Sanja Arizanov (Foto: Sanja Arizanov)
Sanja Arizanov (Foto: Sanja Arizanov)

'U agenciju za dadilje se javio samo jedan muškarac s predivnim iskustvom iz Amerike gdje je radio s djecom, no nijedna obitelj nije bila zainteresirana da angažira muškarca do sada', progovorila je o iskustvima spolne diskriminacije Sanja Arizanov iz Makedonije.


Poduzetnicama s područja bivše Jugoslavije najveći izazov je komplicirana birokracija koja ne štedi ni njihove muške kolege. Ali mnoge od njih susreću se i s jednom drugom vrstom izazova. O najvećim poteškoćama s kojima se nose žene poduzetnice razgovarali smo nekoliko poduzetnica iz Makedonije, BiH, Srbije i Slovenije. Svake srijede portal Dnevnik.hr donosi jednu njihovu priču.

Danas donosimo intervju sa Sanjom Arizanov, koja ima prvu licenciranu agenciju za dadilje u Makedoniji.

Kako ste se našli u poduzetničkim vodama i čime se točno bavite?

Ja sam po profesiji ovlašten revizor s 10 godina iskustva u jednoj od velikoj firmi. Posao kojim se sada bavim je ipak iz sasvim druge branše. Naime, 2014. godine osnovala sam Agenciju za dadilje i babaysitterice, prvu licenciranu agenciju ovog tipa u Makedoniji. Odluka o promjeni nije bila jednostavna, ali došlo je vrijeme da se napravi preokret u mojoj karijeri i profesionalnom razvoju. Rad za velike kompanije je neprocjenljiv u smislu stjecanja znanja, iskustva, upoznavanja različitih industrija i napredovanja. Međutim kada postoji dobra ideja, koja se može razviti i da ima održivi rast, ne postoji veći izazov od toga da tu ideju pretvorite u realnosti.

Kad ste tek počeli raditi u poduzetništvu, koje su Vas stvari najviše iznenadile, neke koje su bile poticajne, a druge koje su zadavale poteškoće kojima se niste nadali da bi se mogle dogoditi, ako je takvih bilo?

Iznenađenja u biznisu uvijek ima. Važno je planiranje i organizacija, da bi se predvidjele promjene koje se mogu predvidjeti i da firma bude spremna premostiti eventualna iznenađenja. S obzirom da je ovo sasvim nov biznis u Makedoniji, veliki izazov su kandidati koji žele raditi ovaj posao. Procjena potencijalnih dadilja je naša najveća odgovornost i bili smo iznenađeni nekim kandidatima koji su ovaj posao gledali samo kao posao, jer ne mogu naći nijedan drugi. To je bilo poražavajuće kao i činjenica da od 100 kandidata bude pet kvalitetnih. No, s druge strane ti koji su zaista za ovaj posao su ljudi koji su posvećeni djeci i koji s ljubavlju i pažnjom o njima brinu. Pohvale naših klijenata ne samo za naš rad nego i uopće za ideju i smjelost da započnemo ovakav biznis su naš najveći poticaj.

Kako se motivirate za vrijeme teških razdoblja, kad se posao susretne s poteškoćama koje su teško rješive, postoji li neka misao koje se držite ili neki ritual?

U privatnom biznisu svakog trenutka morate biti 100% sigurni da ćete uspjeti. Ako vi ne verujete u to, čak i da je biznis ideja odlična ona ne može uspjeti. Morate uvijek vjerovati i motivirati sebe i svoje zaposlene da vjeruju u uspjeh. Ima jedna izreka 'Kad dijete uči hodati i 50 puta padne, ono nikad ne pomisli: ovo nije za mene'. Tako i mi u biznisu ne smijemo nikada biti neodlučni i uvijek čvrsto moramo vjerovati u uspjeh. Kad nastane problem treba mu tražiti riješenje. Postoje teški i laki problemi, nerješivih nema.

Jeste li ponekad u poslovnom okruženju osjetili da Vas se tretira drugačije zato što ste žena? Vezano uz to, bi li društvo u kojem živite karakterizirali kao patrijarhalno i kako društvo u cjelini gleda na Vas kao poduzetnicu?

