Vapaj arhitekata državi i građevinarima: 'Zamijenite bezličnost kreativnošću!'

Prateći događanja u ovoj zemlji, količinu gradnje, omjer izgrađenih i prodanih stanova, ekonomsku krizu i niz drugih problema, dovoljno je zastati, osvrnuti se oko sebe i vidjeti kako u Hrvatskoj stambene politike nema. Zgrade niču po Zagrebu i one ne samo da odudaraju izgledom, nego i pokazuju kako je Zagreb izgubio svaki kriterij urbanističkog planiranja. Slična situacija se može zateći i u svim većim gradovima u našoj zemlji.

Pročitajte i ovo Društvena održivost Duh Crvenog Beča: Socijalno stanovanje nije samo za siromašne Oporba ima rješenje? U Hrvatskoj 400.000 praznih stanova, a cijene nikad više: Dnevnik Nove TV doznaje koliko su porasle u posljednje dvije godine

Potvrdilo je to i nedavno terensko istraživanje Centra za razvoj neprofitnih organizacija (CERANEO). Prema rezultatima tog istraživanja, oko četvrtina Hrvata se žali na kvalitetu stanovanja, a standard istog je, u najbolju ruku, skroman i niži nego primjerice u Češkoj, ili Sloveniji. Ima li građanin ove zemlje alternativu, ili se sve svodi na dilemu treba li ulaziti u astronomski kredit za kuću, ili u paralizirajući kredit za stan, s kojim u konačnici možda i neće biti zadovoljni? Alternativa postoji i već se prakticira u svijetu, a o njoj smo porazgovarali s Damirom Ljutićem, predsjednikom Društva arhitekata Zagreb (DAZ).

Postavili smo jednostavnu trilemu za naš razgovor, što izabrati: klasičnu kuću/stan, montažnu kuću, ili otići uistinu korak dalje te svoj dom napraviti od brodskih kontejnera. Na treću opciju mogli biste se nasmijati, ili pomisliti kako je riječ o šali, no nije. Tome u prilog idu brojni primjeri iz svijeta o takozvanoj zelenoj gradnji i brojnim alternativama, među kojima je i neiskorišten prostor brodskih kontejnera.

2010. godine u svim svjetskim lukama nalazilo se 300 milijuna praznih brodskih kontejnera, ili preračunato, 4,5 milijardi kvadrata neiskorištenog praznog prostora! Evo što je naš stručnjak sugovornik otkrio o isplativosti, inovativnosti, izvedivosti i drugim aspektima sva tri navedena aspekta stanovanja.

Uloženo i dobiveno

'Kao i u svakom (poslovnom) pothvatu, tako i u slučaju rješavanja stambenog pitanja treba imati jasne ciljeve koje treba ostvariti kako bi se ostvarilo ukupno zadovoljstvo. Svatko sam za sebe, odnosno unutar svoje obitelji definira vlastitu strategiju, vlastite želje i ideje, naravno unutar mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju', naglašava Ljutić.

Da ne govorim o Državi kojoj niti na kraj pameti nije bitno razmišljati na način da potiče 'out of the box' razmišljanje 'Pod pojmom ekonomske isplativosti trebalo bi podrazumijevati vrijednost koja se mjeri između uloženog i dobivenog. Promatranao s isključivo financijske strane, ulaganje u klasičnu kuću je najisplativije ali i nosi najveću razinu ulaganja. Prednosti su u tome da klasična gradnja omogućava najvišu razinu personalizacije objekta, originalnost, zajamčenu dugotrajnost i samim time rast vrijednosti nekretnine s protokom vremena. naravno uz preduvjete ispravnog održavanja kao i kvalitetne lokacije.U tom kontekstu montažne kuće u pravilu postižu manju uspješnost dok kontejneri ulaze u kategoriju privremenih rješenja koja duhovitošću i spretnošću mogu privući pažnju, čak i riješiti određeni dio problema. štoviše, postoji čitavi niz izvanrednih prijedloga i realizacija diljem svijeta', ističe prvi čovjek DAZ-a.

