Ovršiteljica je u pratnji policije od Smrtića zatražila da ih pusti u stan, što je on odbio. Nakon toga ona je ponovila svoj zahtjev i bila ponovno odbijena, pa je Smrtiću i svima okupljenima izjavila kako odustaje od deložacije.
Druga je to neuspjela deložacija u posljednjih devet mjeseci, koja je određena nakon što je zbog milijunskoga duga Smrtićev stan prodan na dražbi. Naime, on je 1998. digao kredit od 38.000 kuna u Štedno-kreditnoj zadrugi (ŠKZ) Cekin, uz kamatu od čak 27 posto godišnje. Dug je porastao na 1,1 milijuna kuna, a u međuvremenu je stan prodan na dražbi.
Smrtić je okupljenima poručio kako se nadao pomoći pravne države i sustava, ali da je ona izostala. Kroz suze je zahvaljivao članovima Živog zida koji su mu došli pomoći da sačuva jedinu nekretninu.
"Ovo je Hrvatska u malom. Ovdje nisu samo ljudi iz Međimurja, došli su i iz Dalmacije, Slavonije, Istre, Zagreba, Zagorja. Svi oni došli su pomoći čovjeku kojeg nikad nisu vidjeli. Hvala im svima od srca“, istaknuo je Smrtić.
Borbu protiv deložacije podržalo je 50-tak volontera te saborski zastupnici Živog zida Ivan Vilibor Sinčić, Ivan Pernar i Branimir Bunjac. Svi oni ukazivali su na mnoge nelogičnosti postupka, od lihvarskih kamata ŠKZ Cekin, koja je u međuvremenu otišla u stečaju, do nepodudaranja katastarskih čestica. Naime, na ovršnom nalogu je katastarska čestica 2480/63, dok je na ugovoru o kreditu založena čestica 2480/3.
Kako kažu u Živom zidu, sve bi to jedan solidan odvjetnik pobio na sudu, ali si ga Smrtić nije mogao priuštiti i postao je "žrtva pravosudnog žrvnja koji ne mari za malog čovjeka". (Hina)
Strašna tragedija
Bizaran slučaj
tenzije na sjednici
