Dirljivo pismo 31-godišnje Zrinke ministru zdravlja

Zrinka Bubić javila nam se mailom, a kako bismo objavili njezino otvoreno pismo ministru zdravlja Rajku Ostojiću, vezano za problem, koji osim nje, muči i brojne druge onkološke pacijente. Donosimo Zrinkino pismo u cijelosti, kao i odgovor Ministarstva zdravlja.

Pročitajte i ovo "Crvena linija" Izraelski vojnici otkazuju poslušnost? Poslali pismo Netanyahuu: "Ako vlada ne promijeni smjer...'' Pokrovitelj A1 Projekt iz Novske koji piše povijest u tom kraju: PISMO inkubator priprema se za svoju 10. generaciju

'Živim od invalidnine, nemam pravo na putne troškove, jer mi prema propisu nedostaje 1 kilometar'

'Poštovani ministre Ostojiću, obraćam Vam se sa željom da Vas upoznam s problemom koji muči mene, a vjerujem i druge teško oboljele ljude koji se nalaze u sličnoj situaciji.

Zovem se Zrinka Bubić, imam 31 godinu, živim u Donjim Bogićevcima, općina Dragalić kod Nove Gradiške.Živim s mamom, otac mi je teško bolestan i trenutno se nalazi u jednom Domu za stare i nemoćne.Mama i ja živimo od 800  kuna socijalne pomoći, te od moje osobne invalidnine, koja mi je nedavno odobrena, a iznosi 1250 kuna. Nažalost, to nisu dostatna sredstva za normalan život, a još teže je kad je bolest u pitanju.

>>Novi apsurdi hrvatskog zdravstva...

Prošle godine u 9. mjesecu mi je dijagnosticiran zloćudni tumor. U roku od tjedan dana imala sam dvije operacije u Općoj bolnici Požega, a nakon toga sam krenula na kemoterapiju u istu bolnicu 20.ožujka o.g. mi je bila zadnja kemoterapija, sad me čekaju zračenja u Zagrebu. Od samog početka liječenja moja doktorica opće prakse Arlen Car mi je rekla da nemam pravo na pokriće putnih troškova, iako je to najbliža bolnica, koja ima stručan tim za takve bolesti.

U Novogradiškom HZZO također su mi rekli da nemam pravo na putne troškove, jer se kilometraža mjeri od ploče ulaza u selo do bolnice i po njihovom ima 49 kilometra, a ja kad sam osobnim mjerenjem izmjerila kilometražu od moje kuće do bolnice iznosila je 51,5 kilometar. Na ovom području od posebne državne skrbi, već godinama ne prometuje nikakav javni prevoz i bila sam prinuđena snalaziti se kako znam.

Iz HZZO N. Gradiška teško bolesnoj Zrinki poručili: 'Strpi se dok se zakon ne promijeni'

'Tražila sam nekog od najmjerodavnijih da mi objasni zašto ja kao teški onkološki pacijent nemam pravo bar na sanitetski prijevoz kada idem na kemoterapiju. Molila sam doktora Ivana Povha iz HZZO-a Nova Gradiška da mi pomogne, a on mi je rekao 'da se strpim dok se zakon ne promijeni'. Ostala sam zgrožena njegovom izjavom, jer mogu se ja strpiti, ali moja bolest neće. Kada sam bila psihofizički u mogućnosti da nastavim s traženjem odgovora na pitanje zašto onkološki pacijenti nemaju prava da dostojanstveno vode borbu sa bolesti,borbu za život i pitala sam to na raznim stranama i uvijek dobila negativan odgovor.

Zahvaljujući medijima i ljudima, koji su imali želju da se riješe moji problemi, ja sam dobila snage da se izborim dalje, ne samo za svoja prava, nego i prava ostali pacijenata. Tako sam nazvala i rukovoditeljicu Tihanu Kiter Područne službe HZZO-a Slavonski Brod, ali ona nije bila u mogućnosti da mi se javi,iako sam ostavila poruku, jer su rekli da se javim njima da vide kako mi mogu pomoći. Gospođa je proslijedila moj slučaj u Novu Gradišku kod gospodina Marka Vukše. Otišla sam kod dotičnog gospodina, gdje je napravljen zapisnik.

'Taj me kilometar omalovažava i kao čovjeka i kao onkološkog pacijenta'

Nikada se nisam jadnije i tužnije osjećala kada sam čula bezbroj izjava i svega,čak mi je gospodin potvrdio da ima 50 kilometara od moje kuće do autobusnog kolodvora u Požegi i da se čak autobusni kolodvor pomjerio za 150 metara, tako da sad ima 50 km i 150 m. Meni je sve to zvučalo smiješno i imala sam osjećaj da me omalovažavaju, kako kao čovjeka tako i kao onkološkog pacijenta.

Moja doktorica Arlen Car takođe je kontaktirala HZZO i željela mi pomoći, ali i njoj su govorili svaki put drugčiju udaljenost. Iako nitko nije točno mi pokazao koliko po njihovom ima kilometara od moje kuće do bolnice u Požegi. Gospodine ministre, s dubokim poštovanjem obraćam Vam se i nadam se da ćete ovo pročitati i sa svojim mi suradnicima pomoći da riješim ovaj problem u vezi naknade putnih troškova. Također se nadam da ćete isto tako nešto učiniti po pitanju zakona i pravilnika HZZO-a i pomoći nama onkološkim pacijentima, jer nas je nažalost svaki dan sve više.

Nemamo pravo ni na pomoć oko tableta i preparata za jačanje imuniteta, te smo ih prinuđeni kupovati,a nismo svi financijski u mogućnosti da ih si priuštimo,jer doza za jedan mjesec iznosi i do 3000 kuna. I Vi sami znate kakve su posljedice kemoterapija i zračenja,tako da znate u kakvoj se poziciji mi nalazimo. Ne tražim ništa nemoguće, samo svoje i naše pravo, ono što nam zakonski pripada da kao bolesnici možemo dostojanstveno živjeti, koliko nam Bog da i da ne moramo stalno doživljavati zatvaranje vrata ispred nosa. Najlakše i najčešće što znaju reći je 'da nemamo pravo i da se strpimo!' 

Ministarstvo zdravlja o slučaju Z. Bubić: Nismo još čuli za takav slučaj, izmjenom zakona će se situacija poboljšati

Ministarstvo zdravlja reagiralo je na otvoreno pismo Zrinke Bubić priopćenjem.

'Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), koji posebnim Pravilnikom propisuje uvjete i način ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta liječenja, dosad se nije sreo sa situacijom poput one u kojoj se nalazi Zrinka Bubić iz Donjih Bogićevaca pokraj Nove Gradiške, kaže se u reakciji Ministarstva zdravlja.

Naime, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da pravo na naknadu putnih troškova imaju osiguranici čija je udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta liječenja duža od 50 kilometara, a u slučaju Zrinke Bubić udaljenost do Nove Gradiške, gdje se liječi, iznosi točno 50 kilometara. S obzirom na velike poteškoće na koje nailaze oboljeli od malignih bolesti, a među njima i gđa. Bubić, izmjenama zakona, čija je izrada u tijeku, omogućit ćemo da se pravo na naknadu troškova prijevoza, bez obzira na udaljenost proširi i na osobe koje se liječe od malignih bolesti. Prema važećem zakonu, to pravo sada imaju djeca do 18 godina, osobe kojima je priznata profesionalna bolest, darivatelji organa, osobe upućene na liječenje u inozemstvo, te osobe kojima se hemodijaliza provodi kao liječenje od kronične bolesti bubrega.

Zrinka Bubić žalila se na prvostupanjsko rješenje HZZO-a 16. travnja, a zakonski rok za rješavanje njezine žalbe je 8. lipnja', kaže se u odgovoru Ministarstva zdravlja.
 

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook