Mario iz Vrsara dolazi u posjet Ladi, osobi koja mu je dala najveći dar ikada. Novi život. Lada je donirala matične stanice i time mu spasila život. A onda su se upoznali i postali prijatelji. Zapravo, puno više – obitelj. Slična je priča i s Vesnom i Biankom koje jedna drugu zovu sestrama.
Oboljelima od leukemije nerijetko je jedini spas transplantacija matičnih stanica. Za one zdrave, bezbolan je to postupak koji ne ostavlja nikakve posljedice, za one bolesne – novi život. 15 je godina prošlo otkako je, moleći za pomoć u liječenju, Ana Rukavina napisala: "Sve moje želje zapravo stanu u dvije riječi, želim život" Nesvjesna tada da će njezine riječi i godinama poslije, živjeti u djelima drugih ljudi - poput Lade, Marija, Vesne.
"Vozim se kod jedne mlade dame, jedne gospođe koja je igrom sudbine, meni spasila život. I ona je meni danas kao majka", kaže Mario. On je inače iz Istre, iz Vrsara. Ali baš u ovo božićno vrijeme dolazi u posjet osobi koja mu je dala najveći dar ikada. Novi život.
Lada je osoba bez koje ni Mario ne bi više bio s nama, izvijestio je reporter Provjerenog Mato Barišić.
Pročitajte i ovo
"Nije opasno, nije bolno, nije ništa od toga. A stvarno možete imati obitelj na nekom drugom kraju Lijepe naše ili svijeta", kaže Lada.
"Ona je meni spasila život. I ne možete riječima opisati i zahvaliti se toj osobi to možete jedino pokazati na djelima i svojom ljubavlju, prisutnošću kad ste skupa i tako", rekao je Mario.
Svoju donoricu upoznala je i Vesna, glumica iz Zagreba.
"Riječi kojima bi opisala taj njen čin, nesebični. Niti je ona znala kome spašava život dok joj se ja nisam javila. Ona je znala da je to neka osoba u Hrvatskoj i to je sve. Kao što sam ja znala da je ona neka osoba u Njemačkoj", govori Vesna.
I Mario i Vesna imali su iste simptome – umor i iscrpljenost. Mislili su da je to posljedica previše posla, odigranih kazališnih predstava i dobre turističke sezone.
"Krenulo je to ljeto, vrlo lagani neki simptomići – umorna sam, ne da mi se ići na plažu, pa ostat ću doma, joj pa ne da mi se navečer na cugu. Sve nešto bila bi samo u krevetu, umor, umor, umor", opisuje Vesna.
"Osjetio sam malaksalost, osjetio sam neku slabinu, napravio bih 100 metara i jednostavno nisam se mogao kretati da ne sjednem recimo i tako dalje. I onda svaki dodir u nešto, u neki predmet osjetio sam modrice plavice", govori Mario.
Dijagnoza je bila akutna limfoblastična leukemija. "A gledajte, u tom trenutku svijet vam se sruši, ali jednostavno morate biti jaki, morate krenuti dalje", kaže Mario.
Pročitajte i ovo
Za ovu vrstu bolesti jedini spas je transplantacija matičnih stanica; metoda je to liječenja kojom se bolesna koštana srž zamjenjuje zdravim krvotvornim matičnim stanicama koje potom preuzimaju ulogu stvaranja krvnih stanica.
"Za nekoga to znači apsolutno znači startanje, postavljanje nove koštane srži, funkcioniranje potpuno novog imunološkog sustava koji je zdrav koji više nema stanice leukemija, mijelodisplazija ili limfoma", kaže doktorica.
Za cijeli proces potrebni su donori. Oni koji su baš poput Lade ili Bijanke odlučili dati svoje matične stanice i nekome spasiti život.
"2013. godine vam je u Sisku bila Zaklada Ana Rukavina i prikupljali su za upis u registar dobrovoljnih darivatelja. Ja sam se javila, sa sadašnjim suprugom i vjenčanom kumom. I mi smo se upisali u registar", rekla je Lada.
