Sjedinjenje Američke Države u 12-dnevnom ratu Izraela i Irana potrošile su oko četvrtinu svojih vrhunskih i skupih presretača raketa THAAD, sprečavajući napade na Izrael brzinom koja znatno nadmašuje proizvodnju američke vojne industrije.
Američka vojska odgovorila je na iransku baražnu paljbu balističkih projektila ispaljujući između 100 THAAD-ova, a moguće čak i 150, što je znatna zaliha naprednog sustava protubalističke obrane potrošenog u samo 12 dana. Procjene su da je SAD imao oko 600 projektila na zalihama.
Inače, THAAD je akronim za Terminal High Altitude Area Defense (Obrana na velikim visinama). THAAD je mobilni sustav koji može napadati i uništavati balističke rakete kratkog, srednjeg i srednjeg dometa unutar i izvan Zemljine atmosfere tijekom njihove završne faze leta, piše CNN.
Svakom THAAD baterijom upravlja 95 američkih vojnika, a naoružana je sa šest lansera i 48 presretača. Presretače proizvodi Lockheed Martin, a koštaju otprilike 12,7 milijuna dolara po komadu. Ako su brojke o 150 ispaljenih presretača točne, znači da je SAD potrošio gotovo 2 milijarde dolara vrijednih raketa.
To i ne bi bio toliki problem jer vojni budžet SAD-a nije usko grlo, nego vojno-industrijska proizvodnja, a proizvodnja THAAD presretača, osim što je skupa, užasno je spora. Prošle godine SAD je proizveo samo 12 presretača, ove godine 11, a za iduću godinu zahvaljujući "Velikom lijepom zakonu" Donalda Trumpa i dodatnim ulaganjima u obranu proizvest će "čak" 37 presretača. Tim tempom trebat će gotovo pet godina da se nadoknade presretači potrošeni u 12 dana rata.
SAD posjeduje sedam THAAD sustava od kojih su dva u bazama u SAD-u, jedan u Južnoj Koreji, jedan u vojnoj bazi na Guamu, a u Izraelu su dva. Postoje još dva sustava kojima upravljaju Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija.
THAAD sustave koje je SAD poslao za obranu Izraela, kao i AEGIS sustav s ratnih razarača klase Arleigh Burke pokazali su se ključni za uspjeh u obrani od Irana jer izraelski sustav Željezne kupole koristi se za manje balističke projektile, a sustav Arrow bio je nedovoljan.
Glavninu od uspješnih 86 posto presretanja odradili su THAAD i Aegis, pa ipak i ovih 14 posto projektila napravilo je veliku štetu u Izraelu. I rat kako je odmicao, rasli su postotci iranskih uspjeha. Tri su moguća razloga. S jedne strane, Iran je možda prestao gađati vojne ciljeve i usmjerio se na civilne koji su slabije branjeni sustavima. Također, Iran je kako se sukob zaoštravao počeo koristiti sve naprednije projektile koji imaju sustave za izbjegavanje protubalističkih napada. U konačnici, moguće je da su se sustavi za obranu preopteretili i više nije bilo dovoljno municije za obaranje iranskih projektila.
Koji god bio razlog, razloga za sreću ima Kina, koja u svojim ambicijama da zauzme Tajvan vidi da njezin glavni oponent, SAD, ima ozbiljnih problema s opskrbom protubalističkih sustava novom municijom nakon samo 12 dana rata s Iranom.
