Ljubav prema vlastitoj stambenoj nekretnini u Hrvatskoj često je u nesrazmjeru s financijskim mogućnostima, ali zato su nam poljoprivredna zemljišta prilično dostupna.
Prvi puta u modernoj hrvatskoj povijesti na raspolaganju su nam temeljni podaci o tržištu nekretnina.
Marina Tkalec, Maruška Vizek i Ivan Žilić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu objavili su publikaciju ''Pregled tržišta nekretnina Republike Hrvatske 2012.–2017.'' u kojoj su analizirani glavni trendovi na tržištima stanova i apartmana, obiteljskih kuća, poslovnih prostora, poljoprivrednog, građevinskog i šumskog zemljišta.
Analiza se odnosi na razdoblje od 2012. do 2017. godine i prikazuje trendove koji se bilježe na razini cjelokupne zemlje, županija, pojedinih jedinica lokalne samouprave, a za Grad Zagreb i na razini katastarske općine.
Posebno poglavlje publikacije posvećeno je analizi priuštivosti stambenih nekretnina po jedinicama lokalne samouprave.
Najviše kupovana poljoprivredna zemljišta
U zadnjih pet godina na tržištu nekretnina ostvareno je više od pola milijuna transakcija (536.811) pri čemu se najveći broj odnosi na transakcije poljoprivrednim zemljištem kojih je u promatranom razdoblju zabilježeno ukupno 220.459.
Ukupna vrijednost transakcija u 2012. godini iznosila je 22,4 milijarde kuna da bi u 2017. godini ukupna vrijednost transakcija dosegnula 27,8 milijardi kuna što predstavlja 7,7 posto bruto domaćeg proizvoda Republike Hrvatske te godine.
Najznačajniji udio u vrijednosti transakcija na tržištu nekretnina imaju stanovi na koje se odnosi 35,4 posto vrijednosti ugovorenih transakcija.
U većim gradovima poput Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka i Dubrovnika dominiraju kupoprodaje stana, odnosno apartmana. U priobalnom pojasu izvan većih gradskih naselja pak dominiraju kupoprodaje građevinskog zemljišta, dok u ostatku Hrvatske uglavnom dominiraju kupoprodaje poljoprivrednog zemljišta.
Dubrovnik je jedina jedinica lokalne samouprave u kojoj je medijalna cijena stana, odnosno apartmana u promatranom razdoblju bila viša od 15.000 kuna po metru kvadratnom. Cijena u rasponu od 10.000 do 15.000 kuna po metru kvadratnom nalazila se u svega 33 jedinice lokalne samouprave koje se redom isključivo nalaze uz Jadransko more.
Zaposlena osoba mogla je u Podgori kupiti tek 3,2 metra kvadratnog stana
Što se tiče obiteljskih kuća, u svega pet jedinica lokalne samouprave medijalna cijena bila je viša od 10.000 kuna po metru kvadratnom i to u Vrsaru, Taru-Vabriga, Rovinju, Dubrovniku i Konavlima, dok se primjerice za metar kvadratni u Dubrovačko-neretvanskoj, u Požeško-slavonskoj županiji moglo kupiti čak 17,6 metara kvadratnih kuće.
U samo šest jedinica lokalne samouprave medijalna cijena prodanih građevinskih zemljišta bila je viša od 1.000 kuna po metru kvadratnom i to u Biogradu na Moru, Bolu, Dubrovniku, Pučišćima, Smokvici i Splitu. Poput građevinskog, i poljoprivredno zemljište bilo je najskuplje na Jadranu. U najplodnijoj, Vukovarsko-srijemskoj, županiji medijalna cijena metra kvadratnog poljoprivrednog zemljišta iznosila je 3,58 kuna. Najviše medijalne cijene prodanih poslovnih prostora od 12.000 i više kuna po metru kvadratnom zabilježene su u četiri jadranska grada, Rovinju, Medulinu, Opatiji i Dubrovniku.
Indeks priuštivosti stana za 2016. godinu pokazuje da je priuštivost najmanja u priobalju te u Zagrebu i okolici. Primjerice, za iznos prosječnog godišnjeg neto dohotka, zaposlena osoba mogla je u Podgori kupiti tek 3,2 metra kvadratnog stana, odnosno za kupnju jednog metra kvadratnog morala je izdvojiti više od 30 posto svojeg godišnjeg neto dohotka.
