Vatikan je u četvrtak objavio odluku o Međugorju. Na konferenciji govori prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Víctor Manuel Fernández, tajnik doktrinarnog odjela Dikasterija vlč. Armando Matteo i urednik Vatican Newsa Andrea Tornielli.
Dikasterij za nauk vjere, uz privolu pape Franje, odobrava pobožnosti vezane uz Međugorje, priznajući obilne duhovne plodove ostvarene u svetištu Kraljice mira, a da pritom ne daje izjavu o nadnaravnom karakteru marijanskih ukazanja.
Vatikan News objavio je dokument odluke, kojeg prenosimo u cijelosti:
"Došlo je vrijeme da se zaključi duga i složena povijest koja je okruživala duhovne fenomene Međugorja. To je povijest u kojoj su biskupi, teolozi, komisije i analitičari izrazili niz različitih mišljenja."
Bilješku o duhovnom iskustvu povezanom s Međugorjem, počevši riječima “Kraljice mira”, potpisali su kardinal Víctor Manuel Fernández i monsinjor Armando Matteo, odnosno prefekt i tajnik za doktrinarni odjel Dikasterija za nauk vjere.
Papa Franjo odobrio je Bilješku 28. kolovoza. Ona prepoznaje dobrotu duhovnih plodova povezanih s Međugorjem, ovlašćujući vjernike da je se pridržavaju – prema novim Normama za razlučivanje ovih pojava – budući da su "mnogi pozitivni plodovi zabilježeni usred duhovnog iskustva, dok se negativni i opasni učinci nisu proširili među Božjim narodom."
Ukupna prosudba poruka općenito je pozitivna, iako se nudi nekoliko pojašnjenja u vezi s određenim izrazima. "Važno je razjasniti od samog početka da zaključci ove Bilješke ne impliciraju sud o moralnom životu navodnih vizionara," i, u svakom slučaju, duhovni darovi "ne zahtijevaju nužno da oni koji su uključeni imaju moralno savršenstvo ."
“Pozitivni plodovi najviše se očituju u promicanju zdravog prakticiranja života vjere, u skladu s tradicijom Crkve”, stoji u Bilješci.
Priznaje „obilna obraćenja“ ljudi koji su otkrili ili ponovno otkrili svoju vjeru, mnogi su se ljudi vratili ispovijedi i sakramentalnoj pričesti, brojna su zvanja potvrđena, kao i „mnoga pomirenja među supružnicima, te obnova braka i obiteljskog života. .”
"Treba primijetiti", dodaje Bilješka, "da se takva iskustva događaju prije svega u kontekstu hodočašća na mjesta povezana s izvornim događajima, a ne na sastancima s 'vidiocima' koji su bili prisutni na navodnim ukazanjima."
Zabilježena su i "brojna ozdravljenja". Župa malog hercegovačkog mjesta izrasla je u mjesto bogoslužja, molitve, seminara, duhovnih vježbi, okupljanja mladih. “Čini se da ljudi posjećuju Međugorje uglavnom radi obnove vjere, a ne radi traženja pomoći s određenim zahtjevima”, stoji u Bilješci.
Pojavila su se i dobrotvorna djela, uključujući brigu o siročadi, ovisnicima o drogama i osobama s invaliditetom, a Napomena ukazuje na prisutnost pravoslavnih kršćanskih skupina i muslimana u svetištu.
Poruka mira
Bilješka Dikasterija nastavlja ispitivanjem središnjih aspekata poruka, počevši od onog mira shvaćenog ne samo kao odsutnost rata, već iu duhovnom, obiteljskom i društvenom smislu. Najizvorniji naslov koji Marija sebi pripisuje doista je “Kraljica mira”.
"Ovdje sam se predstavila kao Kraljica mira kako bih svima rekla da je mir nužan za spasenje svijeta. Samo u Bogu možete pronaći pravu radost, koja je izvor istinskog mira. Stoga vas molim za obraćenje" ( 16. lipnja 1983.).
Taj je mir plod življene ljubavi, koja “podrazumijeva i ljubav prema onima koji nisu katolici”, aspekt koji se bolje razumije “u ekumenskom i međureligijskom kontekstu Bosne i Hercegovine, koja je obilježena strašnim ratom s jakim vjerskim komponente."
