Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Mnogi danas nisu te sreće da rade. Mnogi nažalost odlaze na posao s grčem u želucu, neizvjesni u budućnost, možda ne dobivaju plaće, možda čak trpe mobbing.


Tuku ih, psuju! Na posao s glavom u torbi. I tako svaki dan!
No odlaziti na posao znajući da ćete gotovo sigurno doživjeti neku neugodnu situaciju, verbalni pa čak i fizički napad, nešto je o čemu svaki dan razmišljaju ljudi iz ove priče. Djelatnici koji naplaćuju parking i kontroliraju karte u javnom prijevozu, tvrde, ne prođe dan, a da ih netko ne izvrijeđa.

Vezani članci Ivana Paradižković s HGSS-ovcima Avantura života Ivane Paradžiković: Pozvala HGSS pa ju spasila ista žena koja je njezinoj obitelj pomogla i prije gotovo 30 godina Ljudi u maskama, ilustracija Kada ćemo vidjeti i zagrliti, poljubiti one najdraže? Razdvojenost izluđuje, a život u korona neizvjesnosti ostavlja psihičke posljedice. No ima načina da si pomognemo

Zlata kao kontrolorka radi u zagrebačkom ZET-u već 30 godina. I kaže, svaki dan je sve gore.

Mario Poljski, djelatnik ZG parkinga već je bio na meti i fizičkih napada. Njegov kolega Pero Filipović iz toga je razloga na bolovanju već tjednima. Usred dana, u centru Zagreba napala su ga dvojica muškaraca. Sve zbog dnevne karte koju je jednom od njih ostavio na vjetrobranskom staklu automobila. Jedne je prilike jedva izvukao glavu zbog iste stvari. Doslovce je bježao dok mu je podivljali muškarac prijetio da će ga ubiti pištoljom!

Zašto ih toliko ne vole? Vjerojatno zato jer ih mnogi doživljavaju kao "one koji od nedužnih građana izvlače novac“! Istina je naravno potpuno drukčija. Oni samo rade svoj posao. Zašto si pojedinci uzimaju za pravo da ih napadaju? Psiholog Dean Ajduković tvrdi, zato što ti isti misle da na to imaju pravo. I zato što se takvo ponašanje najčešće vrlo blago, a često, uopće ne sankcionira kako bi trebalo. Rigorozno!

Svi navedeni imali su strašna iskustva. No, vjerojatno najstrašnije je je ono Dubravkino. Žena je to koja je radeći kao vozačica tramvaja dvaput bila na meti napadača. Napadač ju je toliko istukao, gazeći ju nogama i udarajući šakama, da je mjesecima bila na bolovanju. Samo zato što mu nije na semaforu otvorila vrata. A to po pravilniku niti ne smije.

I dok su policajci navikli se nositi s takvim opasnostima, ova zanimanja, nisu okarakterizirana kao visoko rizična. I ne bi trebala biti. Naravno, kada bi pojedinci počeli voditi računa o osnovama kulture ponašanja.

Istina je da mnogima padne mrak na oči kada ih vide, jer njihovo prisustvo podrazumijeva plaćanje. No plaćamo uslugu. Istu kao što plaćamo u restoranu ili kafiću.

Nažalost, mnogi ne shvaćaju da su ovo samo ljudi koji pošteno žele zaraditi svoj kruh. Kako je naveo jedan od sugovornika, u ovo krizno vrijeme – što mu drugo preostaje!? I nakon pretrpljenih batina, nakon bolovanja, opet će na svoje radno mjesto. Nada se, ne s glavom u torbi!

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.