Blagdan kojim se reformacijske crkve sjećaju dana kad je Martin Luther pribio 95 teza na vrata crkve Svih Svetih u Wittenbergu, ove godine će obilježiti sve njemačke savezne države, uključujući i katoličku Bavarsku, a redovito ga obilježava i niz drugih država, poput Slovenije, koja visoko cijeni doprinose protestanata svome kulturnom razvoju.
Pročitajte i ovo
Prije ravno pola milenija pobožni redovnik Katoličke crkve Martin Luther zahtijevao je da crkva bude jednostavna, da bogoslužje treba približiti čovjeku i održavati ga na materinjem jeziku. Vjerovao je da vjerniku ne treba papa da dođe do Boga, niti je potrebno štovati svece i relikvije, te se snažno usprotivio kupovini oprosta.
Zbog toga je izbačen iz Katoličke crkve, te je pokrenuo reformaciju koja je, po nekima, jedan od najznačajnijih događaja u teološkoj, kulturnoj i političkoj povijesti Europe. U njoj su značajnu ulogu igrali i Hrvati poput Matije Vlačića Ilirika, ali je njihov utjecaj veći u Njemačkoj nego u Hrvatskoj.
Statistički marginalni
U Hrvatskoj unutar reformacijske tradicije djeluje veći broj posebnih i odvojenih vjerskih zajednica (tzv. denominacija), ali je prema zadnjem popisu stanovništva ukupan postotak vjernika mali. Radi se o 14.653 protestanata ili 0,34 posto ukupnog broja stanovnika Hrvatske, a pored njih postoji još 12.961 ili 0,30 posto "ostalih kršćana". U odnosu na popis iz 2001. kada je evidentirano 11.824 protestanata, uočljiv je njihov blagi porast, kao i "ostalih kršćana", kojih je 2001. bilo 10.569.
Prema posljednjem popisu stanovništva, najveću vjersku denominaciju u Hrvatskoj čine katolici s 86,28 posto, zatim pravoslavni vjernici s 4,44 posto, muslimana je 1,47 posto, dok je udio pripadnika svih ostalih vjerskih skupina pojedinačno manji od jedan posto. Pripadnici reformiranih denominacija u Hrvatskoj u značajnoj mjeri su pripadnici manjina; najviše je među njima Mađara i Slovaka.
U susjednim zemljama vidljivost protestanata je veća. Primjerice, u Mađarskoj je kalvinista 11,6 posto i luterana 2,2 posto, u Vojvodini čine većinu u dvije općine, u kojima su etnički najbrojniji Slovaci. U Sloveniji je 0,9 posto reformiranih crkava i 0,1 posto drugih kršćana.
Društveni položaj
Protestantizam u Hrvatskoj čini više denominacija, evangeličke i reformirane, te tzv. crkve reformacijske baštine (baptisti, pentekostalci i sl.). Sa svim protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Vlada RH je potpisala Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa, te sukladno Zakonu sve one mogu uživati prava i obveze koje iz toga zakona proizlaze, ističe biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj Jasmin Milić, čija crkva ima oko 4000 vjernika i čiji je glavni ured u Osijeku.
Nekoliko denominacija, među njima i naša, za to pravo na potpisivanje Ugovora morali su se boriti pred Europskim sudom za ljudska prava. Nakon pozitivne presude, Vlada je potpisala Ugovor i time je otklonjen diskriminacijski odnos spram nekih zajednica, kaže Milić i dodaje da su protestantske crkve društveno aktivne, osobito humanitarno i obrazovno.
Ako tijekom ove godine društvena zajednica ne nauči nešto o protestantskim crkvama onda, ili su protestanti šeprtlje ili naše društvo ne zanima drugo i drugačije, kaže predavač na Adventističkom teološkom visokom učilištu u Maruševcu Dragutin Matak.
Vjerujem da nijedna od ovih prognoza nije točna i da će protestanti iskoristiti priliku i prikazati svoje konstruktivno djelovanje u hrvatskoj društvenoj zajednici. Protestanti u Hrvatskoj imaju svoje mjesto i prostor i neka onda posvjedoče riječju i životom svoje kršćanske ideale, ističe Matak čija Kršćanska adventistička crkva, prema dostupnim podacima, okuplja oko 3500 vjernika bez djece.
