Što Hrvati znaju o jednom od najznačajnijih događaja u teološkoj, kulturnoj i političkoj povijesti Europe?

Blagdan kojim se reformacijske crkve sjećaju dana kad je Martin Luther pribio 95 teza na vrata crkve Svih Svetih u Wittenbergu, ove godine će obilježiti sve njemačke savezne države, uključujući i katoličku Bavarsku, a redovito ga obilježava i niz drugih država, poput Slovenije, koja visoko cijeni doprinose protestanata svome kulturnom razvoju.

Prije ravno pola milenija pobožni redovnik Katoličke crkve Martin Luther zahtijevao je da crkva bude jednostavna, da bogoslužje treba približiti čovjeku i održavati ga na materinjem jeziku. Vjerovao je da vjerniku ne treba papa da dođe do Boga, niti je potrebno štovati svece i relikvije, te se snažno usprotivio kupovini oprosta.

Zbog toga je izbačen iz Katoličke crkve, te je pokrenuo reformaciju koja je, po nekima, jedan od najznačajnijih događaja u teološkoj, kulturnoj i političkoj povijesti Europe. U njoj su značajnu ulogu igrali i Hrvati poput Matije Vlačića Ilirika, ali je njihov utjecaj veći u Njemačkoj nego u Hrvatskoj.

Statistički marginalni

U Hrvatskoj unutar reformacijske tradicije djeluje veći broj posebnih i odvojenih vjerskih zajednica (tzv. denominacija), ali je prema zadnjem popisu stanovništva ukupan postotak vjernika mali. Radi se o 14.653 protestanata ili 0,34 posto ukupnog broja stanovnika Hrvatske, a pored njih postoji još 12.961 ili 0,30 posto "ostalih kršćana". U odnosu na popis iz 2001. kada je evidentirano 11.824 protestanata, uočljiv je njihov blagi porast, kao i "ostalih kršćana", kojih je 2001. bilo 10.569.

Prema posljednjem popisu stanovništva, najveću vjersku denominaciju u Hrvatskoj čine katolici s 86,28 posto, zatim pravoslavni vjernici s 4,44 posto, muslimana je 1,47 posto, dok je udio pripadnika svih ostalih vjerskih skupina pojedinačno manji od jedan posto. Pripadnici reformiranih denominacija u Hrvatskoj u značajnoj mjeri su pripadnici manjina; najviše je među njima Mađara i Slovaka.

U susjednim zemljama vidljivost protestanata je veća. Primjerice, u Mađarskoj je kalvinista 11,6 posto i luterana 2,2 posto, u Vojvodini čine većinu u dvije općine, u kojima su etnički najbrojniji Slovaci. U Sloveniji je 0,9 posto reformiranih crkava i 0,1 posto drugih kršćana.

Društveni položaj

Protestantizam u Hrvatskoj čini više denominacija, evangeličke i reformirane, te tzv. crkve reformacijske baštine (baptisti, pentekostalci i sl.). Sa svim protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Vlada RH je potpisala Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa, te sukladno Zakonu sve one mogu uživati prava i obveze koje iz toga zakona proizlaze, ističe biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj Jasmin Milić, čija crkva ima oko 4000 vjernika i čiji je glavni ured u Osijeku.

Nekoliko denominacija, među njima i naša, za to pravo na potpisivanje Ugovora morali su se boriti pred Europskim sudom za ljudska prava. Nakon pozitivne presude, Vlada je potpisala Ugovor i time je otklonjen diskriminacijski odnos spram nekih zajednica, kaže Milić i dodaje da su protestantske crkve društveno aktivne, osobito humanitarno i obrazovno.

Ako tijekom ove godine društvena zajednica ne nauči nešto o protestantskim crkvama onda, ili su protestanti šeprtlje ili naše društvo ne zanima drugo i drugačije, kaže predavač na Adventističkom teološkom visokom učilištu u Maruševcu Dragutin Matak.

Vjerujem da nijedna od ovih prognoza nije točna i da će protestanti iskoristiti priliku i prikazati svoje konstruktivno djelovanje u hrvatskoj društvenoj zajednici. Protestanti u Hrvatskoj imaju svoje mjesto i prostor i neka onda posvjedoče riječju i životom svoje kršćanske ideale, ističe Matak čija Kršćanska adventistička crkva, prema dostupnim podacima, okuplja oko 3500 vjernika bez djece.