"Nije imala neku posebnu motivaciju, naprosto je mislila da je to nešto što ona treba učiniti i ušla je u registar samo godinu dana prije nego što je meni zatrebala njezina koštana srž", kaže Vesna.
Česti su komentari kako ljudi odbijaju donirati stanice jer ih brine da je postupak bolan i da sami mogu imati posljedice zbog njega.
"Za nekoga tko je davatelj, to su najčešće zdravi mladi ljudi to je apsolutno bezbolno. Znači posljedice, niti akutne, niti dugoročne posljedice još nismo vidjeli za zdrave davatelje tako da to ništa ne boli. Osim postavljanja venskog puta što je obično vrlo bezbolno. A za nekoga to znači sve", pojasnila je doktorica.
"Ono što je moja misao i nit vodilja – da nitko ne treba posustati, da je to nešto opasno, da je to nešto bolno. To nije ono što su ljudi nekada davno pričali – vađenje iz koštane srži. Riječ je o bezbolnom postupku. I tih pet sati dok sam ja bila na tom aparatu cijelo vrijeme je moja sestra bila sa mnom. Gledali smo filmove i zafrkavali se s medicinskim osobljem, bilo je odlično", rekla je Lada.
Registar u Hrvatskoj broji oko 60 tisuća donora. Gotovo svi oni su već i tipizirani. Iako je hrvatski registar dio svjetskog registra, obično se prvi pretražuje.
"Ako ne nađemo za srodnog darivatelja, znači ako jedan pacijent ima brata ili sestru šansa vam je 25 posto da vam taj srodnik bude podudaran. 25 posto što ustvari nije tako puno. U slučaju da ne nađemo podudarnog srodnog darivatelja, krećemo u pretraživanje svjetskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica i u većini slučajeva ustvari tu nađemo potencijalnog davatelja", rekla je doktorica.
Kod nesrodnih donora šanse za podudaranje su vrlo male, to je šansa jedan prema sto. Naši sugovornici imali su tu sreću.
"A moja Bjanka je sa mnom, ja je zovem perfect match, od deset parametara u svih deset smo podudarne", rekla je Vesna.
"2015. godine, točno pamtim, drugi mjesec, vrijeme ispitnih rokova, ludnica totalna – poziv dobijem koji vam promijeni život. Oni su me zvali tada s Rebra i pitali hoću li ja dozvoliti da se testira moja krv. Ja sam rekla da naravno i da zapravo uz mene postoji još jedna osoba koja bi mogla biti potencijalni darivatelj. Kako sam ja kompetitivna duha, ja sam rekla kako ću ja sigurno pobijediti. Nakon dva tjedna oni mene ponovno zovu i kažu da sam pobijedila", kaže Lada.
Nakon transplantacije, prvih sto dana je kritično. Pitanje je hoće li donirane matične stanice proraditi u tijelu oboljelog. Priče naših sugovornika, one su sretnim krajem.
"Ona je meni doslovno spasila život. Ja sam se tog 26. 3. 2014. ponovno rodila", kaže Vesna.
"U trenutku prije samog darivanja, jedino što sam znala je da je riječ o muškarcu srednjih godina iz Hrvatske. I to je bilo sve", govori Lada.
No, tek nakon dvije godine donor ili primatelj mogu putem registra dobrovoljnih darivatelja potražiti kontakte. Vesna je 2019. za Uskrs posjetila svoju donoricu Bianku u Stuttgartu.
Pročitajte i ovo
"Ne znam, ja sam ju baš osjetila negdje kao sestru, mislim da je to negdje najtočniji opis. Zapravo mi je vrlo slična, imamo sličan ukus za glazbu, filmove, serije. Jedino što je ona izraziti introvert, a ja sam ekstrovert. Tu smo baš kompletno različite", kaže Vesna.