Do sada se nisam susrela sa drugačijim tretmanom samo zato što sam žena. Što ne znači da se to neće dogoditi. Društvo u kojem živim i radim ne bih mogla okarakterizati ni kao patrijarhalno ni kao moderno. Posljednja desetljeća su donijela brojne promjene i previranja u kojem su se izgubile prave vrijednosti i na površinu je isplivala virtualna realnost u kojoj mnogi žive. Ljudi koji se zaista bave biznisom prepoznaju jedni druge, nije bitno je li poduzetnik muškarac ili žena, bitno je da zna raditi ono što radi. Ja tako gledam na stvari. Ljude dijelim na dobre i loše, a biznismene na uspješne i neuspješne. Nema tu mjesta za spolnu podjelu.

Postoje li u Makedoniji poticaji za žene poduzetnice koje financiraju vlasti ili neka udruženja, fodnovi?

Moj biznis je do sada financiran isključivo vlastitim sredstvima, kompanija nije koristila ni jednu mjeru pomoći. Poticaji postoje od strane vlasti koja nudi određen paket mjera za samozapošljavanje i pokretanje vlastitog biznisa. Razumljivo, ove mjere su namjenjene svima i muškarcima i ženama. Kao netko tko je dugo radio u financijskom sektoru rekla bih da poduzetnice moraju biti jako oprezne kad su ove mjere u pitanju i procijeniti mogu li im zaista te mjere pomoću u njihovom biznisu. Treba imati u vidu da je svaka pomoć dobrodošla, no najvažnija stvar je da privatni biznis mora da bude održiv sam po sebi. Ako vi planirate biznis računajući na državnu pomoć, veliki su izgledi da on može biti neuspješan. Biznis ideja, biznis plan i financijske procjene moraju biti održive da bi uspjele, a ako se dobije i neka pomoć treba je racionalno iskoristiti.

Što biste poručili ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog biznisa u Makedoniji, koje su glavne zamke svega i ima li ih uopće, a koje su prednosti?

Sve ovisi o biznisu koji žele pokrenuti. Trebate se dobro upoznati s biznisom koji želite raditi, s regulativom koja se odnosi na taj biznis, s poreznim i financijskim propisima, da imaju živce s administracijom. Ponekad kad pokrećete mali biznis ako niste potkovani pravno i financijski, znači da morate angažirati pravnika, računovođu, što vam u startu nosi troškove plaća, a i teško je pronaći kvalitetne kadrove. Ili morate sami naučiti mnogo stvari da biste bili sigurni da se sve odvija kao što treba. Morate uvijek mnogo učiti, čitati, ići na predavanja, seminare, družiti se s drugim poduzetnicima da biste stalno usvajali nova znanja i bili u toku. Veliki izazov je veličina tržišta. Ako se radi o proizvodu ili usluzi samo za domaće tržište, treba imati u vidu da je ono malo i da šta god prodajete to mora biti odlično da biste se probili na tržištu.

Jedno hipotetsko pitanje. Kada birate suradnika za jedan važan posao i na kraju selekcije su ostali muškarac i žena istih sposobnosti, iste dobi, svatko sa svojim prednostima i manama. Koga ćete radije izabrati za suradnju - muškarca ili ženu i zašto?

Po prirodi posla kojim se bavi moja kompanije 99% dadilja su žene. Možda u dijelu gdje se radi s djecom s posebnim potrebama ima muških defektologa ili terapeuta koji su spremni radti kao pratitelj djetetu, ali to je ipak jako mali postotak. Do sada, u dvije godine postojanja u Agenciju se javio samo jedan muškarac s predivnim iskustvom iz Amerike gdje je radio s djecom, no nijedna obitelj nije bila zainteresirana angažirati muškarca do sada.

Što se mene osobno tiče, sve ovisi od osobe. Ima teorija da su žene vjernije, odgovornije, privrženije kompaniji dok s druge strane ima teorija da su muškarci stabilniji, konzistentniji u poslu. Međutim to je sve jako individualno. Osobno sam imala prilike vidjeti i muškarce i žene u poslu koji sam radila prethodno, i bilo je izuzetnih i sposobnih osoba i muškog i ženskog spola. Ako je osoba zrela, razumna i odgovorna, ako zna šta hoće i koji su joj ciljevi, ako sebe vidi u firmi i ako je spremna da se saživi sa idejom koju firma promovira, nije bitno je li muškarac ili žena.