Sociolog Ivan Markešić napominje da je percepcija u Hrvatskoj nepovoljna po te zajednice. Na njih se često gleda s većinskog političkog gledišta, a ima i onih koji ih smatraju hereticima, otpadnicima od prave katoličke vjere, bogohulnicima, pa i onima koji su skrivili crkveni raskol u XVI. st.. Po njima, 31. listopada nemamo zapravo što slaviti, kaže Markešić i dodaje da je takvo gledanje sasvim pogrešno.

Razlog za negativnu percepciju, po njemu, leži u činjenici što se u hrvatskoj javnosti veoma malo govori o Reformaciji, koja je po njemu, jedan od najznačajnijih događaja u teološkoj, kulturnoj i političkoj povijesti Europe.

Ključne osobitosti

Protestantske denominacije u Hrvatskoj su različite i teško je govoriti o jedinstvenim obilježjima, ocjenjuju sugovornici i ističu da su im svakako zajednička tzv. "Tri Sola reformacije": Sola Scriptura, Sola Gratia, Sola Fide, odnosno Samo Pismo, Samo milost, Samo vjera.

Biblija je jedini vrhovni autoritet u pogledu učenja i prakse protestanata. Čovjek se opravdava pred Bogom vjerom a ne djelima, a spašava isključivo temeljem Božje milosti a ne vlastitih zasluga. Protestantizam naglašava osobnu odgovornost pred Bogom, a ne preko posrednika, svetaca i slično. U tome smislu proizlazi njegov odnos prema Bogu, bližnjemu, prirodi, radu i drugome, ističe biskup Milić.

Zauzeti mnogim društvenim izazovima kršćani mogu gubiti iz vida da su konačna rješenja kod Boga objavljena u Svetom pismu koje je jedino mjerilo svake misli i djela, odgovara Dragutin Matak i dodaje: "Posredstvom nekoliko srednjih škola i fakulteta te nekoliko stotina mjesnih crkava, protestantski promiču te ideale i pretvaraju ih u praktično kršćanstvo – život".

Prinos protestantizma hrvatskoj povijesti i kulturi

Malobrojnost protestanata i teškoće u radu ograničavaju njihove doprinose povijesti i društvenoj svakodnevnici u Hrvatskoj, ali oni ipak nisu zanemarivi, smatraju Milić i Matak. Obojica ističu ulogu znamenitog protestanta Hrvata Matije Vlačića Ilirika, koji je otac hermeneutike, i čiji je utjecaj, prema literaturi, bio znatno veći u Njemačkoj nego u Hrvatskoj.

Također, ističu prvi cjeloviti prijevod Novoga zavjeta (Novi testament) kojeg su na hrvatski preveli Stipan Konzul i Anton Dalmatin, a koji je izašao iz tiska 1562. i 1563. godine u protestantskoj tiskari u Bad Urachu pokraj Tübingena.

U razdoblju od 1561. do 1563. hrvatska tiskara u Urachu tiskala je ukupno oko 25.000 primjeraka knjiga na hrvatskom (glagoljicom, latinicom i bosančicom), talijanskom i slovenskom jeziku, od čega oko 19.000 na hrvatskom jeziku.

Pored tih izdanja, protestanti su sukladno svojim mogućnostima doprinosili i doprinose društvenoj zajednici na različite načine, kroz obrazovni, humanitarni rad i sl., kažu sugovornici.

Biskup Milić naglašava da najstarija protestantska župa u Hrvatskoj, koja je dio njegove Protestantske reformirane kršćanske crkve, datira od 16. stoljeća, od 1551. godine. "Time je sačuvan i povijesni kontinuitet protestanata Hrvata od samoga vremena reformacije", ističe biskup Milić.

Dragutin Matak ocjenjuje da su unatoč svemu, protestanti ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti. Ne samo da su imali izuzetno nadarene pojedince, kao Matiju Vlačića Ilirika, već su svojom izdavačkom djelatnošću gradili temelje hrvatskog kulturnog identiteta.

Tek u novije vrijeme otkriva se izuzetni značaj Novoga zavjeta (Novi testament). Neki vrhunski hrvatski glagoljaši i poznavatelji jezika smatraju da je šteta što taj tekst nije korišten kod formiranja našeg standardnog jezika, kao što je prijevod Svetog pisma Primoža Trubara utkan u slovenski jezik, kaže Matak i dodaje: Adventističko teološko visoko učilište u Maruševcu, smatra prednošću što je iniciralo i ostvarilo izdavanje latiničkog prijepisa Novog testamenta 2013. i 2015. u suizdavaštvu s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Školskom knjigom.

