Nad zaposlenicama kioska u Srbiji vrši se teror veći nego ikada, piše Blic koji navodi da se radi o najtežem poslu u Srbiji. Jedna radnica s njima je podijelila svoje iskustvo.
Radi se prekovremeno, a taj rad nije plaćen, nema slobodnih praznika niti dnevnog odmora, ne uplaćuju im se doprinosi, a tijekom radnog vremena koliko god bili umorni ili bolesni ne smiju sjesti.
''To je robovlasnički odnos. Sad smo stvarno samo otirači za cipele kojekakvim direktorima koji nam postavljaju nemoguće normative. Moramo prodati određene količine žvaka, upaljača, vode i sokova. Ako ne ostvarimo normative, otmu nam 30% od 22.000, kolika je plaća'', priča očajna radnica koja pakao na poslu proživljava već nekoliko mjeseci.
Ako se normativ ostvari, poslodavac ga idući mjesec poveća pa radniku kaznu prije ili poslije naplati. Nakon što radnik ne ostvari normativ dvaput, dobije otkaz.
Vlasnici se znaju skriti iza kioska i prisluškivati.
''Da, i to rade. I onda dojure, jer nismo izgovorili preporučeni tekst kupcu u kojem nudimo žvake i kave. Izgalame se koliko ih grlo nosi i opet nam uzmu 30% od plaće. Toalet i vodu nemamo, subote i nedjelje se ne računaju u radne sate, noćni rad se ne obračunava, a ima nas koji radimo u trafikama koje rade do ponoći. Ucjene, prijetnje, vikanje, to nam je svakodnevno. Kupujemo žvake i upaljače kad zafali za normativ, pijemo flaširanu vodu i sokove i izvirujemo tko vreba iza drveta'', prepričava radnica. Posljednjih godina, kaže, sve je više krađa, a čak i to odbija im se od plaće.
''Strašno je kada netko uperi nož u vas, ali je strašno i kada ja snosim odgovornost zato što me netko opljačkao. Traže nam čak i da trčimo za lopovom. Dovode naše živote u pitanje kako bi sačuvali robu'', kaže i dodaje kako čim sjedne plaća izdvajaju novac za ukradenu robu i onu kojoj je istekao rok trajanja.
Poslodavci krađe ne prijavljuju policiji jer ukradeno lakše naplate od radnika koji ih pak ne prijavljuju zbog straha od otkaza.
