Mafijaška ubojstva ulični obračuni, otmice, nedostatak tragova. Nemoćni u lovu na počinitelje, policija i tužiteljstvo, prisiljeni su osloniti se na osobe iz krim miljea. One, koji su spremni propjevati, a za svoj dosadašnji život - se pokajati.
Pročitajte i ovo
'Imate velik broj ljudi, koji su spremni ušećaritu od toga, treba biti oprezan, tko priča istinu, a tko ne, potkrijepiti njihove iskaze s više izvora', rekao je Radovan Ortynski, bivši državni odvjetnik. Kad je to na suđenju dečkima s Knežije u improviziranoj sudnici remetinečkog pritvora učinio Tomislav Marinac - postao je prvi hrvatski mafijaški pokajnik. Zaštita osoba, ugroženih iznošenjem istine, bila je 'u povojima', prisjeća se tada istražni sudac.
'U to vrijeme mi smo bili pioniri, jer nije bilo zakonodavstvo, kakvo je danas', akež Ortynski. Ljudi, koji previše znaju, pokajnicima postaju svojevoljno. Dio su osumnjičene ekipe, ne organizatori ili izravni počinitelji zločina. Oni, koji uz rizik, odluče sve ispričati, za uzvrat dobivaju određene povlastice - od slobode i blaže kazne, pa do novog života u drugoj zemlji. Otkrivanje identiteta, strogo se kažnjava. Američka je to i europska praksa. No, u Hrvatskoj ih se zna nazivati punim imenom i prezimenom. ?odvjetnisu su dozvoljavali da te informacije procure', rekao je Ortynski.
Odgovornost za živote ljudi, koji su prokazal kriminal, pada na teret državi. Kroz hrvatske sudnice posljednjih nekoliko godina, prošli su deseci ugroženih svjedoka – pokajnika. Korčulanka Želita Tomić bila je u 'pancirki', nakon što je progovorila protiv dilera iz Cvikove skupine, od kojih je kupovala drogu. Krunoslav Fehir bio je pak, krunski svjedok optužbe protiv Branimira Glavaša. Odbio je program zaštite. Iako je takvih malo, ima i onih, koji pritisak i pravila igre, koja im se nameću posvjedoče li o onom što su čuli i vidjeli ne mogu izdržati. Koliko financijski izdvaja za nove životne navike pokajnika i njihovih najbližih, koji strahuju da ne postanu pokojnici država ne otkriva.
