"Do sada smo uspjeli ustvrditi da distribuciju pomoći obavlja vojska i to čini na vrlo selektivan način", rekao je Peter Rottach. "Nismo sigurni hoće li se distribucija pomoći unesrećenom narodu obaviti na ispravan način."
Pročitajte i ovo
U Yangonu se "hrana može nabaviti, no cijena joj je porasla za oko 50 posto, ali pravi problem predstavlja pitka voda. Gotovo ju je nemoguće pronaći", rekao je Rottach.
Strah od gladi, bolesti i pljački
U mianmarskom gradu Myaung Myau trgovine se zatvaraju vrlo rano, čim se spusti večer ljudi strahuju od mogućih pljački, a u grad stiže sve više gladnih i očajnih izbjeglica iz najteže pogođenog područja - delte Irawaddy.
Svakodnevno male skupine mokrih i blatnih izbjeglica stižu iz područja najteže pogođenim ciklonom Nagris, kamionima ili barkama, postajući teretom za ovaj grad u kojemu živi oko 100.000 stanovnika.
"Koliko ćemo još dana biti u stanju hraniti ih? Jedva uspijevamo prehraniti sami sebe", zabrinuto se zapitao jedan poslovni čovjek.
Prema podacima UN-a od posljedica ciklona poginulo je oko 100.000 ljudi, a 1,5 milijuna ostalo ih je bez domova, vode i hrane. Ciklon nije zahvatio područje grada Myaung Mya, pa su kuće ondje ostale neoštećene. Gradska uprava u školske je zgrade, samostane te gimnastičke i druge dvorane smjestila izbjeglice koji svakodnevno stižu u taj grad.
Noći provode spavajući na podu, nagurani poput sardina. Nema mreža ili vatre koji bi otjerali rojeve komaraca koji su potencijalni prijenosnici bolesti poput malarije ili denge. Tijekom dana, ne preostaje im drugo nego da čekaju na pomoć, koja nažalost stiže presporo ili još gore, uopće ne stiže. Nitko ne zna koliko će sve potrajati.
Organizacija distribucije pomoći vrlo je loša i spora.
Stanovnici grada koji im je pružio gostoprimstvo strahuju da bi očajni, izgladnjeli ljudi od kojih su mnogi ondje stigli s malom djecom mogli biti spremni i na kriminal, jer su, kako prenosi novinar Reutersa, i onako već sve izgubili.
