Kako smo došli do toga da su nam učitelji postali babaroge? "Ako se otkida, uvijek se otkida od nas! Smeta nas ta nepravda"

"Smeta nam ta nepravda, što smo na zadnjem mjestu uvijek. To nam je najgore", govori edukacijska rehabilitatorica Marija. "Ako se otkida, uvijek se otkida od nas", dodaje Branka, učiteljica razredne nastave.

Šest tjedana štrajka

Pročitajte i ovo donosi provjereno Lari su u rodilištu čupali posteljicu, u bolnicu poslana inspekcija: "To je ispadalo, ti komadi. To je bio horor" Problem privatnih nekretnina Četiri godine ne žive u svom domu: "Teško mi je što ne mogu tu stanovati, ali Bože dragi..."

Jesu li oni neradnici koji ionako rade na pola radnog vremena? "Ispada da radimo tri sata i tri mjeseca ležimo na plaži i čačkamo uho", kaže Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica iz zagrebačke Osnovne škole Pavleka Miškine. Jesu li ovo sindikalni uhljebi koji brane iste te neradnike? "Napadi koji idu na mene su bezumni. Oni su u funkciji obračuna s radnim ljudima", smatra Vilim Ribić iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

Zašto je vlada sve ovo vrijeme nepopustljiva? Ruga li se premijer učiteljima? "Sto posto ćemo svima dići plaće jer ne znamo kuda ćemo od prihodne strane proračuna. Najbolje za sto", kazao je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković 12. listopada.

Zbog svega toga došlo je do okršaja u Vladi između većeg i manjeg partnera jer je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak odlučila držati stranu učiteljima. "Normalno da sam ljuta, od svakog procesa mirenja čovjek očekuje rezultat", rekla je Divjak 9. listopada.

Šest tjedana štrajka, zahtjeva, ignoriranja, prosvjeda i igre živaca. Bitke za dostojanstvo i pitanja koliko rade, Što rade i je li istina da traže kruha kraj pogače. "Kad je počeo štrajk mene moja prijateljica pita: 'Čekaj, što ti radiš kad izadeš iz škole? Zar ne dobiješ ti sve gotovo?' Ne, mi samo dobijemo okvir", opisuje Nikolina Matovina Hajduk.

U torbi desetak kilograma papira

U stvarnosti nosi torbu punu registratora i papira. I ne zna koliko to ima kilograma, pretpostavlja desetak. U torbi je, otkriva, sva papirologija koju svaki učitelj mora napraviti da bi započeo školsku godinu. Dakle - desetak kilograma papira: uputa za rad za svaki od predmeta, plus dnevni, tjedni, mjesečni i godišnji planovi, novi kurikuli za međupredmetnu nastavu, stari nastavni plan. "Plus planiranje vrednovanja i ocjenjivanja, formativnog i sumativnog", dodaje Matovina Hajduk. "Ja sam ovaj vikend ispravila dva seta testova", objašnjava.

Matovina Hajduk ima 26 godina radnog staža, mentorica je, savjetnica, drži edukacije pritom i svake godine sama mora odslušati minimalno 135 sati. U razredu je 28 djece, a od toga je jedno po posebnom programu. Uz sve to je isto toliko roditelja, baka, djedova, tetki i stričeva koji su zainteresirani za svoje dijete. I kojima mora odgovoriti.

"Neki dan je bila jedna situacija. Radila sam u školi do 11:30 i fizički otišla iz škole kući, ali sam od 13:30 do 18:30 s roditeljima telefonirala", kazala je Matovina Hajduk i dodala da odradi i više od osam sati koliko bi trebala prema ugovoru o radu. Uz nastavu, koja je ponekad četiri, a ponekad pet ili šest sati, još toliko joj treba da bi se bavila birokracijom i pripremala se. Istina, to radi od kuće, ali ne zato što tako želi. "Škola kao moja, koja radi gotovo u tri smjene, mi jednostavno nemamo mjesta za to", objašnjava Matovina Hajduk.

Podići status profesora

Sve to ne vidi se na van, a što čovjek ne vidi - kao da i ne postoji. Barem tako neki misle. Isti oni koji valjda smatraju da vatrogasac gasi vatru svaki dan po osam sati i da kirurg operira svih osam sati na dan. Na drugom kraju grada, njezinu kolegicu iz srednje škole, točnije gimnazije, profesoricu glazbene umjetnosti Jagodu Brlobuš-Dražinić muče slične muke. Kaže da štrajka "jer je vrijeme da se status profesora digne na jednu razinu koju zaslužuje". Dodaje da zasad ne osjeća pritisak ni roditelja ni djece ni javnosti.