'Ipak, promatrano u cjelini ne mogu ozbiljno konkurirati dugoročnom i sustavnom rješavanju stambenog pitanja koji nudi klasična gradnja, ili u malo manjoj mjeri montažne kuće. Ako se pak proširi pojam isplativosti izvan isključivo financijskog okvira i na neke druge aspekte, prvenstveno mislim na kratkoročne zahtjeve kontejneri mogu biti zanimljiv izbor gradbenog modula, ali to mogu biti, dozvolite da se našalim, i autobusi, brodovi, bačve ili bilo što drugo', pojašnjava Ljutić.

Parametri, definirani okviri, problemi...

Nadalje nas je zanimalo može li se na nekakav smislen način predočiti energetska učinkovitost kod sva tri projekta gradnje i uopće mogućnosti energetske učinkovitosti. 'Energetska učinkovitost je egzaktna vrijednost koja se ustanovljava proračunom koji uključuje čitav niz, zasebno mjerenih parametara. Pojednostavljeno rečeno, svaki objekt može ostvariti jednu od kategorija energetske učinkovitosti. Jasno je da će klasična gradnja uslijed masivnosti gradbenih elemenata imati već na početku prednost u smislu količine korištenja (debljine zaštitnih slojeva) dodatnih materijala za toplinsku zaštitu. Kod montažnih kuća postoji prednost u smislu činjenice da se u procesu prefabrikacije relativno jednostavno integrirati zadovoljavajuću toplinsku zaštitu. Kontejneri u ovom segmentu imaju ozbiljnih problema. Naime, ako se i uspije osigurati zadovoljavajuća energetska učinkovitost ozbiljno će se dovesti u pitanje početna financijska prednost kao i oblikovnu komponentu koja bi se do te mjere izgubila da bi zapravo izgubila i smisao', smatra Ljutić.

Sve bi zanimalo i kakva je statika navedenih modela gradnje te ima li bila koja od njih ozbiljne prednosti, ili mane. Ljutić je ponudio odgovore i na to pitanje. 'Projekt konstrukcije je iznimno važan i kompleksan projekt koji u obzir, osim potresa uzima u obzir i čitav niz drugih parametara počevši od stabilnosti tla na kojem se gradi, vjetra, specifičnih dijelova konstrukcije, upotrebljenih materijala kao i predviđenih opterećenja prilikom korištenja. Dok se kod montažnih objekata koristi uniformirano opterećenje, koje najčešće ne uzima u obzir specifičan način korištenja a često niti specifičnosti lokacije, kontejneri imaju ograničene mogućnosti koje bi trebalo vrlo oprezno koristiti kako bi se osigurala stabilnost i sigurnost korisnika i opreme. Statičkim izračunom treba dokazati da zadovoljava zakonom definirane uvjete a sve se još mora potvrditi kroz revizijsko izvješće neovisnog revidenta. Klasična gradnja ima razrađenu proceduru koja uzima u obzir sve specifičnosti i lokacije i korištenja objekta', objasnio je.

Mašta 'vrišti' za kreativnošću i izazovom brodskih kontejnera

Pravo pitanje našem stručnjaku, međutim, bilo je za koji od tri modela stanogradnje bi se on odlučio, ukoliko bi se pred njega postavila tri projekta - klasična kuća, montažna kuća, ili sedam brodskih kontejnera. 'Svakako bih kao izazov izabrao sedam kontejnera, ali sumnjam da bih to učinio više od jedanput', iskren je Ljutić. 'Razlog leži u tome što je to netipičan način gradnje koji daje određene, drugačije, mogućnosti istraživanja i kreativnosti, ali isto se događa sa svakom kućom koju započinjete projektirati. vjerojatno bih se najteže odlučio za projektiranje montažnih kuća mada se i u tom području može iznaći niz izazova koji potiču kreativnost', dodao je.

'Za mene projektiranje je prvenstveno komunikacija s budućim korisnicima, ljudima koji će živjeti, rasti, voljeti u tom prostoru ... u tom, najbitnijem, smislu zapravo je svejedno od čega gradite kuću. Bitno je postići zadovoljstvo ljudi koji će živjeti u toj kući', istaknuo je Ljutić.

'Nisam siguran kako bi neki referent reagirao...'