Sociolog Ivan Markešić napominje da je percepcija u Hrvatskoj nepovoljna po te zajednice. Na njih se često gleda s većinskog političkog gledišta, a ima i onih koji ih smatraju hereticima, otpadnicima od prave katoličke vjere, bogohulnicima, pa i onima koji su skrivili crkveni raskol u XVI. st.. Po njima, 31. listopada nemamo zapravo što slaviti, kaže Markešić i dodaje da je takvo gledanje sasvim pogrešno.
Razlog za negativnu percepciju, po njemu, leži u činjenici što se u hrvatskoj javnosti veoma malo govori o Reformaciji, koja je po njemu, jedan od najznačajnijih događaja u teološkoj, kulturnoj i političkoj povijesti Europe.
Ključne osobitosti
Protestantske denominacije u Hrvatskoj su različite i teško je govoriti o jedinstvenim obilježjima, ocjenjuju sugovornici i ističu da su im svakako zajednička tzv. "Tri Sola reformacije": Sola Scriptura, Sola Gratia, Sola Fide, odnosno Samo Pismo, Samo milost, Samo vjera.
Biblija je jedini vrhovni autoritet u pogledu učenja i prakse protestanata. Čovjek se opravdava pred Bogom vjerom a ne djelima, a spašava isključivo temeljem Božje milosti a ne vlastitih zasluga. Protestantizam naglašava osobnu odgovornost pred Bogom, a ne preko posrednika, svetaca i slično. U tome smislu proizlazi njegov odnos prema Bogu, bližnjemu, prirodi, radu i drugome, ističe biskup Milić.
Zauzeti mnogim društvenim izazovima kršćani mogu gubiti iz vida da su konačna rješenja kod Boga objavljena u Svetom pismu koje je jedino mjerilo svake misli i djela, odgovara Dragutin Matak i dodaje: "Posredstvom nekoliko srednjih škola i fakulteta te nekoliko stotina mjesnih crkava, protestantski promiču te ideale i pretvaraju ih u praktično kršćanstvo – život".
Prinos protestantizma hrvatskoj povijesti i kulturi
Malobrojnost protestanata i teškoće u radu ograničavaju njihove doprinose povijesti i društvenoj svakodnevnici u Hrvatskoj, ali oni ipak nisu zanemarivi, smatraju Milić i Matak. Obojica ističu ulogu znamenitog protestanta Hrvata Matije Vlačića Ilirika, koji je otac hermeneutike, i čiji je utjecaj, prema literaturi, bio znatno veći u Njemačkoj nego u Hrvatskoj.
Također, ističu prvi cjeloviti prijevod Novoga zavjeta (Novi testament) kojeg su na hrvatski preveli Stipan Konzul i Anton Dalmatin, a koji je izašao iz tiska 1562. i 1563. godine u protestantskoj tiskari u Bad Urachu pokraj Tübingena.
U razdoblju od 1561. do 1563. hrvatska tiskara u Urachu tiskala je ukupno oko 25.000 primjeraka knjiga na hrvatskom (glagoljicom, latinicom i bosančicom), talijanskom i slovenskom jeziku, od čega oko 19.000 na hrvatskom jeziku.
Pored tih izdanja, protestanti su sukladno svojim mogućnostima doprinosili i doprinose društvenoj zajednici na različite načine, kroz obrazovni, humanitarni rad i sl., kažu sugovornici.
Biskup Milić naglašava da najstarija protestantska župa u Hrvatskoj, koja je dio njegove Protestantske reformirane kršćanske crkve, datira od 16. stoljeća, od 1551. godine. "Time je sačuvan i povijesni kontinuitet protestanata Hrvata od samoga vremena reformacije", ističe biskup Milić.
Dragutin Matak ocjenjuje da su unatoč svemu, protestanti ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti. Ne samo da su imali izuzetno nadarene pojedince, kao Matiju Vlačića Ilirika, već su svojom izdavačkom djelatnošću gradili temelje hrvatskog kulturnog identiteta.
Tek u novije vrijeme otkriva se izuzetni značaj Novoga zavjeta (Novi testament). Neki vrhunski hrvatski glagoljaši i poznavatelji jezika smatraju da je šteta što taj tekst nije korišten kod formiranja našeg standardnog jezika, kao što je prijevod Svetog pisma Primoža Trubara utkan u slovenski jezik, kaže Matak i dodaje: Adventističko teološko visoko učilište u Maruševcu, smatra prednošću što je iniciralo i ostvarilo izdavanje latiničkog prijepisa Novog testamenta 2013. i 2015. u suizdavaštvu s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Školskom knjigom.
