10 godina od kraja Miloševića: Najveći problem Srbije je nijekanje

U Beogradu je upriličeno više javnih rasprava i stručnih skupova posvećenih tom događaju.

Pročitajte i ovo NATO bombardiranje VIDEO: Dani sloma Slobodana Miloševića Srbija: Miloševićev sin oslobođen optužbe

tri vijesti o kojima se priča Stručnjaci upozoravaju Težak slučaj trovanja: Umrla jedna osoba, nekoliko ljudi završilo s oštećenjem jetre, među njima i djeca sramotan incident Muškarac gazio ruže koje simboliziraju ubijene žene u Hrvatskoj, otkriveno tko je on U Španjolskoj Otvorena istraga: Opasni virus procurio iz istraživačkog laboratorija?

Prikazivanjem emisija i dokumentarnih filmova posvećenih tadašnjim događanjima u središtu Beograda, mediji također obilježavaju taj datum, posebice televizija B92, koja je toga dana započela emitirati TV program.

>> 'Milošević pokušao osvojiti glavni grad Hrvatske Dubrovnik!'

Organizator prosvjeda, u kojima je 5. listopada 2000. sudjelovalo nekoliko stotina tisuća ljudi, te poginulo dvoje a ozlijeđeno 65 ljudi, bila je tadašnja Demokratska oporba Srbije (DOS), koja je okupljala 18 stranaka.

Prosvjedima su prethodili izbori održani 24. rujna 2000., na kojima su se za predsjednika tadašnje SR Jugoslavije kandidirali Slobodan Milošević i kandidat DOS-a Vojislav Koštunica koji je, prema podatcima oporbe, već u prvom krugu pobijedio Miloševića.

Zbog odluke izbornog povjerenstva o ponavljanju izbora, kao i zbog Miloševićeva odbijanja da prizna poraz, DOS je organizirao središnji skup u Beogradu ispred nekadašnje Skupštine Jugoslavije, gdje su prosvjednici probili policijsku blokadu te ušli u zgradu skupštine i zapalili ju, a isto se dogodilo i sa zgradom državne televizije.

Prosvjednici su u glavni grad došli u kolonama autobusa, kamiona i automobila, probijajući brojne policijske blokade. Ubrzo nakon što su ušli u parlament i televiziju na njihovu stranu počeli su prelaziti i policajci, a nakon pregovora isto je učinila i vojska.

Najveći problem Srbije je nijekanje

Milošević je uhićen travnja 2001. zbog financijskih pronevjera, a Haaškom sudu izručen je dva mjeseca kasnije.

U Haagu mu je suđeno za genocid u BiH, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu, a umro je od posljedica infarkta, u svojoj ćeliji u pritvoru Haaškog suda, 11. ožujka 2006. godine.

Goran Svilanović, jedan od tadašnjih vođa DOS-a te nakon pada Miloševića šef diplomacije bivše Savezne Republike Jugoslavije, kaže da je to bio početak velikih promjena u Srbiji te da deset godina kasnije građani Srbije imaju razloga biti nezadovoljni. Najveći srbijanski problem tada je bio nijekanje, a to je problem i danas, tvrdi Svilanović.

'Politika poricanja je, u stvari, politika koja ima dramatične posljedice jer podiže očekivanja građana. Vi ih uvjeravate da se neće dogoditi ono što oni vide da se događa, da se nije dogodilo ono što oni vide da se dogodilo, oni vam to uzvraćaju potporom i glasovima. Naposljetku ste vi onaj koji je njih razočarao', kazao je Svilanović gostujući na radiju B92. (Hina)