Galerija
U Kristini je sažeto 35 godina radosti i sreće, života koji se živi punim plućima.
"Taj osmijeh na licu ima zato što sto posto vjeruje u sebe, a samo se zapitajte koliko puta vi sebi ne vjerujete u nekom pogledu", rekla je Maja Mišić, Kristinina prijateljica.
Osmijeh je to koji zrači i zbog kojeg je omiljena u društvu. Ni Kristinina kolica, ni njezino stanje, koje bi za mnoge bilo teret, a ne radost i dar, kakvim ga Kristina doživljava.
Rođena je s artogripozom zbog koje nikada nije hodala i ne može micati rukama. Njezini su zglobovi ukočeni, a puno nije pomogla niti jedna od 21 operacije koju je do sada imala.
"Mene roditelji nikada nisu držali po strani i doživljavali drugačije. Uvijek su me svugdje vodili sa sobom", rekla je Kristina.
Drugačijom se tako nikada nije ni osjećala. Letjela je jedrilicom, sama glača svoje rublje tako da si jednu ruku obavije maramom i povlači je ustima. Sama se šminka, a njezini su kolači i palačinke omiljene poslastice u društvu.
Ništa, pa ni plivanje, za nju nije nemoguće. Na bazenu je svakoga četvrtka, ali Maji, njezinoj najboljoj prijateljici i volonterki u paraolimpijskom Plivačkom klubu Marsonia, trebale su godine da je na to nagovori.
"Rekla mi je da je s 15 godina s roditeljima bila na moru i, kada se skinula u kupaći, su svi na plaži pokazivali na nju, gledali su se i smijali su joj se", ispričala je Maja.
Biti drugačiji, a zapravo se ne osjećati tako teret je s kojim se naučiš živjeti ili ga jednostavno pretvoriš u motivaciju koja te tjera dalje. Bez dviju stvari Kristina ipak ne može: tuđe pomoći i svojih kolica.
"Jednako kao što su za mene i vas ruke i noge, tako su za nju kolica. Apsolutno je nepokretna bez kolica, apsolutno ne može ništa", rekla je Maja.
Zbog toga koristi troja kolica: malim motornim skuterom kreće se po stanu, velikim obavlja sve po gradu, a najobičnija invalidska kolica jedini su izbor kada nekamo putuje.
"Često idem s prijateljicama izvan grada na neke razne koncerte. Onda nam je puno lakše ta kolica staviti u gepek", rekla je Kristina.
"Kako netko može uzeti invalidska kolica? To su moje ruke i noge"
Prije točno godinu dana dogodilo se ono što nije mogla ni zamisliti da je moguće. Ispred kućnih vrata, s mjesta na kojem su uvijek stajala, ukradena su Kristinina kolica.
"Ja ne mogu opisati taj trenutak. Meni se smračilo pred očima. Za tri tjedna trebam ići u Jeruzalem, a to su mi kolica za Jeruzalem. Ta kolica smiju ići u avion, već sam se s njima čula. Nazvala prijateljicu Maju, samo sam vrištala: 'Ukrali su mi kolica! Ukrali su mi kolica!'", ispričala je Kristina.
"Tu je i tuga i bijes. Znam samo da mi je prošlo kroz glavu: 'Kako netko može uzeti invalidska kolica? Otkud mu pravo? To su moje ruke i noge'", dodala je.
S majkom je otišla do obližnje policijske postaje i prijavila krađu. Od bijesa i šoka, kaže, nije znala odgovoriti na pola pitanja koja su joj policajci postavili, pa su joj oni izašli u susret i došli joj kući.
"Bila je dosta uplakana, uznemirena, ali u drugu ruku mi se svidjelo što je ona rekla: 'Ja imam jednu tetu i ja znam da će ona meni posudit svoja kolica dok ja sebi ne kupim nova.' U njezinoj glavi uvijek je dodatno rješenje čak i kada je u velikim problemima", rekla je Maja.
To je Kristina, uvijek i bez iznimke pozitivna, a kao takvu poznaju je i policajci iz Policijske postaje Slavonski Brod, iste one u kojoj je krađa i prijavljena.
