Stoje na svojim ruševinama i kažu, ima ljudi kojima je gore. Neugodno je toj, nenavikloj na pomoć, najsiromašnijoj županiji u Hrvatskoj. Stari Grad Sisak čuvao je ovu zemlju. Stoljećima.
Sada cijela zemlja čuva njega. I skida s njega slojeve zaborava. I treperi od ganuća nad oporim, ali nježnim ljudima Banovine...
Jedan krevet, u prihvatnom centru koji je udomio 160 ljudi, uvijek je bio prazan. Jer je ona koja je trebala na njemu spavati radila cijele dane i cijele noći.
Nije imala crvenu jaknu, ali joj je na grudima stajalo - volonterka. "Ja sa 65 godina da ću pomoć koliko mogu. Kad čujem da je drugima porušeno sve i da nemaju ni krova ni jesti, boli, zaista boli", poručuje Milka Pavušek iz Siska.
Sigurno ju je zaboljela i poplava koju je našla u svom stanu. Potres joj je potrgao cijevi pa je došla skupiti vodu. Do danas je prala po prihvatnom centru.
"Išla sam u WC i muški i ženski i mijenjala papire i role i počistila, sortiranje hrane i ručak i promijeniš rukavice i ideš u WC. Sve sam radila. To je razlika između mene i mlađe osobe jer znam da sve to treba, ne smeta mi nikakav posao, htjela sam ga, htjela sam si ispuniti vrijeme, sebi u glavi pomoći, ne da zaboravim, nego, ne znam ni kako to nazvati", kazala je Pavušek.
Nose kolače volonterima
I hvala bi bilo dovoljno Splićanima koji Siščanima kuhaju, ali Siščani im uzvraćaju pečenjem. "Otkad je potres, kod nas imamo jednu grupu ženica koje peku kolače i raznosimo kolače našim volonterima", rekla je Vera Zaloker iz župnog Caritasa sisačke biskupije.
A volonter s časnom raznosi vreće luka, a doma ga čekaju vreće cementa. I njemu je dom oštećen. "Jedan od najboljih oblika kako pobijediti traumu u sebi, tako da ovaj rad u centru je zapravo terapija", objašnjava volonter sisačkog Caritasa Boris Prpić.
Vesna Lagetar, časna sestra iz Kastva kaže kako je ljudima neugodno primiti pomoć. "Kad ih pitamo kako je kod njih, govore dobro je", objašnjava Lagetar.
"Podijelite drugima"
"Nemojte sve meni ostaviti, podijelite još", kaže Višnja Borota iz Velikog Krčeva, Majur. "Ne uzmem sve jer ima ljudi koji možda i trebaju, znate, a ja imam dosta", objašnjava Borota. "Joj koliko sam pomogla puta, ali eto takva sam neugodno mi je", dodaje Borota.
Na pitanje ima li osjećaj da je ona na neki način pomogla Hrvatskoj, a ne samo Hrvatska njoj, odgovara: "Joj, zašto sam pomogla, ja sam se osramotila, a već puno puta sam rekla". Na opasku da je Hrvatska proplakala zbog nje i i zbog svih stradalih, Višnja samo šuti.
"Bili smo zaboravljeni, a sad znaju svi da smo i mi tu, da i mi tu živimo, da se borimo i da radimo i da školujemo djecu i je, drago nam je da znaju za nas da smo tu", navodi Gordana Crnojević iz Velikog Krčeva.
Suton je to neke dosadašnje Hrvatske, koju sada vitla katarza. Iz koje može izaći samo bolja.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
