"Sjećate se kad je nedavno bilo dogovoreno povećanje između Vlade i sindikata od 2 plus 3 posto. Ja sam kao glavni povjerenik sindikata na Institutu prezentirao to svojim kolegama spremačicama, tehničarima, ljudima koji rade na održavanju. Došao sam sav sretan, rekao da smo tražili šest, a dobili pet posto povećanje. „Znaš li što je pet posto na našu plaću? To je apsolutno ništa“, rekli su mu tada. Njihove su plaće, naime, četiri do pet puta manje od nekog redovnog profesora u trajnom zvanju", rekao je Saša Ceci s Instituta Ruđer Bošković, na konferenciji za novinare sindikata zaposlenih u visokom obrazovanju.
Ceci je pokušao objasniti zbog čega bi se trebali solidarizirati s ljudima zbog kojih je organiziran štrajk.
"Nije samo problem da se te ljude ne plaća. Problem je i to da povremeno moramo zaposliti i nove takve ljude. Trebamo zaposliti spremačice u laboratorijima u kojima su virusi ili radijacija. Kad ljudi čuju da moraju doći u takvu sredinu za plaću koja je često manja od 3000 kuna, nitko nam neće doći. Nove tehničare koji razvijaju nevjerojatne znanstvene uređaje i dižu ih na nevjerojatnu znanstvenu razinu, više ne možemo dobiti", rekao je Ceci.
Dodao je da više ne mogu dobiti ni neka znanstvena zvanja poput asistenata i doktoranada. "Kad se raspišu natječaji u fizici ne javlja nam se nitko iz Hrvatske. Ovakav odnos prema tim ljudima, ovakva plaća… Postoji i priča o tome zašto ljudi ne prelaze u realni sektor. To i jest naš problem, sve nam više ljudi odlazi u realni sektor", kaže Ceci.
Ispričao je kako je prije nekoliko godina, kad je bio profesor studentima informatike i matematike nastavnog smjera, na drugoj godini imao 25 studenata. "Ove godine ih je upisano troje. Mi nemamo više nastavnika. Mi nećemo imati ništa samo zbog ovog odnosa koji svakodnevno doživljavaju", suznih očiju govorio je Ceci.
Imaju vremena za žalbu
suze radosnice
Sporna kava