"Ona je naša i susjeda draga i ja mislim da ne postoji policijski službenik koji je ne poznaje osobno i da joj se ne javi", rekao je Mario Vujić, načelnik PP Slavonski Brod.
Zbog svega toga nisu mogli ostati skrštenih ruku. Potegnuli su svoje veze, kontaktirali s poznanicima i pronašli donatora koji je treći dan od krađe Kristini poslao nova kolica.
"Ona je čak počela plakati preko telefona. Presretna je bila", rekao je policajac Marijan Sojčić.
No muke po pronalasku onih koji su ukrali Kristinina kolica nisu imali. Nakon što je njezina objava na Facebooku podijeljena više od 3000 puta, u malom se gradu sve brzo saznalo.
"Bili su pijani, ušli su u zgradu. Naša zgrada ima lift, pa su se vozili liftom. Stali su na prvi kat i vidjeli su kolica i opalili su se smijati. Rekli su: 'Hajmo ukrasti kolica'", kaže Kristina.
Nekoliko mladih noćni je izlazak odlučilo začiniti nepromišljenom glupošću. Njihovu je zabavu zabilježila nadzorna kamera, a snimke od te noći policiju su dovele do počinitelja.
Usprkos bijesu i tuzi, ona im je za kolica – oprostila
Iako na prvu ljuta i očajna, Kristina je donijela nevjerojatnu odluku. Odlučila je da neće tužiti skupinu mladih koja je joj svojom glupošću priuštila toliko stresa i problema. Kada je ta vijest došla do njih, javili su joj se i zamolili za sastanak. Nedugo potom on se i dogodio.
"Ako je Isus mogao biti na križu i reći: 'Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine', tko sam ja da ja ne mogu njima oprostiti i da im opraštam najviše zbog toga. Tako sam im rekla i mislim da mi je Isus tu dao najviše snage i oni su samo sagnuli glavu i počeli su plakati", ispričala je Kristina.
Pozvala ih je, kaže, da joj se oduže dolaskom na misu mladih i iskreno priznaje da nije puno očekivala. No kada ih je već iduće srijede prepoznala na misi, srce joj je bilo puno.
"Ja uopće ne znam ni kako je ona mogla oprostiti tako nešto jer, iskreno, ja sam bila revoltirana ljutnjom i još uvijek sam, ali ona me uči da u životu neke stvari morate razumjeti da biste mogli oprostiti", rekla je Maja.
Kristinina je najveća pobjeda to što su momci koji su joj uništili kolica volontirali na godišnjem susretu osoba s invaliditetom koji se prošloga ljeta održao u Slavonskom Brodu.
"Oni su baš dobili dužnost da su baš morali svaku osobu dočekati ispred autobusa, iznijeti ju van i gurati do tamo. Promatrala sam ih, cijeli su ih dan gurali. Kad je sve to završilo, došli su do mene i rekli da mi zahvaljuju što sam ih pozvala na taj susret", rekla je Kristina.
Nitko od njih nije se želio snimati. Bez obzira na sve, još uvijek ih je sramota onoga što su napravili.
"Kad se unazad vraćamo, drago mi je što se sve to tako dogodilo. Vjerojatno je sve to tako moralo biti", rekla je Ana Đamić, Kristinina asistentica.
Stvari se događaju s razlogom, a o onome što i dalje rade za Kristinu slavonskobrodskim policajcima neugodno je govoriti. Još jedna donacija, točnije dizalica, olakšat će joj ustajanje iz kreveta, odlazak na kupanje i još puno toga.
"Ja vjerujem da se svi mi rađamo dobri, samo nas određene životne situacije nekad možda sputavaju da pokažemo dobrotu koju držimo svi u sebi", rekla je Maja.
Druge nas pak izazivaju, tjeraju da iz najcrnjeg scenarija izvučemo ono najbolje. Vidjeti dobro u drugima možemo samo ako ga tražimo, ako ga želimo vidjeti. Baš poput Kristine.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno.
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr.