"Mislim da profesori imaju bitnu ulogu. Oni nas uče za faks i za život i smatram da bi trebali imati veće plaće", kaže Kristijan, učenik 3. razreda gimnazije. Govori da profesori rade dovoljno, no nikad ne bi radio njihov posao jer ga to ne zanima. "Ako misle da su zaslužili više, neka štrajkaju i neka se izbore za svoje", dodaje gimnazijalac Lovro. Učenice Laura i Ivona slažu se s kolegama, smatraju da su jako zahtjevni za profesore i da je taj posao veliko psihičko opterećenje.

"Učenici, kao što vidite, ne žele biti profesori i misle da je to jako psihički naporno. Vide oni to jako dobro", objašnjava Brlobuš-Dražinić. Njezin šef, ravnatelj 13. gimnazije u Zagrebu prof. Želimir Čečura, jedini od svih zaposlenih, ne štrajka. Ravnatelj smatra da u školi ne bi trebalo biti demokracije, a samim time i štrajka, već jasnih propisa i dostojanstvenih plaća i uvjeta. "Radio, ne radio - svira ti radio. I onaj koji radi i koji ima rezultate i koji se muči - ja njega ne mogu nagraditi, a onaj koji ništa ne radi - njega ne mogu ni pokuditi, a kamoli mu oduzeti s plaće ili ga natjerati da radi", objašnjava Čečura.

Povećati plaće najboljima

Sličan stav ima i urednik portala Srednja.hr Marko Matijević. "Problematičan je ovaj štrajk jer su sindikati išli na povećanje plaće za sve, što je ok, ali mislim da bi imali puno veću potporu javnosti kada bi išli na to da se povećaju plaće onim istinski najboljima jer je jako mala razlika između onog koji je najbolje plaćen u sustavu od onog koji je prosječno plaćen", objašnjava Matijević.

"Da se mene pita, ja bih uveo licence za sve profesore nakon pet godina i procjene od svih - od učenika i roditelja do ravnatelja i kolega. Pa ako ne zadovoljavaš - ima posla, doći će drugi", smatra Čečura. No plaće su, kaže ravnatelj, niže od onih koji se pojavljuju u medijima. "Od 5500 za početnika do 7500 za nekog tko ima 35 godina radnog staža", dodaje.

I to su plaće u kojima je nerijetko uključeno cjeloživotno obrazovanje, nerijetko status savjetnika/mentora, edukacije, naknade za djecu s posebnim programima i slično. Manje nego u odnosu na svoje kolege u EU. Satnica im je ista, međutim profesori u Hrvatskoj puno manje vremena provedu u nastavi s djecom, više im vremena odlazi na papirologiju, birokraciju.

Vrijeme odlazi na papirologiju

"Ja znam švedski sustav. Oni dođu između 8 i 8:45 sati, imaju pripreme, nakon toga je nastava, imaju pauzu za ručak pa opet nastavu i poslije pripreme. Imaju svoj kabinet u kojem mogu odraditi sav posao koji mi nosimo kući", objašnjava Nikolina Matovina Hajduk. "Njima su profesori na raspolaganju osam sati. Nažalost, nama profesori bježe nakon 4-5 sati iz škole, ne svi, ali mnogi smatraju da je njihov posao završio", kazao je ravnatelj gimnazije Želimir Čečura.

"Jako je teško očekivati da će neki profesor provoditi vrijeme u školi od 8 do 16 ako nema neki svoj kabinet u kojem se može pripremati za ispite, pripremati za nastavu i kada mora rješavati neke druge obaveze koje ima", objašnjava urednik portala Marko Matijević.

Zašto je štrajk počeo?

No, da budemo posve jasni oko razloga ovog štrajka objasnit ćemo još jednom - štrajk je počeo zbog keoficijentata jer su učitelji imali najmanje među viskoobrazovanima u javnom sektoru. Koeficijent je, laički rečeno, brojka koja se pomnoži s iznosom osnovice i na taj način se dobije iznos plaće javnih službenika. Oni su, tvrde, bili sramotno niski.

Dakle - glavni problem je bio odnos među plaćama. Stoga je i potez premijera 16. listopada, nakon dana i dana ignoriranja, bio pravi šok. "Ponudit ćemo povećanje plaća od šest posto u idućoj godini svim državnim i javnim službenicima po tri vala i to po dva posto svima", kazao je Plenković 16. listopada.

