Načelo pravičnosti, koje zagovara Slovenija, u suštini europarlamentarci nisu podržali kao ideju i moguće rješenje. A kako je Slovencima najvažnije od svega izbjeći međunarodno pravo, premijer Borut Pahor istoga je dana odluku Europskog parlamenta potpuno izrelativizirao. Kazao je kako odluke Europskog parlamenta nisu obvezujuće, već je obvezujuće ono što kaže Europska komisija i Vijeće EU ministara. Što je najgore, Pahor je u pravu. Europska Unija Parlament koristi prema potrebi. Kad su Komisiji i Vijeću potrebne njihove odluke i preporuke, onda ih uvažavaju i na njih se pozivaju. Kad tome nije tako, tada Europski parlament čak znaju zaobići i u redovitoj proceduri. Tako je bilo sa ZERP-om. Hrvatska je potpisala bilješku vjerojatno ni ne sanjajući da će se ona strelovitom brzinom naći u zaključcima Vijeća ministara. Pritom su zaobišli redovitu proceduru koju je ta bilješka trebala proći kroz Europski parlament.
Hrvatska politika prijetila izvlačenjem iz zapadnobalkanskog plana provedbi
ZERP je zapravo bio najozbiljniji test disanja hrvatske politike koja je već ozbiljno 'prijetila' izvlačenjem zemlje iz zapadnobalkanskog plana provedbi kojem je dotada bilo PODREĐENO SVE, od carinske unije do osnivanja /2007/ Procesa za suradnju u jugoistočnoj Europi /SEECP/ sa sjedištem u Sarajevu. Na čelo glavnoga tajništva SEECP-a postavljen je hrvatski diplomat Hido Bišćević, a sve ostale funkcije podijeljene su po 'nacionalnome ključu'. Prilikom osnivanja, tadašnja srbijanska /Koštuničina/ Vlada je za mjesto Bišćevićeva zamjenika povukla kandidaturu Gorana Svilanovića, a istaknula Milana Simurdića dotadašnjeg ambasadora Srbije u Zagrebu. Inače, Srbija je pretendirala na mjesto glavnoga tajnika Vijeća. Povukla je svoju kandidaturu nakon 'konsenzusa' da to mjesto pripadne Hrvatskoj.
Zbog procesa ponovnog jačanja Srbije aktiviran B igrač
A 'konsenzus' je zapravo značio pripremu Srbije za izdvajanje Kosova te potom 'premošćivanje' faze u kojoj će Srbija biti frustrirana, antiprotivna, u rascjepu između Rusije i Britanije i kao instrument trenutačno neupotrebljiva. Unatoč tome što su joj vlasti u Londonu još 2004. zajamčile dugoročni leadership, najbolje prikazan riječima Karen Pierce, tadašnje direktorice Odjela za istočni Jadran /ranih devedesetih zvan desk za Zapadni Balkan/, u britanskom ministarstvu vanjskih poslova. Ona je pritom kazala: 'Nekadašnji minimum ispod kojeg se ne može ići je stvar prošlosti. Mi bismo, kao britanska vlada, bili spremni pokušati prečicom progurati Srbiju kroz neke mehanizme EU i NATO-a.' Proces ponovnog jačanja Srbije, unatoč svim preprekama je pokrenut /parafiranjem uvjetovanoga SSP-a, članstvom u partnerstvu za mir NATO-a/, no on će potrajati i za to je vrijeme bilo potrebno aktivirati B igrača. Sloveniju.
ZERP je Soveniji bio znak da može krenuti
Stoga prošlogodišnje izvlačenje bilješke zvane ZERP tipično je za lukave, metodične i dugoročno postavljene politike Velike Britanije, Nizozemske, Belgije, Danske, Finske i dobrim dijelom Švedske /tragovi Carla Bildta, aktualnog ministra vanjskih poslova, na ovim su prostorima najblaže rečeno dvojbeni/... Hrvatsko popuštanje u tom slučaju bio je jasan znak Sloveniji da može krenuti, a Britaniji i satelitima da time ostvare svoj interes i zacrtaju put loših odnosa između politika dviju susjednih država… I to će nažalost u ovoj konstelaciji odnosa potrajati.
Priznanje Kosova svedeno na nacionalna priznanja
A Olli Rehn, povjerenik za proširenje, praktički donedavno i veliki zagovornik 'regionalnog Schengena' sa zajedničkim, mješovitim regionalno-EU ophodnjama na vanjskim granicama regije, kao posrednika u rješavanju graničnog spora od početka nudi i zapravo imenuje svojeg sunarodnjaka Finca, nobelovca Martija Ahtisarija, osrednjeg diplomata, ali dobroga 'slušača' koji je Kosovo riješio toliko 'uspješno' da je uspio razbucati načela zajedničke vanjske politike Unije. Pa nakon prvotnog stava da će EU Kosovo priznati kao klub, došlo se na to da je priznanje Kosova svedeno na nacionalna stajališta zemalja članica od kojih još 5 nije priznalo taj novostvoreni međunarodni protektorat na Balkanu.
Bez Lisabonskog ugovora proširenje unije nemoguće
Dok se recesijom pogođena EU koprca u vlastitim problemima, a jake zemlje članice štite sebe od većeg financijskog kolapsa, uz ostalo povlačeći putem svojih banaka kapital iz novopridošlih, najgenijalnija i najsavršenija diplomacija na svijetu, kao i uvijek i pod bilo kojim uvjetima i globalnim stanjima, radi u svojem interesu zacrtanom još prije 5 stoljeća. Uz naš 'slovenski uteg' pitanje je i koliko će recesija utjecati na rezultate ponovljenog irskog referenduma ove jeseni koji će drugi put biti raspisan za 'prolaz' Lisabonskoga ugovora, novoga temeljnog akta Unije bez kojeg je svako daljnje proširenje gotovo nemoguće.
Premijer prvi put izrekao STAV
'Ucjenom kakvom Slovenija blokira Hrvatsku samo zato jer je EU članica, a Hrvatska nije, budućnost zajednice europskih naroda dovodi u pitanje.' Kazao je to premijer u subotu na skupu stranačke mladeži. Ta njegova izjava sad se analizira uzduž i poprijeko, u smislu što je pjesnik htio kazati. Što god da je htio, dobro je da ju je izrekao, jer smo prvi put od premijera čuli STAV.
Sanader će u Beogradu objaviti podršku Srbiji
Sanader u petak ide u državnički posjet Srbiji, prvi nakon 'bitno zahladnjelih' bilateralnih odnosa prouzročenih najprije hrvatskim priznanjem Kosova, a potom i našom tužbom za genocid po kojoj se ICJ proglasio nadležan za sudovanje.
Premijer će u Beogradu uz ostalo kazati kako Hrvatska neće Srbiji raditi probleme s neriješenim graničnim pitanjima tijekom puta te zemlje prema Europi. To nije ništa novo, to je već poznato stajalište države koje mi, njezini građani podupiremo. Novo je samo to što će Sanader sad to kazati u Beogradu.
Mora, međutim, imati u vidu da je Pahor taj isti bilateralni posjet 'na vrhu' obavio prije dva tjedna.
>> Arhiva
