Naime, Vlatka se prošle godine prijavila na Zadovoljna akademiju. Iako je već bila prešla pedesetu godinu, za sebe uvijek rado kaže da je jedno veliko radoznalo dijete koje je uvijek željno novih znanja i novih pustolovina. Netom prije prijave suosnovala je Zelenu olovku, a potom odlučila prijaviti se za edukaciju za voditelja izrade i provedbe projekata financiranih iz EU fondova kako bi svojoj udruzi pružila toliko potrebna krila za rad.
I uspjelo joj je – strašću prema svome poslu, željom za unošenje promjena, aktivizmom u zajednici i vedrim pogledom na svijet istaknula se među gotovo tri tisuće prijavljenih kandidatkinja.
"Kada mi je javljeno da sam osvojila edukaciju, kroz glavu mi je prošla misao: 'To je to!' U tom sam trenutku baš bila u Školi u prirodi sa svojim učenicima i čitav dan 'letjela' od sreće i zadovoljstva. Osjećala sam da sam na pravom putu", prisjeća se Vlatka.
Počela je pohađati edukaciju na Algebri, no priznaje da je bilo pomalo zahtjevno u svakodnevni život učiteljice s punim radnim vremenom uklopiti i dodatne zadatke. Međutim, znala je da nipošto ne želi odustati od svoje ideje.
Razgovarajući s velikim brojem kolega došla je do zaključka da je učiteljima potrebna i psihološka podrška.
"Edukacija je trajala četiri mjeseca. Nije bilo najjednostavnije uz sve obveze još i pisati zadaće te proučavati literaturu koju smo dobivali od naših predavača. No upijala sam gradivo koje me zanimalo, a i ozračje na samim predavanjima bilo je odlično. Iako su svi polaznici bili podosta mlađi od mene, izvrsno sam se uklopila i stekla prijatelje s kojima se i danas često čujem i družim. Dakako, sve to ne bi bilo moguće bez svesrdne podrške obitelji", govori nam Vlatka.
Prepoznala gorući problem prosvjete
Čitavo vrijeme edukacije u mislima su joj bili projekti financirani iz europskih fondova koji bi pomogli učiteljima. Naime, njezina je udruga i nastala kao rezultat prepoznavanje gorućeg problema u društvu o kojem se vrlo rijetko govori – mentalnog zdravlja zaposlenika u odgojno-obrazovnom sektoru.
Svi oni koji rade u odgojno-obrazovnim ustanovama prije ili kasnije susreću se s velikim izazovima, rade u vrlo stresnom okruženju, pod stalnom su opaskom roditelja i stručnih službi, nerijetko nemaju podršku nadređenih, svakog dana moraju rješavati nepregledne hrpe papirologije za, uzgred rečeno, najmanju plaću među visokoobrazovnim osobama, a sve je to samo vrh sante leda. Dakako, kombinacija svega toga znatno utječe ne samo na tjelesno nego i na mentalno zdravlje.
"Već dugo razmišljam o položaju učitelja u društvu. Nadasve volim svoj posao; jedna sam od onih koji se maksimalno daju učenicima. No u posljednje vrijeme učitelji doživljavaju veliki pritisak na svome radnom mjestu od učenika, roditelja i čitavog društva. Posao učitelja izuzetno je podcijenjen, a učitelji se nemaju kome obratiti za pomoć. Razgovarajući s velikim brojem kolega, došla sam do zaključka da je učiteljima potrebna i psihološka podrška", pojašnjava nam Vlatka i dodaje kako u našem društvu još uvijek vlada stigma vezana za mentalno zdravlje.
Pročitajte i ovo
Intervju s Tihanom Korać
"Ne zaboravite da nikada ne prestajemo rasti. Učite to svoje kćeri i podsjetite to svoje mame"
Ideja o pokretanju udruge sazrijevala je nekoliko godina, a kada je svoja mišljenja podijelila s mlađom kolegicom Majom Medak te kada je svaka iz svoga kuta sagledala problematiku opterećenosti učitelja, odlučile su krenuti u novi pothvat. Kako nam kaže Vlatka, krenule su u nešto novo i tada im nepoznato, no znaju da su na pravom putu.
Zelenu olovku zamislile su kao mjesto na kojem će svi učitelji i nastavnici moći bez srama potražiti pravnu i psihološku pomoć te tako raditi na poboljšanju svog zdravlja te kao mjesto razbijanja predrasuda o mentalnom zdravlju, odnosno kao mjesto svega onoga što za sada ne postoji u našem društvu.
"Vrlo rijetko negdje možemo čitati o pohvalama za ustrajan i marljiv rad učitelja i nastavnika u školama. Uglavnom ih se kritizira za sve, a to se itekako odražava na njihovo mentalno zdravlje. Državne institucije, s druge strane, za to ne pokazuju brigu. Zato smatram da su nužne građanske inicijative poput Zelene olovke koja će nastojati pomoći prosvjetnim djelatnicima nudeći im pomoć u svim segmentima njihova posla", ističe.
Da je ta pomoć itekako potrebna, Vlatka se uvjerava svaki dan.