Dakle, umjesto da korigira koeficijente, kako bi odnosni bili pravedniji, vlada odlučuje - umjesto korekcije za 68.000 u obrazovanju, podići osnovice za 250.000 javnih službenika. "Dakle - para ima, ali dano je svima, kako bi se stekle simpatije prije izbora. To je jedini motiv i jedini politički razlog", objašnjava sindikalist Vilim Ribić.

"Ja smatram da je Vlada prevarila sve nas u sustavu obrazovanja i sigurno je poslala krivu poruku svima onima koji žele raditi, a moraju štrajkati", poručila je Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja.

"Mislim da su sindikati bili jako dobro sinkronizirani s Blaženkom Divjak na početku, ali to je izazvalo revolt sa starijim partnerom u Vladi, HDZ-om", kaže Marko Matijević.

Problem nadoknade sati

Štrajk traje tjednima, počela su preispitivanja i kod onog dijela politike koji je slovio kao potpora učiteljima. "Imamo legitimno pravo zaposlenika na štrajk, a s druge strane moramo voditi računa o tome da je Ustavom zajamčeno pravo djece na obrazovanje", kazala je ministrica Divjak 11. studenoga.

Hoće li djeca morati ići u školu subotom? Hoće li biti kraći praznici? Očekuje li nas produljenje školske godine? "Mislim da je to jako loše i da je to skretanje fokusa s ozbiljnih stvari. A i ako se i bude odrađivalo - pa što?", smatra učiteljica Nikolina Matovina Hajduk.

"Mi inače gubimo jako puno izostanaka, samo u mojoj školi je to oko 120 sati po glavi učenika što je jako puno", objašnjava ravnatelj zagrebačke 13. gimnazije. I to zbog bolesti, izvanškolskih aktivnosti, natjecanja, sportskih natjecanja. Bez obzira na to, pojedini gnjevni roditelji tvrde - ne, moje dijete neće u školu subotom. S time da će sigurno mnogi od tih istih, isto to svoje dijete krajem siječnja, dakle za vrijeme školske godine, uredno opravdati tjedan dana jer idu na skijanje.

Nisu svi učitelji zadovoljni štrajkom

Čak su i neki učitelji, anonimno, izrazili svoje negodovanje štrajkom. "Pa ne znam jesam li ljuta ili iznenađena. I onim pismom one neke kolegice koja ili postoji ili ne, ali je sve nas nazvala uhljebima, što je jako ružno. Ja se tako ne osjećam, ali i sve kolege s kojima radim", poručuje Matovina Hajduk.

Počela je škola za život. Znaju to učitelji 1., 5. i 7. razreda, ali i ostali jer se dijelovi novog kurikuluma odnose i na njih. "Jedan učitelj koji ima prvi razred ima novih 17 dokumenata što je više od 1000 stranica", kazala je Matovina Hajduk. "Znam za slučaj kolegice, profesorice iz biologije koja je pala u nesvijest od iscrpljenosti pripremajući se u jednoj takvoj eksperimentalnoj školi. Te su informacije postojale i ja mislim da je ministrica trebala ranije početi pregovore oko složenosti poslova", dodaje.

"Štrajk se mogao spriječiti"

"Mi smo sve ovo pokrenuli u prosincu 2017. kao inicijativu. Da se nas pitalo, do ovog štrajka ne bi ni došlo", smatra sindikalistica Sanja Šprem. Jesu li u Vladi i ministarstvima bili spremni na novi obim posla? Očito nisu!

"Vlada nije pobijedila nastavnike, ona je pobijedila djecu, ona je djecu ostavila u nemislosti", objašnjava sindikalist Ribić.

"Reforma i cijela priča oko škole za život se trebala pomno planirati, nije se tu zapelo na koeficijentima, već i na tabletima i svemu što se pompozno planiralo", dodaje Matovina Hajduk.

Male plaće, mali koeficijenti, a povećan obim posla za koji se znalo da ih čeka, Vladino ignoriranje problema, a onda obračun unutar Vlade i pokazivanje mišića, pa potpuno nevjerojatan zaokret u kojem nude povećanje cijelom javnom sektoru jer je bolje imati 250.000 poluzadovoljnih glasača, nego tek 68.000 koliko ih je u obrazovanju.

Iscrpljivanje traje i traje. Netko očito računa da će prekipjeti ili djeci koja pozivaju na štrajk ili roditeljima koji ne znaju kamo s djecom. Sindikati kažu - Vladin posljednji prijedlog je sramotan i najavljuju - idemo još jače sa štrajkom. U takvom ozračju, učitelji moraju stati pred našu djecu i pronaći motivaciju, spremati ih za školu za život. Oni drugi, pak, odradili su još jednu predizbornu školu, školu za život u politici.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr