U optužbama je prednjačio Nenad Stazić (SDP), poručivši parlamentarnoj većini da će ona, a ne oporba, biti odgovorna zato što Vlada 'vara 180 tisuća zaposlenih u javnim službama', prozivajući Vladu da nema hrabrosti raskinuti Kolektivni ugovor, već da, iako je ugovorna strana, od Sabora traži da to ozakoni. 'Ovaj zakon pokazuje da potpis premijera Sanadera vrijedi manje od papira na kojemu je potpisao Kolektivni ugovor. Neka ubuduće svi znaju što znači potpis premijera u ovoj zemlji', rekao je Stazić.
Podsjetio je da je Vlada odbila SDP-ove prijedloge da uvede porez na kapitalnu dobit, pa velike transakcije poput prodaje Lure i triju prodaja Plive u državnu blagajnu nisu donijele ni lipe poreza. 'Nećete uzeti njima, ali ćete uzimati radnicima, to znate', spočitnuo je Stazić Vladi, koju je optužio i za inzistiranje na infrastrukturnim projektima 'koje Bog otac ne može objasniti'. 'Tko stoji iza off shore kompanija koje kupuju zemlju na Pelješcu? Koliko ste zapeli za taj most ne bi se čudio da su u tim kompanijama i ljudi iz Vlade', rekao je Stazić. Ustvrdio je da isti fond kupuje zemlju po Istri zbog Zakona o golfu, kojim je, tvrdi, Vlada također omogućuje tajkunima milijunske zarade, dok istodobno smanjuje plaće radnicima.
Za predloženi zakon rekao je da u njemu ima cinizma i duboke nemoralnosti, a odbacio je i Vladine argumente da je rezanje plaća nužno zbog krize te da svi solidarno moraju podnijeti teret krize. 'Predsjednik HDZ-a kupuje si BMW za 4,2 milijuna kuna, njega kriza ne pogađa. HDZ ima 4,2 milijuna da Sanaderu kupi novu igračku', kazao je Stazić. 'Možda ćete imati i više novca, ako bude novih Luka Rajića i ako još smanjite plaće radnicima. Možda će si Sanader tada moći kupiti i kakav aviončić', dodao je.
Sanaderow auto kupila stranka
HDZ-ovci su u nizu ispravaka opovrgli Stazićeve navode, a Andrija Hebrang objasnio je da je automobil kojim se vozi premijer kupila stranka, umjesto da se kupuje iz državnog proračuna, te da je vozilo koštalo manje nego što to Stazić navodi. HDZ-ovci su Stazića prozivali i da kritikama na račun Pelješkog mosta samo pokazuje da SDP-u nije stalo do razvoja hrvatskoga juga, a njegove su navode nazivali 'ekStazičnima'. Da Vlada teret krize želi prebaciti na radnike, u ovom slučaju na zaposlene u obrazovanju, zdravstvu, socijali i kulturi, smatra i Vesna Pusić (HNS), također uvjerena da Vlada još ima puno prostora za uštede te da nema potrebe smanjivati plaće u navedenim javnim službama.
'Neka Vlada prvo sreže troškove koji su dio političke propagande, dio čudnih investicija poput izgradnje Pelješkog mosta koja je od predizbornog obećanja očito postalo puno više, jer se za milijune kupuje okolno zemljište', kazala je Pusić. Prije nego što izađe pred javne službe sa zahtjevom za smanjenje plaća, Vlada bi, smatra, trebala odustati od povlačenja dividendi iz poduzeća u državnom vlasništvu, te rezati bonuse i plaće čelnika državnih poduzeća.
Ukidanje KU pravni fenomen
Pravnim fenomenom Pusić je nazvala Vladinu namjeru da, kako je rekla, zakonom ukida kolektivni ugovor. 'To je kao da se usred utakmice mijenja šport i pravila igre, da smo počeli nogomet, a sada ćemo malo sinkronizirano plivanje', kazala je. I Marin Brkarić (IDS) smatra da Vlada treba odustati od nekih projekata i tako pokušati smanjiti proračunske rashode, prozivajući Vladu da je donedavno odbijala priznati krizu, a da sada već smanjuje plaće. 'To znači da su nas kriza i recesija pogodile u sridu', rekao je.
Boris Kunst (HDZ) je, pak, branio stav Vlade da je predloženi zakon 'najoptimalnije i jedino moguće rješenje' u aktualnoj kriznoj situaciji, ističući da je Vlada sve učinila kako bi izbjegla jednostrano raskidanje kolektivnog ugovora. 'Između dva loša rješenja izabrali smo ono manje loše za zaposlene u javnom sektoru', rekao je, napominjući da su zaposleni u gospodarstvu već mjesecima izloženi smanjenju plaća, otkazima, neplaćenim dopustima, a da oni u javnim službama, iako očekuju smanjenje plaće, barem zadržavaju posao i redovitu isplatu plaće. 'Bilo bi nerealno kada bi poput noja pred time zabijali glavu u pijesak', poručio je Kunst, naglasivši kako je pravičnost, odnosno jednak položaj zaposlenih u državnim i javnim službama u doba krize neophodan.
