Dok se Turska suočava s novim žrtvama, oni koji su izdržali beskrajne sate u tišini, strahu i hladnoći ruševina tek počinju oporavak od traume i gubitka. Ovo su neke od potresnih priča preživjelih iz istanbulske bolnice.
Pročitajte i ovo
"Razgovarala sam s mužem, bio je živ, ali nisam čula djecu. On je drugi dan umro. Dio moje glave bio je iznad njega, točno pokraj mene. Dodirivala sam svog sina. Kada su umrli, počeli su naticati, počela sam sve više i više zapinjati. Nisam više mogla disati", ispričala je Cigdem Guler iz Hataya.
"Bio sam u velikom šoku. Nisam se mogao pomaknuti, nisam mogao ništa učiniti. Prvo čega se sjećam je vika: 'Čuje li itko moj glas?' Možeš li me čuti?' Udario sam rukom o tlo, ali ne mogu se sjetiti je li se to dogodilo dva ili tri sata poslije jer sam tada bio u nesvijesti", kazao je Bekir Yildirim iz Gaziantepa.
"Glas me dozivao - ima li koga tamo? Ima li koga? Kad sam čula glas, rekla sam - draga moja, tko si ti? Ovdje sam, tko si ti? Dođi ovamo, bako. Ne mogu doći, noga mi je slomljena. Ne mogu doći. Nakon što sam to rekla, došao je dječak i ne mogu se sjetiti jesu li me spasili s još jednom osobom ili s dvije osobe. Toga se ne mogu sjetiti", ispričala je Emine Kadioglu iz Adiyamana.
Dnevnik Nove TV pratite svaki dan od 19 sati, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr.
