Sanader tiho opstruira pozitivne pomake Hrvatske

Pročitajte i ovo Policija na nogama Mafijaška likvidacija u susjedstvu: U automobilu izrešetan zaštićeni svjedok Slovenija opet ispred ostalih Ustavni sud odlučio: Svim ženama treba omogućiti medicinski potpomognutu oplodnju

U Stockholmu je potpisan arbitražni sporazum! Konačno, nakon gotovo dva desetljeća premijerka Kosor i premijer Pahor stvorili su platformu za rješenje hrvatsko-slovenskog graničnog spora. Čin potpisivanja bio je PR-ovski besprijekorno odrađen. Švedski premijer Reinfeldt, predsjedavajući najvjerojatnije posljednjeg rotirajućeg EU predsjedništva (početkom sljedeće godine stupa na snagu Lisabonski sporazum i bira se predsjednik EU op.a), sjedio je u sredini. Premijerka Jadranka Kosor za potpisivanje je odabrala zanimljiv komad nakita - zlatni broš u obliku Hrvatske. Bila je to još jedna jasna, neverbalna poruka da je sporazum za Hrvatsku dobar. Zanimljiva je bila i poruka odaslana rasporedom sjedenja. Iako po protokolarnom bontonu žena uvijek sjedi muškarcu s desna, premijerka, demokršćanka je sjedila Reinfeldtu s lijeva, a socijaldemokrat Pahor s desna.

>> Pahor i Kosor potpisali sporazum

Sve je to zapravo izgledalo 'jako američki'. Uz nezaobilazni simpatični čisto američki izraz win-win (pojam koji označava situaciju u kojoj nema poraženih, već su svi pobjednici) to ne čudi. S obzirom na to da ovome sporazumu uz EU svjedoči SAD, stožerna snaga tihe diplomacije u rješenju hrvatsko-slovenskog graničnog spora. Uključili su se intenzivno u tu priču nakon ostavke Ive Sanadera. On se pak očito ne može pomiriti s činjenicom da je Hrvatska bez njega, a na čelu s Kosor postigla uspjeh. Kad sve zbrojimo imamo pravo sumnjati da je Sanader, otkad je odstupio, stožerna snaga u tihom opstruiranju svih dobrih i za Hrvatsku pozitivnih pomaka.

Crkva nije reagirala u vezi odlaska Sanadera, a sada jest?!

Crkva, koja je od početka EU pregovora podržavala bivšeg premijera i hrvatske eurointegracijske procese, prošloga se tjedna, dan uoči glasovanja o arbitražnom sporazumu u Saboru, odjednom 'okrenula' protiv. Apelirala je na Sabor da ne podrži sporazum jer on prodaje dio hrvatskoga teritorija! Nisam mogla vjerovati da komisija 'Justitia et Pax' daje tako ishitrene izjave, suprotne ne samo sadržaju sporazuma koji očito Oci nisu ni pročitali, već u konačnici suprotne i stavovima Svete Stolice. Papa Benedikt XVI., podsjećam, prošle je godine za pastoralnog pohoda Austriji u Beču održao obraćanje svim veleposlanicima i prvi put svijetu iskazao stav prema kojem Vatikan podupire EU i sve njezine napore u širenju na jugoistok Europe. Nakon Sanaderove nečasne ostavke ni Oci biskupi, ni 'Justitia et Pax' nisu se niti jednom riječju na to kritički osvrnuli. Za tu jednu od ključnih moralnih vertikala društva lom u zemlji izazvan premijerovim odlaskom nije ni postojao! A konačno rješenje o rješavanju graničnog spora sa Slovenijom digli su na razinu loma. Najblaže rečeno, čudno…

