U agresiji na Vukovar 2717 ljudi je poginulo, ubijeno ili nestalo. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Pročitajte i ovo
"Otac mi je bio do zadnjeg dana u Vukovaru i zarobljen je u vukovarskoj bolnici, tamo su se sklonili kad je već dogovorena i predaja i mislili su da ih neće ubiti ili da će ići u logore. Na kraju je selektiran kao i ostali i odvezen je na Ovčaru i tamo je pogubljen.
Tu sam ja trebala živjeti sa svojim roditeljima, međutim nije nam se pružila prilika što zbog mamine bolesti, ali mogla sam barem živjeti s ocem. Međutim, ni s ocem, jer je netko tako odlučio da ga treba ubiti. Ovo sam ja, koja držim sliku svojih roditelja. Ovakve fotografije su jedine fotografije koje imam s mojom mamom i mojim tatom", priča Veronika Soldo, kći ubijenog branitelja, pokazujući fotografije.
"Ovaj je poginuo, za ovoga ne znamo, a ovaj zarobit. Čuli smo od drugih da je Drago poginuo. Nije bilo sigurno, i tako da kasnije je stvarno istina bila", rekao je Ante Krajinović, otac ubijenog i nestalog branitelja.
Hrvatska traga za 1853 nestale i ubijene osobe...
"Ovaj je saranit na Viroševcu, i mali od ovega kad je bila sahrana kaže dida: 'Ja sam čuo da što su četnici ubili da će možda tatu naći pa da ga sahranim do strikana. I tako ja pito u ministarstvu i preskočili su i ostavili grobnicu za njega i sad stoji prazno. Ne znam hoćemo ovoga ikad i nać. Kažu treba oprostiti, al tko je tražio oprost. Od mene nije nitko tražio oprost. Ako zatraži, eto oprostit ću", kaže Krajinović.
"Ubijen je u Sotinu i čovjek koji ga je ubio je prizno da ga je ubio. Ubio je ga Žarko. Taj Žarko je imo, okrene se i rafalom ga pokosi, tamo ga je i ostavio, a di točno to ne znamo. 30 godina stojimo u jednom mjestu, tapkamo, ne idemo ni tamo ni ovamo. Di god smo što čuli svuda se išlo tražit, svuda smo kopali i ni jedne kostice. To što je on dobio devet godina, on će izać kad-tad, a mi kost nećemo nać meni se čini nikad! To je žalosno", kaže Matija Kušić, supruga nestalog branitelja.
Kroz srpske koncentracijske logore prošlo je više od 30.000 zatočenika, 304 osobe su ubijene.
"Sedam dana sam bio u samici, nisu mi uopće dali spavat. Morao sam neprekidno stajat na jednom mjestu, gledali su kroz špijunku, prođe policajac i kad vidi da ja nisam na tom mjestu uđe policajac, njih dva, tri. To su bili stari policajci. Uđu unutra i onda te izudaraju i onda te namjeste opet da moraš stajati. Udarali sa svih strana, po rebrima, po glavi, pao sam. Dobro su me istukli. Čak ne znam koliko puta sam doživljavao te torture", rekao je Ivica Janković, bivši logoraš.
"Četiri i pol mjeseca sam proveo u tri logora na teritoriju Srbije, to su Stajićevo, Niš i Sremska Mitrovica. Svjedok sam i proživio sam osobno puno tortura. Svjedok sam četiri ubojstva koji su se dogodila u tim logorima", rekao je Zoran Šangut, bivši logoraš.
Logoraši traže pravdu na sudu u Beogradu. Do danas su podignute 44 tužbe protiv Srbije.
"Udruga pravnika je pokrenula dvije inicijative jedna je protiv procesuiranja ratnih zločina u logorima na teritoriju Srbije, a koja je dio preduvjeta za pronalazak naših nestalih koji su nakon okupacije Vukovara odvedeni i gubi im se svaki trag", kaže Šangut.
"Već nakon evo sad 30 godina još se ništa nije dogodilo, ratna šteta nije isplaćena, mislim da je to... Ne vjerujem ja iskreno u to", smatra Janković.
