Romansirana biografija "Stepski pirat", poljskog ukrajinista Stanisława Łubieńskog, pojavila se nedugo nakon izvornog izdanja u prijevodu Adriana Cvitanovića i izdanju DAF-a iz Zagreba, na osamdesetu obljetnicu Mahnove smrti.
Pročitajte i ovo
strašni gubitak
VIDEO Noćna kamera snimila uništenje velikog ruskog raketnog sustava
Uzvratili udarac
Rusija zatvara poljski konzulat u Sankt Petersburgu: Objavili do kad moraju napustiti zemlju
Knjiga je ocijenjena kao nepristrana slika neobičnog revolucionara koji nije ni mislilac ni političar, nego običan priprost momak iz puka koji se izdignuo u vođu revolucionarnoga naroda.
Ukrajinski anarhistički revolucionar Nestor Mahno (1888 - 1934) osnovao je anarhističku neovisnu vojsku u zaraćenoj Ukrajinskoj Narodnoj Republici i tek stvaranoj sovjetskoj Ukrajini između 1917. i 1921. godine, s kojom se borio protiv Bijele, Crvene i drugih armija za vrijeme Ruske revolucije s ciljem uspostavljanja anarhističkog društva u slobodnoj Ukrajini, kaže literatura.
Baćko ili bandit?
Mahno je izraz tradicije slobodarskog stepskog ratnika koja se u valovima javlja tijekom ukrajinske povijesti i koja smjenjuje razdoblja života bez slobode, kaže ukrajinist Jevgenij Paščenko s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prije Mahna imali smo kozake, a Majdan je suvremeni dio te tradicije, smatra Paščenko.
Autor spaja dokumentarno, povijesno, mitsko i biografsko te na povijesnoj, sociološkoj i publicističkoj razini prikazuje turbulentno razdoblje ukrajinske povijesti, kaže se u opremi knjige.
Mahno je u narodu ostao upamćen po vještoj borbi. Primjer su tačanke, ili kako Ukrajinci kažu, 'čumka', laka kola koje vuku konji, naoružana ubojitim mitraljezom. To je tipičan ukrajinski primjer militantnog slobodarstva, a slobodarska republika posebna kategorija ukrajinske državnosti, kaže Paščenko.
Bio je poznat kao vješt ratni taktičar, ali je bio politička budala, iznosi svoje osobno mišljenje Jura Lisenko iz Ukrajinskog veleposlanstva u Zagrebu. Ratovao je protiv svih, što je ponekad odgovaralo protivnicima. Kontrolirao je velika područja koja su nastanjivali seljaci. Ondje nije bilo nikakve vlasti, samo je Mahno bio diktator, odgovara Lisenko.
Jugoistočni dijelovi Ukrajine, za koje mediji izvješćuju da se nalaze pod pobunom koja prijeti priključenju Rusiji, u Mahnovo vrijeme nakon Oktobarske revolucije bilo je područje na čijim su se beskrajnim stepama okupili brojni anarhisti bježeći od boljševičkog terora i na kojem je ujesen 1918. osnovana Konfederacija anarhističkih organizacija 'Nabat'.
'Pokušaji destabilizacije u Ukrajini moraju prestati'
Hrvoje Jurić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu ističe da je Mahno važan u povijesti radikalnih političkih ideja jer je uz Španjolsku Republiku iz 1936. njegova 'pubunjenička utopija' jedan od rijetkih eksperimenata anarhizma koji je ostvaren za neko vrijeme i koji je unutar sebe dobro funkcionirao i pokazao da je moguć. Što je važno, ti eksperimenti nisu nestali zbog vlasitite slabosti nego zbog snažne vanjske sile koja se na njih sručila, napominje Jurić.
Kad se Mahno 1927. sastao u Parizu sa slavnim španjolskim anarhistima, njihov predvodnik Buenaventura Durruti mu je rekao: '...dolazimo kako bismo izrazili poštovanje prema bogatom ukrajinskom iskustvu', navodi literatura.
Tragično je da taj masovni pokret, koji je bio privlačan sirotinji, završio u doba krvavog i kaotičnog rata, zbog čega je teško prosuditi njegovu snagu i perspektivu, kazao je Jurić, napominjući da je Mahno poznat jer je bio zanimljiva pojava, jer je bio romatičar, čovjek iz naroda, 'divljak'.
I dok su ga mnogi Ukrajinci zvali Baćko, dakle otac, Paščenko naglašava snažan utjecaj ruske propagande koja je Mahnoa izjednačava s banditom, među kojima i mnogi slavni pisci i pjesnici poput Sergeja Jesenjina.
Ne treba zatvarati oči pred nasiljem o kome se govori, ali je ključno da je središnji pojam toga pokreta bila sloboda, kaže Jurić.
Inspirator Majdana ili tek tinejdžera
Mahno je danas djelomično poznat najviše među mladima u Ukrajini, koji od 2006. organiziraju etnofestival posvećen njemu, kaže Paščenko i dodaje da je on brojnim radovima javno rehabilitiran. Bivši ukrajinski predsjednik (2005-2010) Viktor Juščenko ga je namjeravao proglasiti herojem Ukrajine, ali su se usprotivili anarhisti koji su smatrali da Mahno 'nije bio za državu nego za slobodu', kaže Paščenko i dodaje da je kasniji predsjednik Viktor Janukovič zatvorio spomen sobu u muzeju u njegovu rodnom mjestu Guljaj Polju.
Ruska propaganda koja Mahnoa smatra banditom još je snažna, a nije se lako ni snaći u kaosu aktualnih zbivanja, kaže Paščenko.
Lisenko smatra da je Mahno danas u Ukrajini najpopularniji među tinejdžerima i piscima 'koji nisu anarhisti nego glume anarhiju'. 'Mahno nema nikakva ozbiljna utjecaja na Majdan. Bilo je riječi da će se osnovati jedna anarhistička satnija, ali koliko znam to se nije dogodilo', kaže Lisenko.
Ni Paščenko ni Lisenko nisu bili upoznati s postojanjem knjige 'Stepski pirat', ni s njezinom pojavom u hrvatskoj javnosti, pa je nisu mogli ni komentirati. Jurić ju vidi kao dobro, zanimljivo i jedno od rijetkih svjedočanstava koja pokazuju u kojoj mjeri je Ukrajina vrlo kompleksno i kompicirano područje sukoba domaćih i vanjskih politika te različitih geopolitičkih interesa.
Ona pokazuje u kojoj su mjeri te komplicirane politike i kompleksni identiteti potiskivali klasna pitanja koja se nalaze u temelju svih njihovih problema, a što je Mahno dobro znao i što je stavio na prvo mjesto, zaključuje Jurić. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook