Režimi padaju, prosvjedi rastu, a u svemu tome netko zapravo vuče veliku korist. Što se zapravo događa na tim područjima pitali smo poznatog pisca i analitičara Williama F. Engdahla.
Pročitajte i ovo
Najnoviji koalicijski zračni napadi na Libiju, za koje SAD, Velika Britanija i Francuska tvrde da su uvedeni kako bi zaštitili civile, za Engdahla su dio mnogo većeg plana, onog koji je predstavljen 2001. godine. Radi se o tzv. mapi Velikog Bliskog istoka, koja je prvi put predstavljena tijekom prvog mandata bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha.
>> VIDEO Gadafi: Fašisti će završiti na smetlištu povijesti
>> Rat u Libiji mogao bi inspirirati Al Kaidu
>> SAD priznao da su pucali prilikom spašavanja pilota, 6 ranjenih civila
Bilo je, naravno, samo pitanje vremena kada će pasti i prve civilne žrtve u zračnim napadima koalicije, da počnu i kritike onih, koji su do jučer pozivali na provođenje zone zabrane leta iznad Libije. Takav je slučaj i s egipatskim diplomatom Amrom Mussom, koji je kritizirao Francusku i SAD zbog ubijanja civila, kao da zona zabrana leta zapravo ne podrazumijeva vojnu akciju, rekao je za Dnevnik.hr Engdahl putem e-maila.
No kako je Mussa 'isporučio' Arapsku ligu Washingtonu, kako bi se dobilo zeleno svijetlo za uvođenje zone zabrane letenja iznad Libije, sada su njegove šanse da postane novi (uz blagoslov SAD-a) predsjednik Egipta, postale znatno veće.
Kaos od Maroka do Afganistana
'Washington i Wall street žele potpuni kaos od Maroka do Afganistana, odnosno širom islamskog svijeta, kako bi 'progurali' slobodno tržište i tobožnje reforme, koje bi zapravo otvorile posljednji neopljačkani bastion Wall Streetu i Londonskim bankama, koje bi na taj način punile riznice svojih bankrotiranih imperija', kaže Engdahl. Drugi cilj je, tvrdi, militarizacija Velikog bliskog istoka (ili Novog Bliskog istoka, nakon 2004. godine i spominjanja tog termina od strane Condoleezze Rice).
No vratimo se aktualnim zbivanjima i samoj vojnoj akciji u Libiji. S obzirom da su Francuzi prvi započeli s akcijom/intervencijom, Engdahl smatra da je to Sarkozyjev očajnički vanjskopolitički potez. 'Sarkozy, sve mi se čini, očajnički pokušava izboriti pobjedu u vanjskoj politici, vodeći intervenciju u Libiji i pritom istovremeno stvarajući katastrofu. Washington je i više nego sretan prepustiti mu da učini baš to', zaključuje Engdahl.
Kreativno uništavanje
Engdahl ima i termin za najnoviji val nestabilnosti pod američkom dirigentskom palicom - kreativno uništavanje. Cilj je kontrola protoka kapitala i energetskih zaliha buduće Kine, Rusije i EU-a, koje bi jednog dana, gle čuda, mogle pomisliti i na neki drugi put, osim onoga kojeg nudi novi američki poredak. 'Strategija 'destruktivnog kaosa' vođena iz Washingtona vidno uzrokuje besane noći, ne samo u islamskom svijetu, već i kod Izraelaca, a sad već polako i u Pekingu, Moskvi i širom Centralne Azije', rekao je na kraju Engdahl.
