Misli jedne stjuardese

'Radimo i od 3 ujutro i od 21 navečer, danima ne vidimo obitelj, zar je nas 200 krivo za propast CA?'

Piše G.Kiš, 10. svibnja 2013. @ 12:16

U svjetlu velike afere, koja potresa jedinu hrvatsku aviokompaniju Croatiu Airlines, na internetskim stranicama Sindikata kabinskog osoblja objavljeno je pismo jedne stjuardese, koja progovara o aktualnoj situaciji.

Na internetskim stranicama Sindikata kabinskog osoblja, koje vodi pravnu bitku s upravom jedine hrvatske aviokompanije Croatie Airlines, a povodom nedavnog 'masovnog bolovanja' kabinskog osoblja, objavljen je blogerski post pod nazivom 'Misli jedne stjuardese', koji prenosimo u cijelosti:

Misli jedne stjuardese - nas 200 u zemlji s 4 milijuna

'Sve što su naše radnice i radnici doživljavali proteklih dana jest mobbing neslućenih razmjera. Ovakva medijska eksponiranost je nažalost i moguća kad se zovete stjuardesa i ima vas svega 200, u zemlji od 4 milijuna. Nedavni štrajk Lufthansinih radnika, koji su štrajkali radi povećanja plaće, jedva da je s par riječi popraćen u domaćem tisku. Mi koji predlažemo i smanjenje, izloženi smo linču.

>>'Otkazi stjuardesama su grubi udar na temeljna ljudska i radnička prava!'

Hrvatsko kabinsko osoblje već godinama poziva institucije da rade svoj posao. I nije istina da ne rade, samo sada zadiru u pravo, ne samo stjuardesa i stjuarda, već svakog hrvatskog radnika da se razboli, osporava se svakom radniku pravo na liječničku skrb, u krajnju ruku osporavaju pravo liječnika da sam, neovisno i bez pritisaka procijeni da li je netko sposoban za rad ili ne.

'Dolazimo na posao u 4 ujutro i 21 navečer, obitelji ne vidimo po tri dana - sad ćemo mi biti krivi za sve što desetljećima ne valja u CA'

'Ovo je borba moćnih, zaštićenih, politički podobnih s nezaštićenom malom skupinom radnika, koju će se sada vjerojatno iskoristiti da ih se okrivi za sve što u jednoj državnoj tvrtki ne valja desetljećima.

Probajte sada zamisliti da smo 200 radnica u tvornici brava i ključeva. I radimo sve što nam poslodavac zada, izrađujemo potrebne količine, brzinom koja se od nas traži, dolazimo na posao jednako u 4 ujutro kao i u 21 navečer, 3 dana ne odlazimo kućama i svojim obiteljima. Kraj naših postrojenja imamo upravnu zgradu sa 500 zaposlenih, koji su ti koji nam nalaze posao i nalažu dinamiku rada.

Jednog dana vam direktor kaže kako je kompanija u problemima, krivi ste najvećim dijelom vi, vas 200, i od vas se očekuje da se odreknete 40 posto svojih primanja. A oni će u upravnoj zgradi zaposliti još nekoliko konzultanata, koji će im pomoći odrediti u čemu je točno problem.'

'Zovemo se Croatia Airlines, a možemo se sada zvati i Kamensko, Dioki - sudbina je ista'

U svakoj kompaniji u ovakvoj situaciji, ispada da je problem uvijek i isključivo radnik. Svakog radnika koji se našao u situaciji da se pobuni i digne glas za sebe, svoje dostojanstvo, svoju vrijednost, proglašava se neukim, neradnikom, nekompetentnim. Zovemo se Croatia Airlines, ali bismo isto tako se mogli zvati i Staklenici, Dioki, Kamensko, sudbina nam je izgleda ista.

A svima smeta naš glas kojeg neprestano dižemo, a to je, nažalost, jedino što možemo, vikati kako nisu radnici problem, već mnoge i razne uprave koje se smjenjuju i osiromašuju kompaniju najmanje za izdašne otpremnine s kojima odlaze.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook