'Dodatnim padom cijena nafte ruši se Pariški sporazum i cijela strategija EU'

Nakon što je cijena barela nafte skočila za 10% ubrzo je opet počela padati. S druge strane, proizvodnja je i dalje visoka jer se najveći svjetski proizvođači poput Saudijske Arabije i Rusije ne mogu dogovoriti oko smanjenja proizvodnje, a što bi u konačnici dovelo do stabilizacije cijena 'crnog zlata'.

Pročitajte i ovo NEZAMISLIVO Vojni analitičari o trećem svjetskom ratu: "Izbit će ili na Baltiku ili Balkanu ili Indopacifiku" Putinova uredba Rusija stranim kupcima omogućila neizravno plaćanje plina

U posljednjih 18 mjeseci, otkako je počeo trend pada, cijene nafte potonule su s više od 100 na otprilike 30 dolara po barelu. Mnogi analitičari nisu sigurni da je silazni trend zaustavljen jer su osnovni uzroci njihova pada, među kojima, prevelika proizvodnja i slabljenje globalnog gospodarstva i dalje prisutni.

Naftni stručnjak, profesor na Rudarsko-geološko naftnom Fakultetu, dr.sc. Igor Dekanić objašnjava kako na ovakve oscilacije u cijeni od 5 do 10 posto te na nestabilnost tržišta uglavnom utječu odnosi između ponude i potražnje. 'Glavni ponuđači nafte, zemlje OPEC-a, među kojima najveći Saudijska Arabija i Rusija izvan OPEC-a, nisu spremni na ograničavanje ponude. To će, prema najboljim prognozama, potrajati još neko vrijeme. A 30 dolara po barelu je točka oko koje će se cijene vrtjeti još neko vrijeme', smatra Dekanić.

Smjer kretanja cijena barela nafte trenutno ovisi o želji najvećih ponuđača nafte, Saudijskoj Arabiji i Rusiji te njihovoj spremnosti na odustajanje od niskih prihoda koje drže iz različitih motiva. 'Saudijska Arabija drži niske cijene zbog geopolitičkih sukoba s Iranom i ostalim zemljama Bliskog Istoka. S druge strane Rusija, koja je u svijetu angažirana i politički i ekonomski, mora nastaviti izvoziti i uz niski prihod jer je rusko gospodarstvo vrlo jednolično, ono u najvećoj mjeri ovisi isključivo o izvozu nafte i plina', objašnjava profesor Dekanić.

Porast domaće proizvodnje

Usporedno s politikama od kojih Saudijska Arabija i Rusija ne žele lako odustati, najveći razlog pada cijena barela nafte je porast proizvodnje domaće nafte na području SAD-a. 'Sjedinjene Američke Države neće smanjiti svoju proizvodnju dok im ne počnu propadati konvencionalna nalazišta nafte. Oni se u potpunosti rješavaju uvoza, čime američka industrija postaje konkurentnija na nižem energetskom inputu', rekao je Dekanić.

Cijene nafte ponovno su poprimile silaznu putanju. U samo prvih 15 dana trgovanja u 2016. godini, cijene nafte zaronile su do 20%. I to nakon pada od 29% u 2015. godini i 44% u 2014. No na početku 2016. godine cijene su na najnižim razinama u posljednjih 12 godina Niske cijene nafte, na strani potražnje ne odgovaraju zemljama poput Kine, ali ni zemljama Europe, jer, kako tvrdi profesor Dekanić, dugo vremensko razdoblje zadržavanja niskih cijena nafte ruši cijelu strategiju prelaska na nisku energetiku. 'Tko će kupiti novi Tesla automobil, ako je cijena benzina toliko jeftina?', kazao je Dekanić te podsjetio kako je smanjenje emisije stakleničkih plinova i povećanje proizvodnje energije putem obnovljivih izvora jedan od pet glavnih ciljeva i strategija Europske Unije. Niske cijene zadržat će se još najviše do šest mjeseci, smatra Dekanić, a na cijenu će svakako utjecati i ulazak Irana na ekonomsko tržište.

