Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Što zajedničko imaju ljudi koji preživljavaju velike katastrofe dok drugi pored njih umiru? Na to je pitanje pokušao odgovoriti Laurence Goznales koji je iz novina prikupljao priče o ljudima koji su preživjeli potrese, tsunamije, brodolome i slične nesreće.


Deborah Scaling Kiley s 26 godina doživjela je nesreću na moru kada je jahta na kojoj je plovila s još nekoliko ljudi potonula u Atlantskom oceanu, a njezine suputnike pojeli su morski psi ili su umrli od infekcije ili dehidracije.

Vezani članci Obljetnica katastrofe u Bhopalu (Foto: AFP) Najveća svjetska katastrofa za koju vjerojatno nikad niste čuli: "Želimo još jednu eksploziju, da nam skrati muke..." Slika nije dostupna Ako mislite da imate loš dan na poslu, njegova će vas nezgoda sigurno utješiti

Kaže da se još uvijek jasno sjeća oceana kojim je bila okružena, a koji je poprimao crvenu boju nakon što su dvojicu muškaraca napali morski psi. Tada je počela moliti kako bi ignorirala vrištanje muškarca koji umiru nedaleko od nje.

'Dok sam molila, znala sam da sam dobro. To je bio moj jedini dokaz da nisam poludjela', kaže Deborah koja je oceanom plutala pet dana bez hrane i vode.

Slično su postupali i drugi preživjeli u okolnostima koje su se činile beznadne. To su osobe koje vjeruju da će 'isplivati na površinu' tijekom svake katarstofe – oni koji preživljavaju usprkos svim vjerojatnostima.

Što ovi ljudi imaju zajedničko? To je pitanje na koje je Laurence Goznales, autor knjige 'Deep Survival' o hrabrim ljudima, želio odgovoriti. Kad god bi neko mjesto pogodila katastrofa – ciklon u Mianmaru, potres u Kini ili pad zrakoplova, Gonzales bi iz novina prikupljao priče ljudi koju su ih preživjeli i bilježio što imaju zajedničko.

U knizi je objasnio što preživjele razlikuje od ljudi koji su u takvim situacijama poginuli, te psiholišku i duhovnu transformaciju koja se događa u ljudima koji preživljavaju protivno svim vjerojatnostima.

'To su ljudi koji svijet smatraju mjestom koje ih ne vidi kao žrtvu. Nisu osobe koje se konstantno na nešto žale i očekuju da će ih netko spasiti', rekao je Gonzales te napomenuo kako 75 posto ljudi koji se zateknu u katastrofi ili se 'blokiraju' ili se jednostavno predaju. Prva stvar koju ljudi čine kada im se dogodi nešto loše jest da to niječu. Onima kod kojih ta faza vrlo brzo prođe, najvjerojatnije će preživjeti jer ubrzo nakon nesreće prihvaćaju dokaze koje im pružaju njihova osjetila', kaže Gonzales te dodaje kako ne preživljavaju nužno najjači niti najiskusniji.

Najveća je mogućnost da će preživjeti oni koji su ponizni i skromni, koji se ne razmeću svojim vještinama i nisu previše samouvjereni, jer upravo su oni najoprezniji. Ljudi koji češće preživljavaju su i oni koji znaju misliti neovisno, bliski su sa svojim obiteljima te imaju istančanu intuiciju.