Doprinos raznolikosti i dijalogu nemjerljiv

Sociolog s Instituta "Ivo Pilar" Ivan Markešić ocjenjuje da je doprinos reformacijskih crkava religijskoj i kulturnoj raznolikosti, ekumenskom i međureligijskom dijalogu, stvaranju mira, razvoju i obrani demokratskih vrijednosti te medijskim slobodama - nemjerljiv.

Promatrajući iz današnje perspektive vrijeme i okolnosti u kojima je nastajala Reformacija, sa sigurnošću se može reći da je zahvaljujući upravo njoj na europskome području zapuhao "svježi dašak slobode" i da bi stoga bez nje teško bilo govoriti o slobodi savjesti i slobodi vjerovanja, o odgovornosti pojedinca, o dostojanstvu ljudske osobe, o temeljnim ljudskim pravima, o radnoj etici, o moralnosti kapitalizma, o kulturnoj povijesti, smatra Markešić.

On se posebno osvrnuo na doprinose protestanta obrazovanju u Hrvatskoj, te analizirao djelovanje pet protestantskih obrazovnih institucija - Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu, Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, Adventističkog teološkog visokog učilišta u Maruševcu kraj Varaždina, Biblijskog instituta u Zagrebu te Protestantskog teološkog učilišta "Mihael Starin" u Osijeku.

Markešić zaključuje da je brojnost tih učilišta posljedica već "poslovične" protestantske nesloge, podjela i nepomirljivosti, ali da ona predstavljaju obogaćenje hrvatskoga obrazovnog sustava. Ta su učilišta zapravo potvrda otvorenosti društva za uvijek nove pokušaje u obrazovanju mladih ljudi u hrvatskome društvu, kaže on.

Nastaviti promicati praktično kršćanstvo

Nastojeći sagledati skoru budućnost svoje vjerske zajednice, Matak vjeruje da Kršćanska adventistička Crkva u Hrvatskoj ima svoje mjesto u društvu sve dok promiče praktično kršćanstvo koje se očituje u cjelovitosti i kvaliteti čovjekova života.

Kršćani se na adventistički način spremaju za Kristov drugi dolazak i Novu Zemlju, a ne za Nebo, gdje pravda prebiva i gdje nema bolesti i smrti, te su zato izuzetno ekološki aktivni jer znaju da je naš planet, iako zagađen i eksploatiran, djelo našega Stvoritelja koji mu kani vratiti onaj prvotni sjaj (Otkrivenje 21, 1-5), kaže on.

Biskup Milić ističe da njegova crkva posljednjih nekoliko godina "bilježi rast u vjerništvu i župama". "Vjerujemo da će se uz aktivnosti koje provodimo taj trend nastaviti", zaključuje.

Biskup Evangeličke crkve u Hrvatskoj Branko Berić, čije je sjedište u Osijeku, podsjeća da su na početku obilježavanja "500 godina reformacije" papa Franjo i predsjednik Luteranske svjetske federacije Munib Younan dali zajedničku izjavu u kojoj se kaže: "Dok se prošlost ne može promijeniti, ono što se sjećate i kako se sjećate može se preobraziti".

Papa Franjo pronašao je riječi zahvalnosti za reformatora Martina Luthera, a s druge strane riječi žaljenja zbog "razdvajanja kao izvora patnje i nesporazuma", podsjeća biskup crkve koja ima oko 3500 članova, od čega su trećina Slovaci u Iloku, i za koju kritičari kažu da je najliberalnija crkva u Hrvatskoj.

Na Dan reformacije, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu biti će predstavljeno faksimilno izdanje glagoljskih Artikula, što je dio projekta kojeg vodi NSK u Zagrebu i Visoko evanđeosko teološko učilište u Osijeku. "Artikuli ili deli prave stare krstianske vere", djelo je tiskano ćirilicom i glagoljicom 1562. godine, svako izdanje u nakladi od 1000 primjeraka. Knjigu su s latinskoga, njemačkoga i slovenskoga (kranjskoga) jezika preveli Antun Dalmatin i Stipan Konzul i napisali hrvatski predgovor. (Hina)