Doprinos raznolikosti i dijalogu nemjerljiv
Sociolog s Instituta "Ivo Pilar" Ivan Markešić ocjenjuje da je doprinos reformacijskih crkava religijskoj i kulturnoj raznolikosti, ekumenskom i međureligijskom dijalogu, stvaranju mira, razvoju i obrani demokratskih vrijednosti te medijskim slobodama - nemjerljiv.
Promatrajući iz današnje perspektive vrijeme i okolnosti u kojima je nastajala Reformacija, sa sigurnošću se može reći da je zahvaljujući upravo njoj na europskome području zapuhao "svježi dašak slobode" i da bi stoga bez nje teško bilo govoriti o slobodi savjesti i slobodi vjerovanja, o odgovornosti pojedinca, o dostojanstvu ljudske osobe, o temeljnim ljudskim pravima, o radnoj etici, o moralnosti kapitalizma, o kulturnoj povijesti, smatra Markešić.
On se posebno osvrnuo na doprinose protestanta obrazovanju u Hrvatskoj, te analizirao djelovanje pet protestantskih obrazovnih institucija - Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu, Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, Adventističkog teološkog visokog učilišta u Maruševcu kraj Varaždina, Biblijskog instituta u Zagrebu te Protestantskog teološkog učilišta "Mihael Starin" u Osijeku.
Markešić zaključuje da je brojnost tih učilišta posljedica već "poslovične" protestantske nesloge, podjela i nepomirljivosti, ali da ona predstavljaju obogaćenje hrvatskoga obrazovnog sustava. Ta su učilišta zapravo potvrda otvorenosti društva za uvijek nove pokušaje u obrazovanju mladih ljudi u hrvatskome društvu, kaže on.
Nastaviti promicati praktično kršćanstvo
Nastojeći sagledati skoru budućnost svoje vjerske zajednice, Matak vjeruje da Kršćanska adventistička Crkva u Hrvatskoj ima svoje mjesto u društvu sve dok promiče praktično kršćanstvo koje se očituje u cjelovitosti i kvaliteti čovjekova života.
Kršćani se na adventistički način spremaju za Kristov drugi dolazak i Novu Zemlju, a ne za Nebo, gdje pravda prebiva i gdje nema bolesti i smrti, te su zato izuzetno ekološki aktivni jer znaju da je naš planet, iako zagađen i eksploatiran, djelo našega Stvoritelja koji mu kani vratiti onaj prvotni sjaj (Otkrivenje 21, 1-5), kaže on.
Biskup Milić ističe da njegova crkva posljednjih nekoliko godina "bilježi rast u vjerništvu i župama". "Vjerujemo da će se uz aktivnosti koje provodimo taj trend nastaviti", zaključuje.
Biskup Evangeličke crkve u Hrvatskoj Branko Berić, čije je sjedište u Osijeku, podsjeća da su na početku obilježavanja "500 godina reformacije" papa Franjo i predsjednik Luteranske svjetske federacije Munib Younan dali zajedničku izjavu u kojoj se kaže: "Dok se prošlost ne može promijeniti, ono što se sjećate i kako se sjećate može se preobraziti".
Papa Franjo pronašao je riječi zahvalnosti za reformatora Martina Luthera, a s druge strane riječi žaljenja zbog "razdvajanja kao izvora patnje i nesporazuma", podsjeća biskup crkve koja ima oko 3500 članova, od čega su trećina Slovaci u Iloku, i za koju kritičari kažu da je najliberalnija crkva u Hrvatskoj.
Na Dan reformacije, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu biti će predstavljeno faksimilno izdanje glagoljskih Artikula, što je dio projekta kojeg vodi NSK u Zagrebu i Visoko evanđeosko teološko učilište u Osijeku. "Artikuli ili deli prave stare krstianske vere", djelo je tiskano ćirilicom i glagoljicom 1562. godine, svako izdanje u nakladi od 1000 primjeraka. Knjigu su s latinskoga, njemačkoga i slovenskoga (kranjskoga) jezika preveli Antun Dalmatin i Stipan Konzul i napisali hrvatski predgovor. (Hina)