Iz dosadašnjeg iskustva, što mislite, kako će se razvijati uloga žene u poduzetništvu na području Makedonije?

Uloga žene u poduzetništvu je značajna i bit će sve značajnija kako vrijeme prolazi. Žene se sve više odlučuju na taj korak i mislim da će u budućnosti žensko poduzetništvo biti u ekspanziji. U školama bi se svakako trebao poticati poduzetnički duh, jer djeca od malena trebaju učiti da postoji i takav izbor. Ne možemo čekati da ljudi završe škole, fakultete da rade 10 godina i onda da se počnu baviti poduzetništvom. Može i tada, ali to nisu lake odluke u nekim godinama i nije lako mijenjati karijeru, posebno ako ide uzlaznim tokom. Mladi ljudi imaju više energije, hrabrosti i oni trebaju biti nosači ekonomije jednog društva, a da bi to mogli, treba im dati šansu što ranije. Koliko je meni poznato, u Makedoniji u srednjim školama već postoje natjecanja za najbolji biznis plan, koje neke od kompanija podržavaju i najboljima pružaju mogućnost i da svoj biznis plan pretoče u stvarnost.

Kakvi su Vam poslovni planovi za budućnost?

Razvoj biznisa u određenim segmentima je imperativ. Već sada imamo razvijenu korporativnu ponudu za kompanije i to ne samo u dijelu gdje nudimo usluge dadilja, već i dijelu otvaranja vrtića i centara za rani dječiji razvoj kod kompanija koje žele tu beneficiju priuštiti svojim zaposlenicima. Geografsko proširenje isto tako je u planu, jer za sada pokrivamo samo Skoplje, a istraživanja su nam pokazala da potrebe ima u nekim drugim gradovima. Ulaganje u edukaciju i obuku dadilja je nešto na što dajemo mnogo pažnje i u tijeku je izrada programa koji će se u narednom periodu koristiti za usavršavanje naših kadrova.

Kako balansirate privatno i poslovno?

Sve ima svoju cijenu. Vi ne možete biti najbolji u svom poslu ako se tome ne posvetite maksimalno. Osam sati radnog vremena je prosijek. Sve iznad toga je građenje karijere. Morate mnogo raditi i učiti da biste napredovali, a to traži vrijeme. Ako ste bez obitelji onda 8 ili 12 sati ne pravi neku razliku. Ako imate obitelj i ako ste svijesno donijeli odluku da imate obitelj, onda svakako dođe trenutak da se pitate je li još uvijek najbolji mogući izbor da sve svoje vreme posvetite poslu i karijeri. Ljudi trebaju razumjeti da privatni biznis ne znači da ste vi direktor i ne radite ništa. Naprotiv, posebno na početku vi radite mnogo više nego što biste radili negdje drugdje na radnom mjestu.

Radite mnogo, a velika prednost, možda i najveća kad je work-life balance u pitanju, je fleksibilnost. Vaše radno vreme je možda neograničeno, ali vi ipak organizirate vaš radni dan. To znači da možete završiti i neke obiteljske obaveze i provesti vrijeme s djecom i partnerom, ali isto tako da ćete možda navečer do kasno završavati ono što preko dana niste uspjeli.

Idealne kombinacije nema, kompromis je ono što je realnost. Jako je važno da je osoba sretna i ispunjena onim što radi. Ako vi niste zadovoljni, ni ljudi oko vas, a najmanje vaša obitelj će biti sretni. Donosimo odluku koja je u određenom momentu dobra za nas i za našu obitelj, ako je imamo i radimo ono što smo odlučili. Jako je bitno da žene imaju podršku svoje obitelji, jer kad dođe težak period imaju ga s kim podijeliti i da ga na lakši način prebrode.

Ukoliko i Vi imate neku inspirativnu poduzetničku priču, javite nam se na mail ivana.domitrovic@novatv.hr.