Isto je s intelektualcima, drugim stupom čuvara morala društva. Ni oni kad je Sanader otišao taj čin nisu osudili, a to im je bila dužnost… Ali su se također potpuno neinformirani okomili na sadržaj arbitražnog sporazuma. Pravi znanstveni kalibri poput Ivana Đikića i Davora Pavune kazali su da je o tome trebala odlučivati struka, a ne politika jer politika nije dovoljno kompetentna. Zaboga, pa na arbitražnom sudu će postupak voditi vrhunski pravni stručnjaci, a ne politolozi, zubari ili nuklearni fizičari… Znanstvenici također sporazum nisu pročitali. Štoviše, stekao se dojam da nisu shvatili da je sporazum tek platforma za međunarodni arbitražni sud koji će odlučivati o meritumu…Da je riječ o kompromisnom rješenju koje je za Hrvatsku dobro i koje označava tek polazišne točke za rad arbitara… Osobito me začudio cijenjeni dr. Pavuna koji je i u timu američkog predsjednika Obame i smatra ga kompetentnim za sve što radi…'Ne čude me hrvatski ribari, ali me jako čude izjave hrvatskih intelektualaca', izjavio je priznati stručnjak za međunarodno pravo i ad hoc sudac Međunarodnog suda pravde prof. Budislav Vukas.

Najveći uspjeh za Hrvatsku što je uspjela anulirati načelo pravičnosti

Sporazum u konačnici nije ni diplomatski fuš kako ga je nazvao Zoran Milanović. U saborskoj raspravi u kojoj je istupao ispod svake razine, govorio je o riječi junction, pozivajući se na Filipovića i Oxford dictionary (taj Oxford je bitan za komplekse), ali ne i na u nas najbolji stručni rječnik onaj prava i diplomacije dr. Milice Gačić. Rječnici zapravo nisu ni važni, važno je to da je Milanović junction prevodio bez one nužne riječi iz sporazuma, bez riječi 'to'. 'Junction to' preveli bismo kao veza prema ili veza k (otvorenome moru), ali što to znači u stvarnosti odlučivat će arbitražni suci…Od takvih i sličnih rasprava suzdržala se gđa. Pusić i cijeli HNS. Podržali su sporazum stavljajući nacionalni interes iznad stranačkog. Gđa. Pusić je za razliku od drugih u Saboru pokazala razinu svoje osobne i političke kulture.

Najveće postignuće za Hrvatsku u ovome sporazumu je to što je u određivanju tijeka granice na kopnu i moru uspjela anulirati načelo pravičnosti na kojem je od početka inzistirala Slovenija u strahu od odlaska na Međunarodni sud pravde. Hrvatska je postigla ono na čemu je od početka spora dosta čvrsto inzistirala, a to je da se tijek granice na kopnu i moru utvrđuje isključivo po PRAVILIMA I NAČELIMA MEĐUNARODNOGA PRAVA. Kada odrede tijekove granice, arbitri će primijeniti međunarodno pravo, načelo dobrosusjedskih odnosa i pravednost. Neće primijeniti ex aequo et bono što je tražila Slovenija.

Kad se cijeli sporazum prouči, stvarno se stječe dojam da su i Crkva i intelektualci reagirali po nečijem 'napumpavanju'. Zanimljivo je da nisu reagirali kad je Hrvatska na čelu sa Sanaderom učinila ključno pogrešan korak, a to je ZERP. On je bio početak svih kasnijih hodova po mukama.

Potpisivanje arbitražnog sporazuma u Stockholmu nije samo povijesni trenutak već i zadnji vlak prema EU koji bi Hrvatska trebala uhvatiti. Bude li još političke mudrosti i diplomatskog rješavanja (s Amerikom op.a) tzv. topničkih dnevnika, manje represije, više kaznenog gonjenja korupcije po zakonskim i dokaznim, a ne političkim kriterijima, manje harangi i više nezavisnosti u sudstvu, policiji i tajnim službama, Hrvatska bi početkom 2012. kao posljednje proširenje Europske Unije mogla postati članicom zajednice civiliziranih naroda Europe. Žalosno je samo to što bi po mišljenju naše Crkve i intelektualca do daljnjega trebali ostati mala oaza samovlasti. I tako uskuhana i frustrirana u balkanskom loncu, čekati 2019.-2020. I to ako...

>> Arhiva