani članci Koronavirus u Njemačkoj Njemačka produljuje mjere: "Svakom građaninu jedan besplatni test tjedno" Dragomira Majhen s Instituta Ruđer Bošković i Viktorija Bednjanec Znanstvenica s Instituta Ruđer Bošković otkrila što se zna o ruskom cjepivu: "Kad dođem na red cijepit ću se bilo kojim cjepivom"

Kći čovjeka kojeg se rijetki žele sjećati vjeruje da je on bio dobar i stavovima šokira svijet!

Nasuprot toj ogromnoj vojnoj sili, stajala je još brojnija Crvena armija. U bici za Staljingrad sudjelovalo je čak 1.143.500 sovjetskih vojnika, 894 tenka, 13.451 komad artiljerije te 1.500 borbenih zrakoplova. Bio je to krvavi sraz mitskih i titanskih proporcija, kojeg većina povjesničara smatra jednom od najkrvavijih i najvećih bitaka u povijesti ratovanja.

Kronologija Operacije Uran

19. studenoga:

U 7:20 sati po moskovskom loklanom vremenu zapovjednici sovjetskih artiljerijskih snaga zaprimili su zapovijed za početak ofenzive i napada. Šifra kojom im je data zapovjed bila je riječ "sirena". Uslijedilo je 80-minutno bombardiranje usmjereno protiv 3. rumunjske vojske, koja je štitila sjeverni bok njemačke 6. vojske. Unatoč gustoj magli, ali i činjenici da je ofenziva dugo i pomno pripremljena, sovjetsko topništvo doslovce je razorilo rumunjske položaje duž fronte. Prekinute su komunikacijske linije, uništena skladišta streljiva, kao i izvidnički položaji. Mnogi rumunjski vojnici koji su preživjeli prvi udar, dočekao je novi sovjetski udar, ovaj put teške artiljerije na rumunjsku pozadinsku artiljeriju.

U 8:50 sati sovjetska 21. i 65. armija, potpomognute 5. tenkovskom armijom počele su proboj kroz rumunjske obrambene položaje, no Rumunji su prva dva napada uspjeli odbiti. No kako nisu imali teškog protutenkovskog naoružanja, njihova obrana je ubrzo kolabirala, jer do podneva su se kroz njihove redove uspjele probiti sovjetske tenkovske postrojbe. Rumunjski položaji bili su pod napadom s istoka i zapada, a rumunjske snage ostale su razbijene na terenu i kaotično su se povlačile s bojišta.

Nakon 80 godina progovorio dječak kojeg je Hitler iskoristio

Zapovjedništvo njemačke 6. vojske u tim je trenucima donijelo krivu odluku i umjesto slanja 16. i 24. panzer divizije upomoć razbijenim Rumunjima na sjevernom boku, poslali su slabo opremljenu i neadekvatnu 48. panzer jedinicu, koja je s ispod 100 tenkova trebala zaustaviti napredak sovjetskih tenkova i vojske. Oni su zajedno s pridruženim rumunjskim snagama poraženi do 20. studenoga.

Povrh svega, uvjete na bojištu pogoršala je i jaka snježna oluja, koja je štetila, koliko i sovjetskim tenkovima i vojnicima, toliko i njemačkim tenkovima i vojnicima te njihovoj koordinaciji na terenu.

Sovjeti su do kraja dana zarobili 27.000 rumunjskih vojnika te nastavili s probojem prema jugu, dok je sovjetska konjica dobila zadatak iskoristiti inicijativu na terenu te je uspješno presjekla komunikaciju između rumunjskih i talijanskih snaga te blokirala mogući protunapad neprijatelja s boka.

Borbeni zrakoplovi Crvene armije čistili su pozadinu i rumunjske vojnike koji su se povlačili, uz vrlo malen ili nikakav otpor njemačkog Luftwaffea. Zbog povlačenja 1. rumunjske konjičke divizije, koja je originalno bila postavljena na bok 376. njemačke pješačke divizije, sovjetske snage uspjele su zaobići njemačke obrambene položaje. U trenutku kad su njemačke snage počele reagirati tijekom popodneva i večeri, drugi napad na njemačke položaje s juga, već je bio spreman.

'Staljingrad' proslavio 70. godišnjicu pobjede

20. studenoga:

Sovjetski zapovjednik Andrej Jeremenko primio je zapovjed da krene sa svojim dijelom ofenzive u 8 sati ujutro, no on je to odbio i rekao da će to učiniti kad se povuče gusta magla. No ipak, sovjetska 51. armija otvorila je artiljerijsku vatru na vrijeme, jer je došlo do prekida u komunikaciji, ali su bili jedini, jer je ostatak sovjetskih snaga na jugu dobio zapovjed da se napad odgađa do 10 sati.

51. armija je unatoč svemu razbila 6. rumunjski korpus i uspjela uzeti velik broj zarobljenika. U 10 sati napadu se pridružila i 57. sovjetska armija, a situacija je bila povoljna i za napredak tenkovskih snaga u napadu pa je njemačka 297. pješačka divizija mogla samo promatrati kako njihova rumunjska podrška ne uspijeva odolijevati naletu Crvene armije.



Ipak, tijekom napredovanja 4. i 13. mehanizirani sovjetski korpusi počeli su zastajkivati pa su njemačke snage brzo reagirale preusmjeravanjem svoje rezervne 29. protuoklopne divizije na bojištu. Unatoč par pobjeda koje su usljedile i uništenju oko 50 sovjetskih tenkova, njemačka strana morala je opet preraspodjeliti snage, kako bi pojačala obrambene položaje na jugu.

Do kraja dana, to je značilo da između sovjetskih snaga i rijeke Volge stoji samo 6. rumunjska konjička regimenta.

20. do 23. studenoga:

U velikoj bici koja se dogodila 20. studenoga, Crvena armija jednostavno je pregazila 48. panzer korpus te je zauzela grad Perelazovski, 130 kilometara sjeverno od Staljingrada. Njemačke snage patile su od nedostatka goriva, a to je postao već velik problem u jeku sovjetske protuofenzive.

Već idućeg dana sovjetska vojska ostvarila je napredak daljnjih 50 kilometara prema Staljingradu i napali su njemačke bočne položaje. Unatoč pokušaju kratkog protunapada, njemačka 22. panzer divizija svedena je na svega nekoliko tenkova i bila primorana na povlačenje prema jugozapadu.

Rumunjska 1. oklopna divizija uspjela se nekako na brzinu reorganizirati i pružiti otpor sovjetskoj vojsci u pozadini, jer se sovjeti nakon proboja nisu htjeli zadržavati i čistiti neprijateljske položaje iza sebe. No, Rumunji su računali na pomoć njemačkih tenkova, koja ipak nije došla pa su njihove snage opet razbijene.

20. studenoga zapovjednik 6. njemačke vojske, Friedrich Paulus, primio je vijest da je Crvena armija na manje od 40 kilometara od njegovog zapovjednog stožera. Povrh toga, između sovjetske vojske i njega više nije bilo nikoga tko bi pružio značajan otpor njihovom napredovanju.

Južno krilo sovjetske ofenzive na Staljingrad jednako je napredovalo, a Hitler je svojoj vojsci naredio da se ukopa na položajima između rijeka Don i Volga te ih nazvao "Tvrđavom Staljingrad". Nijemci su imali i opciju da se pokušaju probiti iz stežućeg obruča, no Hitler na to nije niti pomišljao. Ubrzo, njemački su se položaji našli u potpunom okruženju. Samo je 16. protuoklopna divizija njemačke vojke pokušala probiti obruč, a manjak koordinacije između sovjetskih oklopnih snaga i pješaštva, omogućila je velikom dijelu rumunjskih snaga da pobjegnu i izbjegnu potpuno uništenje.



Sovjetske snage počele su s prelaskom rijeke Don 22. studenoga i napredovale su prema gradu Kalahu, kojeg je zauzeo 26. tenkovski korpus Crvene armije, na način da su gradu prišli s dva zarobljena njemačka tenka i izvidnim vozilom te otvorili vatru po obrambenim snagama. Ostatak snaga ušao je u grad još tijekom jutra, a kasnije tijekom dana spojili su se s ostatkom sovjetskih snaga i time dovršili zatvaranje obruča oko Staljingrada.

Dan kasnije, Nijemci su pokušali još nekoliko neuspjelih proboja lokalnog karaktera, no uzalud. Pozornica je bila spremna za najkrvaviju opsadu grada. No to je, ipak, već priča za sebe.

Mnogi povjesničari se slažu oko toga da je sovjetska ofenziva pokrenuta 19. studenoga 1942. godine označila prekretnicu u 2. svjetskom ratu na europskom bojištu i početak dominacije Staljinove vojske na domaćem terenu, a kasnije i čitavoj istočnoj Europi.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook