Mario Mihović je na samom početku rata izgubio život kakav je poznavao. Njegova je majka prva vukovarska žrtva, otac je mjesecima poslije pronađen na Ovčari. Kaže, djetinjstvo mu je uništeno. Grad je napustio u rujnu, no sjeća se da su kao djeca mislili da je sve to samo prolazno.
Pročitajte i ovo
>> VIDEO: Evo zašto je Vukovar pobjednik!
Oni koji su ostali, kaže Mario, pravi su mali heroji. Među stotinama onih koji su spas pronašli u podrumu vukovarske bolnice bili su brat i sestra Jelena i Dragan Zera. Sjećaju se zagušljivih i pretrpanih prostorija, svijeta koji su stvorili u njemu i činjenici da unatoč bombama, njihov dječji svijet nije zamro. Dane su provodili u igri, pomalo i nesvjesni što se točno događa u njihovu gradu. S njima je bila i tada 10-godišnja Lidija Marković. Sjeća se da su spavali jedni pored drugih kao sardine. Posvuda oko njih bili su ranjenici, krv, tuga i plač posvuda. Pred sam pad grada, kaže, nije bilo ni hrane. Pili su samo pola litre vode na dan.
Njih troje izašli su među posljednjima iz grada. Lidija 18., a Dragan i Jelena, 20. studenog. Draganov izlazak iz bolnice zabilježile su tada i kamere. Medvjedića kojeg je tada nosio u rukama i dan danas čuva u svom domu u Vukovaru. Naime, svi oni ponovno žive u svom rodnom gradu. A Dragan, Lidija i Mario unatoč traumama koje su proživjeli rade u istoj bolnici u kojoj su mnogi te ratne 1991. proveli najgore trenutke svog djetinjstva. Više pogledajte u prilogu emisije Provjereno.
