Glas Srpske: Međugorska Gospa dio lanca 'ustaške tradicije' u Hrvatskoj!

Sadržaj feljtona su zapravo dva priloga o genocidu, objavljena u Zborniku radova s Četvrte Međunarodne konferencije o Jasenovcu, održane 30. i 31. svibnja ove godine u Banja Luci. 

tri vijesti o kojima se priča OBLJETNICA PRIZNANJA I REINTEGRACIJE "Hrvati su se vratili u četničko leglo": Obilježava se jedna od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu DOZNAJE DNEVNIK NOVE TV Incident s Rafaleom: Borbeni zrakoplov morao je prisilno sletjeti! Opasno Znanstvenik o alarmantnom otkriću o Jadranu: "Svi uzorci koje sam obradio su to imali i broj raste..."

Kako navode priređivači, prvi je Predgovor, pod tim naslovom, dr. Milorada Ekmečića, o povijesnim korijenima genocida 1941-1945, nad Srbima, Židovima i Romima.

'Korijeni povijesti genocida 1941-1945. godine su u dubokoj prošlosti vezani za one motive koji su konstituirali modernu hrvatsku naciju', naveo je Ekmečić u svom predgovoru, a i inače se u feljtonu manje-više mogu pročitati stvari koji su desetljećima služile za nabacivanje 'povijesne krivnje' hrvatskom narodu – naravno s jasnim dnevnopolitičkim ciljem nametanja srpske hegemonije u bivšoj zajedničkoj državi.

Ipak, dio feljtona o fenomenu Međugorske Gospe posebno je neukusan. Uostalom, pročitajte: 
...

Spominjanje "Pojavljivanja Majke Božije" u Međugorju nipošto nije nikakva neukusna šala, niti izopačavanje osnovnog ljudskog i vjerskog pijeteta, već indicija koliko je i ustaška tradicija dio jednog nepredvidivog uzročnog lanca u istoriji Hrvatske.

Korisno je setiti se i franjevačkog "pojavljivanja Gospe" u Međugorju, 1981. godine, četrdeset godina od početka prvog hrvatskog secesionističkog rata (u okviru i pod okriljem Drugog svetskog rata), kao i deset godina pre drugog secesionističkog rata na istom tlu i sa istim lokalnim frontovima - pod okriljem, kao što je poznato, prvo Nemačke i Vatikana a potom i ostalih "NATO-demokratija".

I za neobaveštene ovo "pojavljivanje Gospe" nije nikakva neukusna šala i nikakvo pervertiranje (izopačavanje) osnovnog ljudskog i verskog pijeteta, već još jedna vredna indicija, koliko je i ustaška tradicija (ovde - na primeru bh. franjevaca) deo jednog neprevidivog kauzalnog (uzročnog) lanca u istoriji Hrvatske i Balkana.

U oblasti Međugorja postoji, od kraja 16. veka srpski manastir Žitomislić a od 1937. godine, u njegovoj blizini, i veliki franjevački manastir Široki Brijeg. Ustaše dolaze već 24. juna 1941. godine, hapse, muče i ubijaju svih sedam srpskih monaha iz Žitomislića. Nešto kasnije, u neposrednoj blizini, ustaše ubijaju preko 3.000 srpskih muškaraca, žena i dece. Jedan od istaknutih hrvatskih učesnika ovog pokolja je i Mate Ivanković, iz bliže okoline.

Na taj isti dan, četrdeset godina kasnije, tvrdi šestoro hrvatske dece da im se na tom istom mestu ukazala Majka Božija, što odmah potvrđuje i njihov duhovni staratelj, franjevački fratar Marko Zovko, a glavni svedok i govornik ove grupe "vidovite" dece je unuka pomenutog ustaškog masovnog ubice Mate Ivankovića. Majka Božija je, kako franjevci i deca tvrde, i govorila deci, npr. 1. marta 1984. godine: "Iz posebnih razloga, ja sam izabrala ovu parohiju (...) i želim da je vodim..."

Iako ovo "pojavljivanje Gospe" nije priznato od strane zvanične crkve, iako 1990. godine vatikanski kardinal Ratzinger (danas papa Benedikt XVI) zabranjuje hodočašće u Međugorje - pored ostalog i jer se Majka Božija u svojim "porukama" "... umešala, u korist franjevaca, u jednu svađu između franjevaca i mirnog klira, između fratara i sveštenstva..." zahvaljujući deviznom prilivu od strane oko deset miliona hodočasnika i turista godišnje, ova oblast je ekonomski procvetala.

Naravno da je blasfemično (bogohulno) čak i pomisliti, da se ime Majke Božije zloupotrebljava u privredne i turističke svrhe. Naravno da je patološki, čak i pretpostaviti da su reči, pripisane Majci Božijoj"... iz posebnih razloga, ja sam izabrala ovu parohiju (...) i želim da je vodim...", u namernoj vezi sa ustaškim krvavim pirom nad pravoslavnim Srbima od pre četrdeset godina. Naravno da je perverzno i tragično, da milioni hrišćanskih katoličkih vernika iz čitavog sveta hodočaste, u očekivanju Božije svetlosti i milosti, na mesto zločinačkog masovnog ubistva preko 3.000 Srba i sedam pravoslavnih monaha. Naravno da je i pomisao, da je Majka Božija "izabrala" unuku jednog od ustaških ubica, da prenosi njene reči, jedna nemoralna apologetika ustaštva i jedno stravično i neljudsko podrugivanje žrtvama.

Međutim, hrvatski rimokatolički klir je imao jedan vrlo svojstveni način, kako nam potvrđuju njihovi sopstveni istorijski izvori, da i u ustaško vreme iskaže svoje verovanje i poštovanje Majke Božije. Tako se hrvatskim vernicima obznanjuje već mesec dana po proklamovanju NDH:
"Iznad naše mlade i slobodne Hrvatske se pojavila slika djevičanske Majke Božije, kao znak na nebu. Djevica dolazi da posjeti svoju Hrvatsku. Ona želi, u svojoj materinskoj odjeći, da vidi ponovo rođene u Hrvatskoj, upravo pri hiljadugodišnjem jubileju katoličanstva u Hrvatskoj. Ona se ponovo spušta na zastavu naše slobode, da bi zauzela svoje staro mjesto (...) Hrvatska Boga i Marije, iz starih vremena, ponovo je nastala..."

Ovo glorifikovanje "izabranog hrvatskog naroda" i, istovremeno, crkveno legitimisanje ustaškog preuzimanja vlasti, možda bi se na samom početku NDH - iako je genocid, kako svedoče brojni (ne-srpski) očevici, već bio u punom jeku - još nekako i dalo objasniti tradicionalnom simbiozom versko-klerikalne i patriotsko-političke gorljivosti hrvatskog klira. Kako, međutim, objasniti vest iz istih katoličkih novina, od septembra iste godine: "I ponovo se, na istočnom nemačkom frontu, takođe bori i Majka Božija za fašizam!"