"I mi smo vrlo brzo dogovorili zajednički susret. Znači, 1. 6. smo stupili u kontakt i pamtim da sam 22. 6. ja bila na putu sa suprugom za Poreč. Nakon toga se naše prijateljstvo nastavilo. To je čudan miks emocija, niste prijatelji jer ste vi nešto više, ali se ne znate, ali ste obitelj. Stvarno miks svega", kaže Lada.
I niti jedna važna obiteljska proslava ne prolazi, a da njihove obitelji nisu zajedno.
"Ja sam bila čak Mariju u nekom redovnom posjetu u bolnici na Rebru, Mario je bio u mojim svatovima, Mario vam je brojao četrdeset dana babinja nakon što sam ja rodila i četrdeseti dan je rekao svojoj ženi, sada mi idemo vidjeti malenog. Tako da, to vam je nešto zbog čega se osjećam posebno, u vidu da sam počašćena da sam ja baš ta koja mogu dati matične stanice", kaže Lada.
Ali ni oni teški, najteži životni trenutci kao što je bio nedavni potres u Sisku i Banovini.
"Moj vam Mario uopće nije znao da se tada dogodio potres u Sisku jer je on imao dalje svog posla. I od panike i sveg tog, svi su odlazili iz grada, ja sam potrpala sestru, dijete i staru baku u auto. I putem nazvala Marija da mi dolazimo u Vrsar odnosno kod njega. Čovjeku je jedino bilo bitno kada ćemo doći i šta ćemo jesti", kazala je Lada.
Zaklada Ana Rukavina i ovog prosinca organizira akciju "Želim život" čiji je glavni cilj prikupljanje sredstava za daljnje širenje Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica te stručno usavršavanje mladih liječnika na području hematologije i drugih srodnih specijalizacija.
Pročitajte i ovo
"Sisak vam je grad velikog srca i jako puno vam je Sisčana upisano u zakladu. Ali bi zapravo voljela utjecati da što više ljudi bude upisano u zakladu. Da ni u jednom momentu ne dvoje i ne odustane jer vama kao vama se ne može dogoditi ništa. Nije opasno, nije bolno, nije ništa od toga. A stvarno možete imati obitelj na nekom drugom kraju Lijepe naše ili svijeta", rekla je Lada.
Zahvalnost i ljubav koju osjećaju oni koji su dobili novu šansu za život. Ali i oni koji su bili u prilici učiniti nešto dobro.
"Ona je meni spasila život. I ne možete riječima opisati i zahvaliti se toj osobi to možete jedino pokazati na djelima i svojom ljubavlju, prisutnošću kad ste skupa i tako.za mene. Ne vidim drugi način na koji bi joj se mogla odužiti nego da naprosto budem najbolja verzija sebe", rekao je Mario.
"Ja se zapravo osjećam počašćeno, jer činjenica da nekom darujete život kao nesrodni donor je jedan posto. A onda da ta osoba bude živa i da se upoznate, onda je to nešto neopisivo. Zapravo sam ja mama dva puta – imam malo starije dijete i puno mlađe dijete, eto", kaže Lada.
Pročitajte i ovo
"Ja sam imala plan i ovaj i onaj. To je sve palo u vodu u momentu kad sam dobila dijagnozu. Tako da, koliko god još ide, živjet ću maksimalno što mogu i bit ću najbolji čovjek što mogu. To je zapravo jedino na koji način mogu Bianki zahvaliti za ono što je ona napravila za mene. Ne vidim drugi način na koji bi joj se mogla odužiti nego da naprosto budem najbolja verzija sebe", kaže Vesna.
Doniranjem matičnih stanica možemo nastaviti širiti val dobrote i pružiti nadu za spas svima koji vode bitku s malignim oboljenjima koštane srži i limfnih čvorova. 15 je godina prošlo otkako je, moleći za pomoć u liječenju, Ana Rukavina napisala: "Sve moje želje zapravo stanu u dvije riječi, želim život". Nesvjesna tada da će njezine riječi i godinama poslije, živjeti u djelima drugih ljudi - poput Lade, Marija, Vesne!
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
