U novoj vladi i dalje ostaje pet stranaka: dvije flamanske i tri frankofone. Osim premijera, vlada će dobiti novog ministra unutarnjih poslova Guida de Padta i ministra pravosuđa Stefaana de Clercka, obojicu iz redova flamanskih demokršćana.
Pročitajte i ovo
Yves Leterme i dosadašnji ministar pravosuđa Jo Vandeurzen podnijeli su ostavke 19. prosinca nakon što je belgijski Vrhovni sud optužio vladu zbog pritiska na sud u slučaju spašavanje bankarsko-osiguravajuće kuće Fortis.
Novi premijer s članovima vlade u utorak poslije podne polaže prisegu pred kraljem Albertom II, a u petak bi novu vladu trebao potvrditi belgijski savezni parlament.
Šezdesetjednogodišnji Herman van Rompuy ima ugled intelektualca i umjerenog političara i puno je prihvatljiviji frankofonim Belgijancima od Yvesa Leterma.
Uz financijsku i gospodarsku krizu, Belgija je duboko podijeljena zemlja u kojoj se teško postižu dogovori o saveznoj vladi. Bogatija Flandrija na sjeveru zemlje traži veću autonomiju, čemu se oštro protivi frankofona Valonija na jugu, tvrdeći da je to uvod u konačnu podjelu Belgije na jezičnoj osnovi.
Belgiju sljedeće godine čekaju regionalni izbori, a kampanjom će sigurno dominirati pitanje budućeg ustroja savezne države.
Belgija je podijeljena na tri regije koje predstavljaju federalne jedinice: Flandriju u kojoj je službeni jezik nizozemski, frankofonu Valoniju i bruxellesku regiju, koja je službeno dvojezična. Osim te teritorijalne podjele, postoji i podjela na tri jezične zajednice: nizozemsku, odnosno flamansku zajednicu, francusku zajednicu i njemačku zajednicu (šezdesetak tisuća Nijemaca živi na istoku Valonije na granici s Njemačkom i njihov je jezik jedan od tri službena jezika). Svaka od tih zajednica ima svoju vladu i parlament a u njihovoj nadležnosti su obrazovanje i kultura.
Najveći je kamen spoticanja između flamanske i francuske zajednice status bruxelleske regije, koja je službeno dvojezična premda je 88 posto stanovništva frankofono. Bruxellska regija zapravo je enklava unutar Flandrije. Međutim, u dosta općina oko te regije većinsko stanovništvo je frankofono, koje se žali na tretman svoga materinskog jezika.
Bruxelles je ujedno i glavni grad Flandrije, a dosta flamanskih političara predlaže da njime zajedno upravljaju Flandrija i Valonija umjesto da ima status zasebne federalne jedinice. Pripadnici frankofone zajednice ne žele ni čuti za tu mogućnost i na takve zahtjeve odgovaraju vlastitim zahtjevima da se Bruxellesu priključe neke južne, većinski frankofone općine, čime bi belgijski grad imao i teritorijalni kontakt s Valonijom.
