Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Od prvih životnih koraka suočeni smo s ukorijenjenim idejama o ponašanju kakvo je prikladno muškom ili pak ženskom spolu. Dječaci ne plaču, djevojčice se ne tuku. Međutim, što učiniti ako uočite da je upravo vaša djevojčica rođeni borac? Ili da vaš dječak fantastično pleše?


Za djevojčice roza, a za dječake plavo. Upravo takvi stereotipi ukorijenjeni su duboko u tradiciju Hrvatske. Izreke poput 'Rodilo se dite, rodija se sin', postale su stvar prošlosti. Naime, dijete trenira hrvanje, a sin pleše balet. Sara ima 12 godina, a strast za hrvanjem otkrila je, kada je pratila polubrata na treninge. 'On je počeo trenirati hrvanje i ja sam vidjela da to mogu, i ja da je to sport za mene pa sam onda krenula i ja, htjela sam probati', rekla je Sara ekipi Provjerenog. Kada se upisala na hrvanje prije dvije godine bila je jedina djevojčica u klubu. Od tada trenira isključivo s dječacima. 'Pa bilo mi je dosta čudno, bilo me je ponekad sram dok morala s nekim trenirati', objasnila je djevojčica.

Svako natjecanje, nova medalja

Vezani članci Potresna priča požrtvovne majke - 1 Bolesnu kćer nije posjetio više od 20 godina, a onda ženu koja se za nju brinula - tužio: "Sve sam radila samo za nju, a rekli su da nisam dobra majka" Detalji o širenju koronavirusa u Kini - 1 Novinari u Kini počeli nestajati nakon objave snimki iz žarišta epidemije: ''Neki pacijenti su bili vani, imali su obješenu infuziju za stablo''

Iako popularno u svijetu, žensko hrvanje u Hrvatskoj je potpuno zanemareno. Uvriježeno je mišljenje da je to isključivo sport za dječake, pa se tako Sara našla na meti predrasuda. 'Malo me dečki zezaju na treningu, ono dok sam se upisala, to je bilo užas, svi su me zezali. Govorili su mi ono, ti ništa nećeš postići, cura si i takve stvari', ispričala je. No Sarina najveća vrlina je upornost. Prestala se obazirati na to što joj govore i posvetila se treningu s ciljem biti najbolja. 'Na svakom natjecanju Sara donese medalju doma, još se nije dogodilo natjecanje da Sara nije donijela medalju doma', pohvalila se ekipi Provjerenog njezina majka Renata. 'Ne bi dogurala do državne prvakinje, u tome i jest stvar da je ona gotovo kao pit bul, kad zagrize i uhvati protivnicu, ne ispušta je, a to se vidjelo na tim svim natjecanjima, gdje sam bio prisutan', dodao je Sarin očuh.

Pratio sestru na balet i otkrio da je to za njega

A sad, priča o dječaku Reneu iz Zagreba, koji pak vježba isključivo među djevojčicama. Balet je ono u čemu se pronašao. 'Moja sestra je krenula na balet i ja sam dolazio na njezine satove, i bilo mi je zabavno pa sam se tako i sam upisao', rekao nam je Rene. 'Kada se Rene odlučio na balet, bila sam zapravo iznenađena, jer nakon što sam ga ostavila na satu baleta da pogleda o čemu se radi, teta profesorica mi je po povratku rekla da ga ostavim, jer je probao i strašno mu dobro to leži', objasnila je njegova majka Vladimira.

Osim sestre, motivaciju za ples pronašao je i u jednom od najljepših baleta. 'U kazalište sam išao gledati labuđe jezero. Tad sam odlučio da ću ići na balet', ispričao je Rene. Kada se tek upisao na ples kaže bilo je malo provokacija, dečki mu se nisu rugali, već su se smijali. 'Nije mi to smetalo, zapravo nisam se obazirao na to, zato što sam vježbao', objasnio je. Rene je sada u prvom razredu osnovne škole za klasični balet. Uz njega, klasični balet pohađa još samo jedan dječak i to viši razred te kaže kako biti u razredu samo s djevojčicama, nije nimalo teško. 'Pa nije teško, ono neki dečki bi odmah našli curu', šaljivo je rekao dječak, a njegova majka nam je objasnila da ona nije uopće bila protiv toga da joj se sin počne baviti baletom, te da mu je čak i putem interneta pokazala kako se u školu baleta Billy Elliot u Londonu, na audiciju prijavilo čak 1,300 dječaka i da svi znaju pjevati i plesati te da je to normalna stvar. Sada kada na spolne stereotipe gledamo ipak malo drugačije, zamislite kako je bilo razbiti predrasude i stvoriti nešto novo prije desetak godina.

S 39 godina uhvatila se rugby lopte

Dubravka je naime napravila upravo to i primila rugby loptu u ruke prvi put s 39 godina. 'Žao mi je što nisam imala prije doticaja sa tim sportom, bez obzira što ljudi misle da je to grub muški sport, to je jedan prekasan sport gdje kompletno cijela ličnost igrača i čovjeka može doći do izražaja', objasnila je Dubravka svoju strast za rugbyjem. Osnovala je prvi ženski rugby klub u Hrvatskoj i dovela ga na čak sedmo mjesto u Europi. Reakcije su bile, kaže, svakakve. Stvarajući ženski klub naišla je na potporu kolega iz muških rugby klubova. Danas, Dubravka više ne igra rugby, a svoje početke ne gleda kao na traumatične, već se s radošću i ponosom prisjeća svih postignutih rezultata. 'Teško je nekome objasniti da takav jedan sport može biti fantastičan, ja sad kad gledam te rugby utakmice, imam osjećaj da bi sad istrčala na teren i nekoga oborila', priča Dubravka.

Obitelj im je najveća potpora

Usprkos zadirkivanjima, Sara je nastavila dalje, kaže predobra je u tome da bi se tako lako hrvanja odrekla. 'Nikad ne bi mogla odustati od toga', zaključila je. Treću godinu za redom obranila je naslov državne prvakinje u svojoj kategoriji. 'Nakon takvog intenzivnog rada i upornosti, došlo je vrijeme da kad je jednostavno preskočila sve one, s kojima je počela trenirati i bili smo prisiljeni staviti je u grupu sa dječacima, koji su već tri četiri godine u hrvanju', objasnio je njezin trener.

Rene pleše već tri godine. Za upis u prvi razred osnovne škole za klasični balet bilo je potrebno proći i pripremne godine, no ni on nikad nije planirao odustati. 'Možda sam to jednom pomislio, ali sam bio uporan da to ne napravim', zaključio je Rene, koji prema tajicama nikada nije imao odbojan stav. Planira nastaviti plesati i u srednjoj školi, a zbog ljubavi prema životinjama, planovi za dalju budućnost malo su drugačiji. 'Za sad mi je želja biti veterinar, a plesač, ako treba u nekom filmu', objasnio je dječak. Kao i Sara, najveću potporu, osim u prijateljima, ima u obitelji.