Predsjednik Josipović najavio je sazivanje sjednice vijeća za nacionalnu sigurnost, a premijerka Kosor o svemu, još uvijek šuti! Državni vrh ipak je shvatio kako bi bilo dobro da se zbog zemunskog mafijaškog klana u Hrvatskoj sazove sjednica vijeća za nacionalnu sigurnost. 'Bit će prilike, sjednica jest u planu i to će sigurno bit tema razgovora', istaknuo je predsjednik Josipović.
Pročitajte i ovo
>> 'Ja sam Sretko Kalinić, i ubio sam 20 ljudi'
O ovoj temi predsjednik nevoljko priča, iako rad sigurnosnih službi po Ustavu spada u predsjedničke ovlasti. Utvrde li se propusti, Josipović može povući supotpis, kojim je imenovan čelnik SOA-e, Josip Buljević. 'Imam, naravno, izvješća koja su uobičajena za predsjednika i premijerku, ali pričekajmo da istrage završe, događa se puno dobrih stvari', ustvrdio je predsjednik Josipović.
Sve manje se koriste ljudski izvori
No ne znamo koliko je dobro da premijerka šuti već treći dan. Ne znamo ni je li obavila razgovor s resornim ministrom, koji se ograđuje od bilo kakve odgovornosti, što su ubojice premijera Đinđića godinama slobodno šetali Zagrebom. 'Definitivno je da su tajne službe i policija zakazale, nisu dobro odradile svoj posao. Nekad prije se u obavještajnom radu više koristio čovjek, dakle ljudski izvori, a danas su naše službe okrenute samo podacima, koje dobiju iz telekomunikacijskih izvora', smatra Đuro Lubura, sudski vještak za telekomunikaciju i tehniku prisluškivanja.
Iako u zakonu stoji kako nadzor nad sigurnosnom agencijom obavlja Sabor, u praksi to uopće nije tako. Nadležna tijela Sabora mogu tražiti samo izvješće, tvrdi sudski vještak za telekomunikaciju i tehniku prisluškivanja, a uvid u rad SOA-e praktički nema nitko. Sporno je i, tvrdi Lubura, što je Karamarko zadužen za dva sustava koja bi trebala funkcionirati neovisno.
Koliko još kriminalaca šeta slobodno?
'Dakle u jednoj osobi je čovjek koji kontrolira i rad ministarstva unutarnjih poslova i svih sigurnosno obavještajnih službi. U demokratskim zemljama takvih slučajeva nema', kaže Lubura. Da se u Europskim zemljama, na koje se vladajući često vole pozivati, godinama šeću osuđeni kriminalci za ubojstvo jednog premijera, za takve bi propuste odavno letjele ostavke. No u Hrvatskoj ne! Pitanje je koliko još kriminalaca šeće bezbrižno, a još je važnije pitanje tko im to omogućava.
