Reporterka Dnevnika Nove TV Barbara Štrbac izvještava iz Bejruta.
Pročitajte i ovo
Jedan je prosvjednik ubijen, bilo je i ranjenih. Pokušao je pucati na vojsku, oni su uzvratili. Vecina se Libanonaca nadala da će se nakon teškoga vikenda situacija ipak smiriti. Nije!
Za Bejrut, rekao bi svatko onako na prvu, bez velikog razmišljanja, nista neobično. Pa ipak je Bejrut sinonim za rat. Svaki filmski špijun koji drži do sebe je barem jedan od svojih ožiljaka zaradio upravo tu, na ulicama glavnog grada Libanona. Već jako dugo tako velikog incidenta nije bilo.
>> Život u Bejrutu kaotičan, policija i vojska na svakom koraku
Bejrut se posljednjih nekoliko godina iz petnih žila trudi zaliječiti rane i izbrisati ožiljke prijašnjih sukoba i ratova. Sada su građani prije svega ljutiti i razočarani. Ponovno su izgubili ono što su tako teško stekli - svoj krhki mir. Na ulicama se uniforme samo množe, a množi se i oružje.
Najgore je u muslimanskim četvrtima. Većina sukoba odvija se upravo tamo. One kršćanske pak kao da pripadaju nekom drugom Bejrutu. Bejrutu u kojem ljudi idu u restorane, klubove, shopping centre. Bejrutu u kojem naoko nema baš nikakvih problema.
No, ono što im je svakako zajedničko jest ozračje. Napetost se moze rezati nožem. Kažu da se ljudi najviše boje nepoznatoga, ovdje se pak boje onoga nečega itekako poznatog. Onoga s čime zive generacije, a žive s vojskom i s policijom, s bombama i napadima, s mrtvima i s ranjenima.
S rastom napetosti rastu i mjere sigurnosti. Svugdje. Baš svaki dan vidljivo je podizanje razine provjera. Ne znam bi li zbog toga trebala biti mirnija, ili nemirnija?!
U grad su jutros stigle plave kacige. Malezijske snage. Prekoputa moje sobe nalazi se jedan od hotelskih apartmana u kojem je valjda odsjeo neki njihov zapovjednik. Doslovce pred vratima imam tako dva vojnika. Ako tako pomno čuvaju njega, valjda ni do susjednih vrata neće pustiti nikog sumnjivog.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