Ulazak Irana na svjetsko ekonomsko tržište

Nakon što su ukinute međunarodne sankcije prema Iranu te postignut 'povijesni nuklearni sporazum' između Irana i SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Rusije i Kine, Iran je odlučno krenuo u obnovu gospodarskih odnosa između Teherana i Europe. U ponedjeljak je iranski predsjednik Hasan Rohani doputovao u Italiju gdje se sastao s talijanskim predsjednikom Sergiom Mattarellom i premijerom Italije, Matteom Renzijem. 

Pretpostavlja se kako bi Italija, koja tradicionalno ima bliske gospodarske veze s Teheranom, trebala tijekom posjeta iranskog predsjednika potpisati ugovore vrijedne i do 17 milijardi eura. Spominju se ugovori talijanske naftne tvrtke Saipem vrijedni između 4 i 5 milijarda dolara, te čeličane Danieli koja bi s Iranom trebala potpisati trgovinske ugovore vrijedne 5,7 milijarda dolara, koji uključuju opskrbu Irana teškom mašinerijom i opremom, kako piše Reuters.

Najveći potrošači nafte u svijetu su SAD, Kina, Japan, Indija i Rusija, a ukoliko se zbroji potreba za naftom svih zemalja Europske unije i ona postaje visoko rangirana regija po potrebama za naftom.

Negativne posljedice za Europu

Dok cijene nafte padaju, ulazak Irana, bogatog naftom, na europsko tržište na prvi se pogled čini kao odlična prilika za dodatni pad cijena nafte u Europi koji bi potom doveo i do pada cijena mnogih drugih proizvoda i usluga. Da, cijela bi se situacija mogla odraziti na ukupno gospodarstvo Europe, no u negativnom smjeru.

'Ukoliko se niske cijene barela održe ili pak padnu još niže, ruši se Pariški sporazum, a zajedno s njime i cijela strategija na kojoj počiva Europska Unija. Cijene niže od 30 dolara po barelu otvaraju pitanje isplativosti, postaje upitno sve more, konvencionalne rezerve i sva nova nalazišta', kaže Dekanić te dodaje kako je 30 dolara po barelu najniža granica, odnosno 'cjenovno dno' koje se nikako ne smije održati.

O tome kako će se odraziti ulazak Irana na svjetsko ekonomsko tržište na cijene nafte, Dekanić pojašnjava da su današnje niske razine unaprijed spuštene, odnosno kako su pale već po odluci o ukidanju međunarodnih sankcija Iranu te da ispod današnje razine ne bi trebale padati. Kaže, to bi urušilo čitavo tržište'.

'Iranski izlazak na svjetsko tržište srušit će cijenu nafte, no oni će požuriti sa sklapanjem povoljnijih ugovora za Europu što će u prvi čas nakratko destabilizirati tržište, no kada se stvari počnu odvijati prema dogovorenim poslovima, onda će i iranska proizvodnja porasti, pa će cijene nafte ponovno poskupjeti', objašnjava Dekanić.

Iran i Kina

Dodaje da će nakon kratkog poslovanja s europskim zemljama, Iran uvidjeti da je poslovanje s istokom isplativije, odnosno poslovanje s Kinom, koja sama čini osam do deset posto svjetskog tržišta. Jasno je da je njezin utjecaj na formiranje cijene ogroman, a kako kaže profesor Dekanić, upravo je Kina partner prema kojem će se Iran u potpunosti usmjeriti.

Italija je spremna ponovno postati prvi gospodarski i trgovinski partner Irana, kao što je bila prije nametanja sankcija, a Iran s druge strane želi što prije obnoviti zastarjelu infrastrukturu plina i nafte radi što bržeg povratka na svjetsko tržište. Primarni im je cilj povećati izvoz za čak 1.5 milijuna barela dnevno u prvih godinu dana, piše CNN

Iran je odlučan pri vraćanju na svjetsko tržište, a Saudijska Arabija i Rusija morat će odustati od rata cijenama nafte u protivnom će države sa skupom proizvodnjom biti primorane na prestanak proizvodnje što bi značilo potpuno rušenje svjetskog gospodarstva.