Puno je crnih prognoza, no Banski dvori očekuju više novca iz proračuna ako će biti rasta. No, nitko ne očekuje rast osim ljudi u Banskim dvorima. Upravo tu će biti sav problem ili umijeće ministra financija Slavka Linića da porezima pokrpa sve ono što treba pokrpati. Od poreza će se u proračun sliti 64,5 milijardi, tj. 3 i pol milijarde više nego prošle godine - uz viši PDV rast će ostvariti i porez na dohodak i porez na dobit. No, pad će se osjetiti u trošarinama.
Pročitajte i ovo
Puno je pak važnije na koji će način država prikupiti novac da sve može financirati, jer najlakše je trošiti. S druge strane, kako to sve osgurati? Ministar financija vjeruje kako se sve to može napraviti boljim nadzorom - da se Poreznoj upravi da nalog da uistinu svi koji su dužni moraju platiti porez. No, u ovako opterećenom gospodarstvu to je vrlo upitno. Primjerice, imamo 9 milijardi nenaplaćenih poreza na koncesijama, a država svake godine ne uspije naplatiti 2 milijarde poreza od raznih tvrtki, a da ne govorimo o nenaplaćenim porezima od 'fikus tvrtki' koje su očito svi već zaboravili. Po tome ispada kako je naplata očekivanih 64,5 milijardi kuna poreza - nemoguća misija.
Jučer svi kritizirali Vladin prijedlog proračuna - i oporba i sindikati i poslodavci. No, bivši ministar financija Ivan Šuker je u pravu kada kaže da bez izmjena Zakona o radu neće biti nikakvih bolnih rezova te da će sve ovo biti kozmetika ili blaži face lifting proračuna koji treba izdržati ocjenu kreditnih agencija.
Kada pogledamo kolektivne ugovore koji se uistinu mogu vrlo jednostavno regulirati i to na način da te kolektivne ugovore, čija prava iznose od milijardu do 4 milijarde kuna, praktički otkažemo. Vlada je već odavno morala početi pregovore s tim sindikatima i reći im: 'Uistinu nema novca, plaće ostaju, ali odreknite se ove godine svih prava iz kolektivnih ugovora'. No, ministri Zorana Milanovića to još nisu učinili. Otkažu li se ti kolektivni ugovori, slijede tužbe. A tužbe, koje će uglavnom biti naplaćene dogodine, s kamatama bi u najgorem scenariju iznosile 4 do 6 milijardi kuna što u konačnici dovodi do kraha proračuna.
Može se raspravljati i o otkazima. Treba li ili ne državi 20.000 otkaza u javnim tvrtkama? U ovim trenucima to je brojka koja bi možda spasila proračun, tj. dala mu da 'diše'. No, tu postoji problem otpremnina. Veliko broj tvrtki, kao i HŽ, nemaju taj novac - otkrilike od jedne do 3 milijarde kuna je potrebno za otpremnine. Vlada je primjerice, već mogla napraviti plan, probati razgovarati s mnogim međunarodnim financijskim institucijama koji daju novac za otpremnine. No, toga još nema u Milanovićevom timu. 20.000 otkaza u ovoj godini povećava naknade za nezaposlene za 220 milijuna kuna. Tu pak, postoji problem što ti ljudi više ne troše, pa pada potrošnja građana, padaju doprinosi u proračun - i opet se dogodi krah proračuna.
Kada ta dva problema riješimo, ili ih ne riješimo, ministrima kao 'noćna mora' dolazi brodogradnja gdje radi 20.000 ljudi, a do 1. srpnja 2013. brodogradilišta se moraju privatizirati ili likvidirati. U slučaju kraha brodogradnje dolazi i do kraha svih kooperanata - oko 50.000 ljudi. A onda na stol ministru financija dolaze na naplatu jamstva od 8 milijardi kuna koje država naravno ne može preko noći platiti i to je opet krah proračuna.
Dakle, nije baš tako jednostavno napraviti rezove niti je sve crno-bijelo. Treba imati hrabrosti, a čini se kako je Milanovićev tim jučerašnjim proračunom propustio taj trenutak.
