Istaknuvši kako suđenja u Zagrebu i Beogradu ne bi bila moguća "da Haaško sudište nije prije nekoliko godina činilo to što je činilo", Puhovski je ocijenio da Haaško sudište "danas više nema smisla".
Pročitajte i ovo
Rimac nije jedina
"Nakrižaj malo pršuta" i 50.000 eura za kavicu: Čega smo naslušali iz tajnih snimki koje su curile iz istraga i kako je ozvučena - pogrešna kuća
zbog epidemije koronavirusa
Preporuke Ministarstva pravosuđa: Odgađaju se sva suđenja koja nisu hitna
Puhovski neutemeljnima smatra političke i pravosudne primjedbe, iznesene u Hrvatskoj, da presuda 'vukovarskoj trojci' ne uzima u obzir tragediju Vukovara, da je sužena samo na Ovčaru, te da su kazne manje od onih koje je inače izricao Haaški sud.
"Zadaća suda nije bavljenje simbolima, niti je zadaća suda da daje utjehu", rekao je.
Za razliku od Puhovskog, predsjednica Upravnog vijeća Centra za ljudska prava, Ksenija Turković ustvrdila je kako je, uz iniciranje pomirenja, jedan od ciljeva zadanih prilikom osnivanja Haaškoga suda bio i "pružanje utjehe" kroz presude, od čega Sud bez obzira na težinu zadatka nije odustao.
Turković se pritom u potpunosti složila s ocjenom Puhovskog da je hrvatsko pravosuđe u potpunosti spremno suditi za ratne zločine i da su suđenja "možda i kvalitetnija i pravednija od suđenja na Haaškome sudu".
Puhovski drži da je u obrazloženju presude "došlo do potpune
aberacije u odnosu na dosadašnju praksu tumačenja koncepta zapovjedne odgovornosti u dokumentima Haaškoga suda".
U presudi je eksplicitno rečeno da nema dokaza da je netko od oficira davao naredbe u smislu ubijanja, navodi Puhovski, a nije u obzir uzeto dotadašnje tumačenje zapovjedne odgovornosti na način "znao ili je morao znati te nije poduzeo ono što je u njegovoj moći".
"Blaškićev i slučaj vukovarske trojke najbolje pokazuje kako se različito tumačio koncept zapovjedne odgovornosti", dodao je Puhovski koji "posebno besmislenim" drži činjenicu da je "nedvojbeno utvrđeno kako je Šljivančanin odgovoran za sudbinu ljudi iz vukovarske bolnice, a istovremeno je osuđen na pet godina".
"To se meni čini posve neprihvatljivim", rekao je.
Govoreći o pokretanju sudskog procesa pred hrvatskim pravosuđem, Puhovski je rekao kako pokretanje procesa nije problem, ali problem vidi u suđenju u odsutnosti s obzirom, kako je rekao, "na sramotna iskustva s nekoliko tisuća procesa u odsutnosti u kojima su ljudi u postupcima koji su trajali sat-dva osuđivani na deset i dvadeset godina zatvora".
Voditeljica Documente - Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič u svom se izlaganju osvrnula na položaj svjedoka, osobito na suđenju za zločine u Medačkom džepu koje je nazvala pilot suđenjem jer je kao prvo preneseno hrvatskom pravosuđu.
Izrazila je zabrinutost da svjedoci nisu prije početka suđenja bili u nekoj formalnoj komunikaciji sa sudom, odnosno odvjetništvom sve do početka suđenja, pa se tek u postupku utvrdilo da su neki već mrtvi, da su krive adrese.
"Upozoravam na taj propust ne samo zbog ovog suđenja, nego zbog mogućih sličnih situacija - jer će se možda neki predmeti s Međunarodnog kaznenog suda prenijeti u Hrvatsku", rekla je Teršelič.