Bog u središtu
Čest je poziv na pouzdano prepuštanje Bogu koji je ljubav: „Vidimo jezgru poruka u kojima Gospa ne stavlja sebe u središte, već se pokazuje potpuno usmjerenom prema našem jedinstvu s Bogom.“
Nadalje, “Marijin zagovor i djelo pokazuju se jasno podređenima Isusu Kristu, koji je tvorac milosti i spasenja za svaku osobu”.
Marija posreduje, ali Krist je taj koji "daje snagu. Stoga se cijeli njezin majčinski rad sastoji u tome da nas potakne da se obratimo Kristu."
"On će vam dati snagu i radost u ovom vremenu. Ja sam vam blizu svojim zagovorom" (25. studenoga 1993.).
Dodatno, mnoge poruke pozivaju vjernike da prepoznaju važnost traženja pomoći Duha Svetoga: "Ljudi su u krivu kada se obraćaju samo svecima da nešto traže. Važno je moliti Duha Svetoga da siđe na tebe. .. Kad imaš njega, imaš sve" (21. listopada 1983.).
Poziv na pretvorbu
U porukama se također pojavljuje "konstantan poziv na napuštanje svjetovnog načina života i pretjerana privrženost svjetovnim dobrima, uz česte pozive na obraćenje koje omogućuje istinski mir u svijetu".
Čini se da je obraćenje središnja točka međugorske poruke. Tu je i "uporan poticaj da se ne podcjenjuje težina zla i grijeha, te da se vrlo ozbiljno uzme Božji poziv na borbu protiv zla i utjecaja Sotone", naznačenih kao izvorište mržnje, nasilja i podjela.
Molitva i post također su bitni za poruku Međugorja, kao i središnje mjesto mise, važnost bratskog zajedništva i potraga za konačnim smislom postojanja u vječnom životu.
Potrebna pojašnjenja
U drugom dijelu Bilješke ističe se kako "nekoliko" poruka odstupa od do sada navedenog sadržaja.
“Kako bismo spriječili da ovo blago Međugorja bude kompromitirano, potrebno je razjasniti moguće nedoumice koje mogu navesti neke male skupine da iskrive dragocjeni prijedlog ovog duhovnog iskustva”.
Ako se neke poruke pročitaju djelomično, mogu se činiti povezanima sa "zbunjenim ljudskim iskustvima, teološki netočnim izrazima ili interesima koji nisu posve legitimni", čak i ako neke pogreške možda nisu "uzrokovane lošim namjerama, nego subjektivnom percepcijom fenomen."
“Čini se da u nekim slučajevima Gospa pokazuje razdraženost jer se neke od njezinih uputa nisu slijedile. Dakle, ona upozorava na prijeteće znakove i mogućnost da se više ne pojavljuju”.
Međutim, druge poruke nude ispravno tumačenje: "Oni koji daju katastrofična predviđanja lažni su proroci. Oni govore: 'U takvoj godini, na takav dan bit će katastrofa.' Uvijek sam govorio da će doći kazna ako se svijet ne obrati. Sve ovisi o vašem obraćenju (15. prosinca 1983.).
Inzistiranje na porukama
Ostale poruke namijenjene mjesnoj župi ponekad izgledaju kao da Marija želi kontrolirati pojedinosti duhovnog i pastoralnog putovanja, "dajući dojam da želi zamijeniti uobičajene župne strukture namijenjene sudjelovanju".
U drugim slučajevima, Marija inzistira da svi slušaju i prihvate njezine poruke, vjerojatno izazvana "ljubavlju i velikodušnim žarom navodnih vidioca koji su se, s dobrom voljom, bojali da će pozivi Blažene Majke na obraćenje i mir biti ignorirani."
Ovo inzistiranje postaje problematičnije kada se poruke "odnose na zahtjeve za koje je malo vjerojatno da su nadnaravnog podrijetla, kao kada Gospa daje naredbe o datumima, mjestima i praktičnim stvarima i kada donosi odluke o uobičajenim stvarima."
U stvarnosti, sama Marija relativizira takve poruke podređujući ih vrijednosti Riječi objavljene u Svetom pismu: "Ne idite u potragu za neobičnim stvarima, nego uzmite Evanđelje, čitajte ga i sve će vam biti jasno" (studeni). 12, 1982); "Zašto postavljate toliko pitanja? Svaki je odgovor u Evanđelju" (19. rujna 1981.); "Ne vjerujte lažljivim glasovima koji vam govore o lažnim stvarima, lažnom svjetlu. Vi, djeco moja, vratite se Pismu!" (2. veljače 2018.).
Sinteza Evanđelja
Bilješka kaže da su neke poruke problematične kada izraze poput "moj plan" i "moj projekt" pripisuju Mary, izraze koji "mogu stvoriti zabunu".
“U stvarnosti, sve što Marija postigne uvijek je u službi Gospodinova plana i Njegovog božanskog plana spasenja”, kaže se, dodajući da kršćani nikada ne smiju “pripisati Mariji mjesto koje pripada jedinstveno i isključivo Sinu Božjem koji je postao čovjekom. .”
Umjesto toga, Dikasterij za nauk vjere ističe poruku koja se može smatrati sintezom evanđeoskog prijedloga kroz Međugorje: "Želim vas sve više približavati Isusu i njegovu ranjenom srcu" (25. studenoga 1991.).
Odobrenje javnog bogoslužja
"Iako to ne podrazumijeva deklaraciju o nadnaravnom karakteru dotičnog fenomena (usp. Norme, čl. 22, §2), i podsjećajući da vjernici nisu obvezni vjerovati u to, nihil obstat [izdan od Biskupa mostarsko-duvanjskog u dogovoru sa Svetom Stolicom, ur.] naznačuje da vjernici ovim duhovnim prijedlogom mogu dobiti pozitivno ohrabrenje za svoj kršćanski život i dopušta javne čine pobožnosti."
Bilješka pojašnjava da "pozitivna ocjena da je većina međugorskih poruka poučna ne implicira izjavu da one imaju izravno nadnaravno podrijetlo".
Iako postoje – kao što je poznato – različita mišljenja "o vjerodostojnosti nekih činjenica ili pojedinih aspekata ovog duhovnog iskustva, crkvene vlasti mjesta u kojima je ono prisutno pozvane su "cijeniti pastoralnu vrijednost ovog duhovnog prijedloga, te čak i za promicanje njegova širenja'.”
No, dodaje se u Note, svaki dijecezanski biskup ima slobodu i ovlasti donositi razborite odluke u vezi s "skupinama ili osobama koje, zlorabeći ovaj duhovni fenomen, postupaju na pogrešan način" u vlastitoj biskupiji.
Naposljetku, Dikasterij poziva hodočasnike koji posjećuju Međugorje "da se strogo upozori da se ne hodočasti radi susreta s navodnim vidiocima, nego radi susreta s Marijom, kraljicom mira", navodi se u službenom dokumentu.
Gospa poštar
Status Međugorja Vatikan nije riješio desetljećima od. Posljednjih godina dopuštena su službena biskupijska hodočašća, a prisutan je i apostolski vizitator koji u ime Svete Stolice upravlja svetištem i nadgleda što se u njemu događa, odnosno kakvi su pastoralni plodovi, izvještava HRT.
Papa Franjo o Međugorju je imamo dvostruke stavove. Poznata je njegova izjava iz 2013. godine kada je rekao kako Gospa nije šef pošte koji bi svaki dan slao poruke, navodno kao komentar na jednu od vidjelica koja redovito komunicira i dogovara se s Gospom o terminima poruka.
24. lipnja 1981.
24. lipnja 1981. godine šestero mladih iz Međugorja, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, na predjelu zvanom Podbrdo vidjeli su, kako svjedoče, nekakvu bijelu pojavu s djetetom u naručju.
Pojava ih je prestrašila i pobjegli su, no već sljedećeg dana vratili te su prepoznali Gospu. Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković i Ivan Dragičević tada su došli s Marijom Pavlović i Jakovom Čolom. S Gospom u molili i razgovarali, a od toga su je dana viđali svakog dana. Svi osim Milke Pavlović i Ivana Ivankovića.
Međugorje je tijekom godina postalo središnje hodočasničko mjesto za milijune vjernika iz cijelog svijeta. Dio vidjelica s Gospom i danas komunicira svakog dana, dijelu se obraća samo jednom godišnje. Navodno se do danas ukazala čak 40 tisuća puta, što je jedan od razloga zbog kojih brojni skeptici preispituju istinitost kao i motive uključenih.
Najpoznatije su vidjelice Mirjana i Vicka koje i danas redovito imaju ukazanja i sudjeluju u molitvama s vjernicima.
