Stariji analitičar Wikistarta i profesor Mark Galeotti sastavio je pet sljedećih mogućih koraka Vladimira Putina.
1. scenarij: 2015. godina, Rusija odgovara na sankcije ofenzivnom cyber kampanjom
Pročitajte i ovo
EU i SAD odgovaraju na ruske poteze protiv Ukrajine sa strogim ekonomskim i političkim sankcijama. U nadi da će suzbiti daljnje poteze Zapada, Rusija započinje niz cyber napada, koje često izvode volonteri ili patriotski hakeri. Napadi su mogući na ekonomske i novinarske institucije. Ovo bi izazvalo financijske gubitke i ometanje komunikacije na Zapadu.
Rusija je oprezna u tome da ne poduzme ništa što bi moglo biti interpretirano kao 'vojni napad' koji bi omogućio pokretanje članka 5 NATO-a, o kolektivnoj obrani. Ukratko, europska Agencija za sigurnost interneta i informacija, nalazi se u nemogućnosti da se nosi s količinom napada, a SAD ne zna da li da lansira protunapad koristeći američko cyber zapovjedništvo, s obzirom na to da Rusija negira ulogu u napadima.
To omogućava pobjedu Rusiji, dok osnažuju stavove u Moskvi. Ali ta situacija također ohrabruje Zapad da dramatično poboljša pripreme za buduću obranu i ofenzivu u obliku cyber konflikta.
'Ne dopustite da Moldavija bude sljedeća Putinova žrtva'
2. scenarij: 2016. godina. Rusija podrži kup protiv Lukašenka u susret postizbornoj pobuni u Bjelorusiji
U studenom 2015. predsjednik Alexander Lukašenko pobjeđuje na još jednim namještenim izborima. Ohrabreni uspjehom ukrajinskih prosvjednika u Kijevu, mladi demokrati okupiraju Trg nezavisnosti ua Minsku. Sigurnosne snage nasilno ih pokušavaju utišati, ali su bezuspješni protiv Antilukašenko pokreta, koji na kraju dobije legitimnost.
U želji da ne ponovi pogrešku koju je učinio s Janukovičem u Ukrajini, Rusija se slaže s rezultatima međunarodnog nadzora izbora, da su oni bili namješteni. Početkom 2016. Rusija koristi svoju mrežu agenata i vojnih savjetnika da izmanipulira puč, u suradnji s vojskom Bjelorusije. Lukašenko je uhićen. Ruske snage pomažu u suzbijanju lojalističkih snaga i privremeni predsjednik preuzima dužnost.
Iako se slažu da su rezultati izbora prijevara, EU i SAD osuđuju rusku ulogu, optužujući Moskvu da se prema Bjelorusiji odnosi kao prema provinciji, a ne suverenoj naciji.
Kina je nezadovoljna, jer je proteklih godina Lukašenko s njima surađivao. Stoga je njegov pad, udar na njihove ekonomske ambicije u Istočnoj Europi. Rusija se nada da novi vođa može reformirati ekonomiju tako da Bjelorusija postane Rusiji korisniji partner, umiriti ulicu i biti lojalni namjesnik. Ove se nade pokazuju nerealističnima.
3. scenarij: Korištenje vojnih suradnika u Somaliji
Ruski civili oteti su u Somaliji. Umjesto da za njih plati otkupninu, Moskva izabire poslati vojne suradnike iz jedne od svojih novih privatnih vojnih kompanija kako bi lansirali misiju spašavanja uz pomoć mornarice. Cilj je četverostruk:
1. Isticanje sposobnosti ruskog PMC-a (private military companies/privatnih vojnih kompanija) u globalnom tržištu plaćenika.
2. Odvraćanje drugih od otimanja Rusa.
3. Predstava za nacionaliste kod kuće.
4. Podsjećanje na to da su Rusija i Afrika potencijalni saveznici.
Ruske tajne službe objave da se kamp otmičara nalazi u gradu Kismayo. Tim iskusnih agenata leti u Sudan, a potom ruska mornarica sudjeluje u anti-piratskoj operaciji u blizini obale Somalije. Tim se noću infiltrira i napadne kamp pod izlikom mornaričkog bombardiranja s ruskog razarača. Žrtve otmice su oslobođene, iako pod cijenu mnogih života drugih civila. Dok izražavaju zabrinutost za kolateralnu štetu, međunarodna zajednica nije dirnuta, ili je privatno sretna što su Rusi poduzeli akciju kojom će odvratiti otmice u budućnosti.
4. scenarij: 2018. slanje trupa u istočni Kazahstan
Smrt kazahstanskog predsjedničkog veterana Nazarbayeva 2018. i posljedičnom borbom za moć, ostavlja političku situaciju te države neriješenom. Kina ima dugu tradiciju vojnog pritiska na Kazahstan. Dok motri prijeteće vojne manevre, Kazahstan ocjenjuje da je Rusija manja od dva zla. Prešutno se složi sa ruskom okupacijom svog istočnog grada Oskemen, pod izlikom da se ondje štiti ruska većina. Stvarni i neizrečeni cilj je signal Pekingu, da Rusija garantira sigurnost Kazahstana tijekom ovog nesigurnog perioda.
Moskva žarko želi uspostaviti vojnu stražu koja se kasnije može proširiti.
Kina shvati znakove, ali ne može ništa učiniti, SAD je tih, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan su nervozni, ali tihi. Europa je uhvaćena nespremna. Ništa se ne radi po pitanju 'upada', jer Kazahstan tu temu ne izlaže međunarodno, već sve pokušava bilateralno dogovoriti s Rusijom.
5 scenarij: Blokiranje izrade plinovoda od Turkmenistana do Azerbajdžana
Do 2020., transjadranski plinovod je dovršen i prirodni plin se može prevoziti u Europu iz Azerbejdžana. Suprotno tome, plinovod koji bi trebao provoditi plin iz Turkmenistana i Kazahstana u Kinu, još nije dovršen. U potrazi za alternativama Turkmenistan odluči izgraditi transkaspijski plinovod do Azerbajdžana kako bi otvorio rutu do Europe.
Moskva se žestoko opire transkaspijskom plinovodu, jer predstavlja rival ruskom plinu. Tvrdeći da postoji rizik uništenja okoliša i da time Turkmenista pokušava oformiti granice na moru, Moskva šalje svoju kaspijsku flotu ne bi li spriječila brodove inženjera da postavljaju dijelove plinovoda. Kao rezultat, osiguravajuće tvrtke i vlasnici broda vide previše rizika u misiji postavljanja plinovoda i opozivaju brodove. Time je uspješno zaustavljen cijeli projekt.
EU i SAD osuđuju ruske taktike, ali nisu u mogućnosti direktno intervenirati zbog logistike i udaljenosti. Dok bi Kina dugoročno imala koristi od transkaspijskog linka, to im nije dovoljno važno da zbog toga uđu u sukob s Rusijom. (Osim toga, Peking ovaj ruski potez može koristiti kao presedan, za svoje vlastite unilateralne akcije u južnom kineskom moru.)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