"Gotovo svakodnevno u školi doživljavam i slušam priče povrijeđenih učitelja koji daju najbolje od sebe, a zauzvrat roditelji zbog velike doze subjektivnosti prema svojoj djeci ne samo da ne prepoznaju učiteljeve kompetencije i dobre namjere nego i prozivaju učitelje kao najveće krivce za neuspjehe svoje djece. To je frustrirajuće i, nažalost, nemamo nikakvih mehanizama da na to utječemo. Učitelji ne osjećaju zaštitu sustava te su bespomoćni u mnogim situacijama i sve ovisi o našim karakterima kako ćemo na te nepravde reagirati, kaže Vlatka.
Zato je Udruga ove godine već provela nekoliko aktivnosti, a pozitivne reakcije Vlatkinih kolega govore da je takvo nešto itekako bilo potrebno.
Uspjeh je rezultat upornosti, velike želje da slijediš svoje srce, svoje ideje i vjere u sebe. Dokazala sam sama sebi da mogu sve što hoću, kaže Vlatka.
"Udruga je organizirala mjesečne susrete učitelja pod nazivom Veliki odmor na kojima smo obrađivali aktualne teme, a također smo imali predavanja logopeda, fonijatra i psihologa koje su bile iznimno posjećene. To nam daje vjetar u leđa da i dalje radimo u tom smjeru jer vidimo da je učiteljima ovakav vid edukativne i psihološke potrebe iznimno potreban", napominje Vlatka te dodaje da od iduće školske godine Udruga počinje upisivati članove te poziva sve kolege da im se pridruže.
Nove pustolovine
I upravo te iduće školske godine Vlatku čeka velika promjena. Naime, na godinu dana zamrznut će svoje radno mjesto u školi i posvetiti se radu Udruge, a Zadovoljna akademija dala joj je dodatan vjetar u leđa.
"Nakon završene edukacije napisala sam nekoliko projekata s kojima apliciram za dodjelu sredstava. Očekujem pozitivne rezultate i zato ću iduću godinu dana posvetiti Udruzi. Naprosto želim učiniti nešto za sve nas učitelje. Želim da Zelena olovka postane mjesto na kojem će svi učitelji u kriznim situacijama dobiti i pravnu i psihološku podršku, ali i moći doći se opustiti. Želim da se svi učitelji osjećaju sigurno i zaštićeno. Svjesna sam toga da je to velik posao, ali je i izazov u čiji uspjeh imam vjeru, objasnila je Vlatka.
Sve što radi radi zato što želi ostaviti nešto nakon sebe, želi unijeti lokalnu promjenu koja će možda rezultirati i promjenama na nekoj višoj instanci. Svaki svoj dan nastoji iskoristiti što je bolje moguće, a ako pritom nekome izmami osmijeh na lice i popravi mu raspoloženje, smatra da je imala uspješan dan.
Osim što je kolege znaju kao uvijek vedru, nasmijanu i predanu svome poslu, sjećaju je se i brojni učenici koji su nekoć sjedili u njezinim klupama. I zato je s pravom ponosna na svaki trenutak kada je nekom djetetu dala vjetar u leđa, baš kao što je njoj to dala ova edukacija.
Poseban je osjećaj biti u razredu.
Učiteljski posao njezin je poziv i zato ovim novim korakom želi učiniti još više za svoje kolege.
"Biti u razredu s djecom posebna je privilegija nas učitelja. Potrude se svaki dan učiniti drukčijim. Ponekad nas nasmiju do suza, a ponekad bismo suze lili iz drugih pobuda. Mene ne fascinira toliko upijanje znanja s njihove strane, koliko upijanje moralnih načela koja im svakodnevno nudim. Često im znam reći da će u životu lako naučiti sve što im bude potrebno, no naučiti kako biti pošteni ljudi najveći je izazov i za mene i za njih", ističe.
Da je u svojoj karijeri utjecala na brojnu djecu koja su kasnije postala vrsni mladi ljudi, govore i susreti s bivšim učenicima.
"Najponosnija sam na svoje bivše učenice, sada moje kolegice, koje mi kažu da sam u njima probudila ljubav za učiteljskim pozivom i da žele biti učiteljice kakva sam ja njima bila. Dakako, tu su i neke druge situacije koje ispune srce, poput one kada mi je jedna generacija učenika na našoj završnoj priredbi dovela tamburaše i otpjevala moju najdražu pjesmu ili kada mi je učenik koji i nije bio uzorna ponašanja nakon mnogo godina zahvalio što sam vjerovala u njega", s osmijehom se prisjeća Vlatka.
Sve što je do sada učinila za struku i brojne učenike, planira nadograditi novim pustolovinama, a Zadovoljna akademija dio je nove promjene i spoznaje da može sve što želi.
"Ova edukacija pokazala mi je da čovjek uistinu može ostvariti sve što želi, i to bez obzira na godine. Uspjeh je rezultat upornosti, velike želje da slijediš svoje srce, svoje ideje i vjere u sebe. Dokazala sam sama sebi da mogu sve što hoću", zaključuje sjajna učiteljica Vlatka Mijić.
Zadovoljna akademija
Foto:
Zadovoljna.hr
U tijeku su prijave za treću sezonu Zadovoljna akademije. Napravite prvi korak i već sada prijavite se za jednu od 15 edukacija iz ponude.