Što se tiče građevinskih dozvola i zakonskih odredbi oko stanogradnje i naša tri modela, Ljutić je napravio jasnu diferencijaciju između naše poslovično spore administracije i samih zakonskih odredbi, koje su do kraja definirane i jasne. 'Taj je zakonski okvir iznimno bitan (ne bi se trebao miješati s nesposobnošću nadležnih službi da efikasno odrade svoj dio posla u verificiranju projekata i izdavanju dozvola), jer nas u suštini izdvaja od divlje gradnje. Nisam siguran kako bi neki referent reagirao da mu se dođe s projektom i zahtjevom za izgradnju objekta od brodskih kontejnera, ali mi se čini da bi bilo poprilično problema', pojasnio je i ujedno ponudio kakav-takav odgovor na pitanje što bi se moglo očekivati s predočenjem projekta stanogradnje od brodskih kontejnera.

Ima li onda, na kraju i s tim u vidu, smisla razmišljati progresivno i 'out of box' što se tiče stanogradnje i rješavanja pitanja životnog prostora u Hrvatskoj? Ljutića smo upitali što bi on preporučio osobi koja razmišlja na takav način. 'Uvijek ima smisla razmišljati progresivno i 'out of box' ali pomaže napraviti i dobar business plan kako bi se osigurala i kvalitetna realizacija. Ljudi su u pravilu spremni na određene iskorake ako im dobro i strpljivo objasne pomaci u kvaliteti, ekonomičnosti, estetici. Puno je veći problem u onima koji bi trebali sakupiti hrabrosti i poduzetničkog duha da ponude tržištu neku, dobro elaboriranu, alternativu. Da ne govorim o Državi kojoj niti na kraj pameti nije bitno razmišljati na način da potiče 'out of the box' razmišljanje', rekao je Ljutić.

Produkt niza loših odluka kroz duže razdoblje

Ranije smo spomenuli istraživanje CERANEO-a i nepostojanje stambene politike i lošeg standarda stanovanja u Hrvatskoj. Arhitekti, prema onome što kaže Ljutić, imaju vrlo jasan stav o tome. 'Nepostojanje stambene politike je jedan od najozbiljnijih problema ne samo arhitektonske struke, već i društva u cjelini. Naime, stambena politika bi trebala osigurati strategiju po kojoj će se planirati, razvijati i održavati stambeni fond u RH. Iza svega ovoga se zapravo krije dužnost države da svojim građanima osigura zdrav, siguran, dostojanstven i dostupan prostor za život', naglašava Ljutić.

'Kada čujete da netko od Države traži pomoć za rješavanje nekih problema, onda vam je jasno da je već nešto pošlo po zlu. Problemi se ne dogode preko noći, oni su produkt niza loših odluka kroz duže razdoblje', napominje on. 'Stambena politika nije jedini takav problem, stoga su strukovne arhitektonske organizacije, tijekom 2010 godine, pripremile cjeloviti prijedlog smjernica i mjera pod nazivom APOLITIKA – arhitektonska politika, te ga predložile matičnom ministarstvu na usvajanje. Međutim, kao što to nažalost prečesto biva u godinu i pol nije napravljeno gotovo ništa. U čitavom nizu problema istaknuo bih tri možda najvažnija: nedostatak svijesti o potrebi upravljanja prostorom, nedostatak vizije o tome kako upravljati prostorom, kao i rezultati koji nisu vidljivi u jednom izbornom ciklusu pa političke stranke pribjegavaju površnim i ad hoc 'rješenjima'', razočarano kaže Ljutić.

Danas postoji radno tijelo za APOLITIKU koje se nikako ne uspijeva izdići iznad problema vlastitih proceduralnih okvira u kojima bi trebalo djelovati, tvrdi Ljutić. U međuvremenu većina europskih zemalja (poput Danske, Norveške) na temelju svojih arhitektonskih politika vrlo uspješno razvijaju svoju (prostornu) budućnost, dodaje. 'Dakle, na tržištu (hrvatskom) ima više od milijun stambenih kvadrata koji se ne prodaju ne samo zbog krize već i zbog toga što su u velikom dijelu po svim arhitektonskim, urbanističkim i graditeljskim standardima ispod razine onoga što ljudi žele. Zamijenite bezličnost s kreativnošću!', poručio je na kraju prvi čovjek DAZ-a. Pitanje je samo ima li u ovoj zemlji sluha za tu poruku.