Prema grafu koji je napravio jasno je vidljivo kako je Hrvatska u razdoblju od 1993. do 2017. na tablici 10 postkomunističkih država od zlatne sredine i male razlike u BDP-u po PPP-u došla na samo začelje s ogromnim razlikama u standardu građana, kaže.
''Države koje se ne mijenjaju - propadaju, to je darvinizam današnjice. Ne u doslovnom smislu, iako ni bankroti država nisu strani, već u smislu relativnog siromaštva. U globalnom svijetu rast BDP-a od 2 do 3 % ne znači ništa ako druge zemlje konstantno rastu po većoj stopi od nas''.
Pročitajte i ovo
Zašto je Hrvatska toliko nazadovala, objašnjava ovako: ''Razlog tome je što za razliku od drugih zemalja u kojima se također dogodila 'revolucija' društvenog uređenja, kod nas, nažalost, nije uslijedila duhovna i mentalna evolucija. Takva vrsta evolucije ne može doći od osoba treniranih u bivšem sustavu niti od njihovih idejnih nasljednika.
Hrvatska danas ex lege možda jest liberalna demokracija, ali ex more i dalje je socijalna monarhija. Socijalna monarhija političkih i interesnih klanova koji su nas nepotizmom, korupcijom i manjkom reformi zakovali na dno Europske unije.
Pročitajte i ovo
Živjeti liberalnu demokraciju znači imati građanske, ekonomske i političke slobode. Iako smo u posljednjih 30 godina učinili određeni iskorak unutar građanskih sloboda, locus kontrole ekonomskih i političkih sloboda nije se promijenio, tj. i dalje smo zarobljeni.
Po riječima Nelsona Mandele, 'biti slobodan nije samo odbaciti svoje lance, već živjeti na način koji poštuje i povećava slobodu drugih'. Što se čeka?'' zaključuje Kovač.
