I sada, nakon 32 godine, mlađa Marina će i dokazati što točno znači kada kaže da bi za svoju Kristinu ona dala sve! Njih se dvije spremaju na revolucionaran zahvat koji je u Srbiji prvi put izveden prije mjesec dana, a u svijetu tek 10-ak puta - transplantaciju maternice.
Pročitajte i ovo
Marina je rodila troje djece i zato će svoju maternicu darovati sestri koja je bez nje rođena.
"Često mi to tako pitamo naše bake, djedove i naše roditelje kako smo se nas dve ponašale kad smo bile male. Kaže, niste mogle jedna bez druge, ako jedna ustane, a ova druga je tamo negdje u nekoj drugoj sobi, odmah se to traži. Gdje je Tina? gdje je Maja? Niste mogle jedna bez druge uopće znači. Non stop smo tražile jedna drugu ako nismo jedna pored druge. Apsolutno smo uvijek bile jedna uz drugu, nismo se odvajale nikad", priča Kristina Savić, starija sestra.
Kristina i pet minuta mlađa Marina ili Maja kako je sestra od milja zove. Dvojajčane blizanke, uvijek isto obučene jer, kroz šalu kažu, tako je bilo jednostavnije. Inače bi se uvijek svađale. Po mnogo čemu iste, ali s vremenom se pokazalo, vrlo različite. I dok je njezina sestra blizanka ušla u pubertet i dobila prvu mjesečnicu, kod Kristine se sa 17 godina to još uvijek nije dogodilo.
"Odveli su me kod doktora i doktor je prvim pregledom vidio da meni nedostaje uterus i da ja ustvari nikad neću ni imati mjesečni ciklus, ni da nikad neću moći postati majka. Rekao je eto, ti nikada nećeš moći roditi bebu", nastavlja Kristina.
Ono za što nije ni znala da je moguće i da postoji, odjednom je postalo njezina stvarnost. Medicinskim terminom Mayer Rokitansky Kuster Hauser sindrom koji se javlja kod jedne od 5000 djevojčica. Zbog čega, liječnici još uvijek točno ne znaju. Jajnici postoje i zdravi su dok maternice uopće nema ili je mala i nerazvijena. Nerijetko se događa da nedostaje i vaginalni otvor ili je i on nedovoljno razvijen. To srećom, nije bio slučaj s Kristinom. Sa sedamnaest, kaže, nije bila ni svjesna što to zapravo znači. No to se s godinama promijenilo.
"Pritisne kao da na leđima nosiš sav teret ovoga svijeta", kaže. Ako ona pati, ne mora njen Neša zbog čega je prekid, a kasnije i razvod braka u Kristininim očima bio jedini izlaz, jedino rješenje.
"S njene je, s moje ne. S moje strane ne. Ja to gledam, brak do kraja svog života. kad sam je zaprosio, ja sam to znao i tako da to nikada neće biti opcija da se mi zbog toga razvedemo. Možda zbog nečega drugog, da se ne daj bože nešto drugo dogodi, ali to kao to nikad neće biti razlog", kaže Nebojša Savić, Kristinin suprug.
I onda kada selo priča i kada rodbina zapitkuje kada će beba i zašto još uvijek čekaju. I onda kada u šetnjama gradom ona zamišlja da gura kolica, a zapravo nosi stigmu jalove, nerotkinje. No prije mjesec dana rodila se nada i to tamo gdje su mnogi vjerovali da je nemoguće. Baš u Beogradu, svega 160 kilometara od Kristinina doma tim domaćih i stranih liječnika učinio je podvig vrijedan divljenja - transplantirana je maternica.
"Ova operacija je zapravo jedan povijesni pothvat iz razloga što smo prvi put uradili transplantaciju materice, odnosno uterusa kod jednojajčanih blizanaca. Do sada to u svijetu nije zabilježeno", kaže doktor Miroslav Đorđević. Profesor Đorđević ugledni je svjetski kirurg, jedan od vodećih na području operacija promjene spola. Dan ove transplantacije, kaže, neće nikada zaboraviti.
"Sve je bilo na neki način pod jednom dozom stresa do onog trenutka do kada se nismo skupili u subotu pred operaciju. Operacija je rađena u nedjelju, tako da kažemo, u neradni dan. Krenuli smo ujutro od osam sati, u dvije sale u jednom trenutku i paralelno i radili smo nekih punih 17 sati", objašnjava Đorđević.
Operirali su dvije sestre, jednojajčane blizanke od kojih je jedna, baš kao i Kristina, rođena bez maternice. Njezina joj je sestra, nakon tri poroda i troje zdrave djece, maternicu nesebično odlučila donirati. Kako je riječ o jednojajčanim blizankama, čija su tkiva zapravo identična, cijeli je postupak lakši jer sestra koja je primila maternicu ne mora piti lijekove protiv odbacivanja organa.
Da su transplantacije maternice moguće čitala je i ranije, ali kaže Kristina, sve je to bilo tako daleko i neostvarivo. No već joj je tada sestra, inače majka trojice sinova, obećala donirati svoju.
Postupak koji je prvi puta učinjen prije 15 godina još uvijek nije rutinski, ali daje rezultate. Samo liječnici u geteburškoj bolnici napravili su 9 transplantacija. Nakon toga šest je žena postalo majkama, neke od njih rodile su i dvoje djece.
Osim kod pacijentica s Mayer Rokitansky sindromom, tranplantacija maternice moguća je i kod žena kojima je zbog tumora ili deformacija maternica morala biti odstranjena. Donorice su pak najčešće sestre ili majke, pod uvjetom da nemaju više od 50 godina i da im nije učinjen carski rez.
Kristina je već bila bila na prvom pregledu kod doktora Đorđevića. Ono što se tek prije mjesec dana činilo kao san kojeg nikada neće dosanjati, sada je tu na dohvat ruke. A ova krojačica po struci već godinama sanja samo jedno. "Moj san je da budem majka, da rodim bebu. Da me jednoga dana netko zagrli i kaže 'mama'", kaže Kristina.
Da joj sestru netko naziva tetom. Da se priča o nesebičnoj ljubavi dvije sestre dalje prenosi generacijama. Da ono što se do nedavno činilo nemogućim pruži nadu svima onima koji za njom tako iskreno čeznu. Poput njih.
