Nakon što je kubanska televizija 31. srpnja 2006., objavila vijest o crijevnom krvarenju predsjednika koji je zbog odlaska na operaciju sve ovlasti predao mlađem bratu, vođa kubanske komunističke revolucije nije se više pojavio u javnosti.
Pročitajte i ovo
Televizija je povremeno emitirala snimke vidno oslabljenog lidera, katkad u društvu ideološki bliskih državnika koje je primao u bolničkoj sobi na nepoznatoj lokaciji, a on sam obraćao se javnosti pismima u kojima je priznao da je nekoliko puta bio operiran i da je lebdio "između života i smrti".
Inozemni liječnici drže da Castro boluje od divertikuloze debelog crijeva (vrećastog proširenja crijevne stjenke), koja može dovesti do uklanjanja debelog crijeva, a jedini stranac koji ga je i pregledao, španjolski specijalist Jose Luis Garcia Sabrido, odbacuje hipotezu o raku debelog crijeva i drži da je riječ o "benignom procesu praćenom nizom komplikacija".
Fidelu Castru, koji je na čelu Kube proveo 48 godina, stanje se malo poboljšalo i zadnjih mjeseci službeni tisak redovito objavljuje njegova pisma u kojima tumači aktualna zbivanja, ponajviše obračunavajući se s vječnim neprijateljem, Sjedinjenim Državama.
Kubanci se tako nisu iznenadili što je proslava nacionalnog
praznika, 26. srpnja, prvi put protekla bez Fidela, ali novost je
pragmatičnost koju je u jednosatnom govoru pokazao Raul Castro ponudivši Washingtonu maslinovu grančicu u zamjenu za ukidanje "apsurdne", besplodne" politike sankcije protiv Kube i naznačivši važnost strukturanih reformi u svojoj zemlji čiji ljudi teško žive.
"Plaće su stvarno nedovoljne da pokriju potrebe naroda", priznao je 76-godišnji Raul Castro. Na samoj Kubi, gdje je oko 74 disidenata u zatvoru od 2003., neki od njih, kao ekonomist Oscar Espinosa, koji je na slobodi zbog pogoršanog zdravlja, ocijenili su da je Raulov govor "ključan i mogao bi voditi u novo doba".
Pojedini su disidenti pozdravili to što je Raul Castro konačno
progovorio o svakodnevnim boljkama ljudi, kao što su kruh i mlijeko, i "optimistično" vide najave "očekivanih promjena".
Nikakvih promjena ne vidi ekonomistica Martha Beatriz Roque, disidentkinja puštena iz zatvora koja govor Raula Castra doživljava "u okviru onog što zovemo izgradnjom socijalizma".
U SAD-u euforija kojom je kubanska dijaspora lani u Miamiju (savezna država Florida) pozdravila prijenos predsjedničkih ovlasti prerasla je u sveopće razočarenje.
Ramon Saul Sanchez, lider Demokratskog pokreta u Miamiju za njemačku agenciju dpa zaključuje "disidenti su i dalje u zatvoru, Acto de repudio (hrv. "čin izopćenja") i dalje se primjenjuje protiv oporbe i politika željezne discipline nastavlja se".
Acto de repudio je politika zastrašivanja i uključuje verbalni linč i represiju nad pojedincima i njihovim obiteljima koji bivaju izopćeni zbog svojih stajališta, a provodi je za te svrhe obučena gomila.
Sanchez, koji se aktivno borio za prava kubanskih izbjeglica u SAD-u i više puta štrajkom glađu prosvjedovao protiv odluke američkih vlasti da na otok vraćaju Kubance pronađene u moru u pokušaju bijega s Kube, vjeruje dugoročno u promjene jer "oni iz Fidelove generacije, koji su nanijeli toliko zla Kubi, postupno će nestajati".
Mnogi anticastrovi aktivisti drže da je diktatorova bolest početak kraja tiranije koji će primorati Raula da provede reforme pod "unutarnjim i vanjskim pritiscima". Jer ako Havana ne pokrene reforme "stvari se mogu tako pogoršati da dovedu do socijalne eksplozije s nepredvidim posljedicama", upozorava Sanchez.
Kubanska zajednica u Miamiju jednim okom motri Kubu, drugim Washington i sve više raste otpor prema desetljećima dugom embargu što ga je SAD nametnuo Kubi.
"Iznenađuje da se malo toga promijenilo u protekloj godini", drži Michael Shifter, potpredsjednik tijela za Interamerički dijalog i profesor Latinskoameričkih studija na Sveučilištu Georgetown i zaključuje "Zapravo, nije se promijenio ni Washington ni Havana ni Miami".
Washington se i dalje nada novoj zori koja u Havani nikako da svane. Raul Castro je Washingtonu ponudio da sjedne za "pregovarački stol" i dijalogom riješi nesuglasice, ali Bushova administracija ponudu je odbila odrezavši Raulu neka "dijalog" umjesto s Washingtonom povede "s vlastitim narodom".
Shifter takvu reakciju Washingtona drži ozbiljnom pogreškom.
"Washington je trebao pokušati razgovarati s Raulom tijekom prošle godine, no nažalost razgovor nije ni počeo".
