Slovenskim liječnicima za odluku je trebalo deset dana, hrvatski su odluku donijeli tek nakon tri tjedna i golemog pritiska javnosti. Zakon o pobačaju isti je u obje zemlje, no praksa – drugačija. Je li praksa naše zemlje baš toliko moralna, a slovenska "mračna i ubojita"? Ili su samo neki sustavi bolje uređeni? Uz to, ministar zdravstva je izjavio da se trudnica trebala javiti direktno njemu, sugeriravši pritom kako je ponekad, snalazeći se u kaosu zdravstvenog sustava u kojem pacijent ne može ostvariti svoja prava, dovoljno samo nazvati ministra.

Galerija Ultrazvuk ilustracija Provjereno: Pobačaj - 2 Provjereno: Pobačaj - 3 +7 Provjereno: Pobačaj - 4

"Pa iskreno osjećam se ponovo iznevjereno jer nije u redu ni prema jednoj ženi, ni prema jednom ljudskom biću da doslovno bude prepušten sam sebi, a u ovom slučaju ona je".

Vezani članci Provjereno: Anamaria Malger Petrić - 2 Noćna mora svakog vlasnika stana! Policija intervenirala 10. put: "Ovo je baš igra živaca. Mi unutra, on vani. Mi vani, on unutra" Provjereno o slučaju u Splitu - 2 U stan im se uselio nepoznat čovjek: Ne plaća režije, policija intervenirala devet puta. Obije bravu i tako ukrug

"Svatko od nas može imati svoje mišljenje i svoje moralne prosudbe, ali zakon je jasan, Ustav je jasan, Ustavni sud je jasan. Ovdje nije pitanje borbe za jednu gospođu i njenu sudbinu i život, ovo je pitanje borbe za vladavinu prava".

"Naše zakonodavstvo, naše sekularno zakonodavstvo se nužno u ovakvim situacijama sukobljuje s takvim stavovima mojih kolega koji nameću svoj svjetonazor profesiji, ali ga nameću i pacijentici, u ovom slučaju. Dakle, njihov je svjetonazor važniji od interesa pacijentice".

Reakcije su ovo na slučaj trudnice Mirele Čavajde, kojoj su bolnice u Zagrebu isprva odbijale obaviti prekid trudnoće u 26. tjednu, unatoč dijagnozi intrakranijalnog tumora fetusa zbog kojeg ima male šanse za preživljavanje do porođaja, a velike za teška mentalna oštećenja i život nimalo dostojan čovjeka, ako preživi. Detalje donosi reporterka Provjerenog Barbara Majstorović Ivezić.

Slučaj Čavajda nije prvi takav u RH

Sličnu priču prije nešto više od godinu dana za Provjereno je ispričala Zorica Zrile kojoj su u riječkom KBC-u u 23. tjednu trudnoće dijagnosticirali anencefaliju, odnosno tešku malformaciju fetusa. Savjet koji je dobila od liječnika jednak je onome koji su u zagrebačkoj bolnici Sv. Duh dali Mireli Čavajdi.

"Na moje pitanje što sad, oni mi navode da odem u Sloveniju. Daju mi jasne upute koja je klinika i koji je broj, ali ne pisanim putem nego usmeno, da to ne ostane nigdje pisani trag jer to ne smiju kao reći. Inducirani porod ili porođaj se ne može obaviti u Hrvatskoj. Imate u Sloveniji, tamo je liberalnija država i tamo je to dozvoljeno nakon 22. tjedna."

U tom trenutku, Zorici i njezinom suprugu sve je ovo bilo teško prihvatiti - od same dijagnoze, činjenice da dijete nema šanse preživjeti, do upute da u Sloveniji obave pobačaj ili čekaju termin porođaja u Hrvatskoj još četiri mjeseca.

"Svašta mi je prolazilo kroz glavu u tih par dana, kad se to odvijalo. Nismo znali kako postupati. Bolno je to. Jednostavno tko se ne nađe u takvoj situaciji, ne zna kad vam netko predoči da ćete još četiri mjeseca uredno čekati, gledati trbuh i da će na kraju dijete biti mrtvo. Teško je to riječima opisati", dodao je njezin suprug Vedran Buila.

"Kako ići na porod? Kao da vam fali pola vas.... S tim osjećajem idete gore. Dok žene oko vas rađaju... Čujete plač djeteta... Vi znate da vaše dijete neće zaplakati, o tome se radi", objasnila je Zorica.

I tu priča, što se liječnika riječkog KBC-a tiče, staje. Ništa ne piše ni u otpusnom pismu. Tek jednom rečenicom da dijete nema šanse za preživljavanje, a kao preporuka i terapija određen je razgovor s pacijenticom. I to je to. Kontaktiraju slovensku kliniku i doznaju da takav zahvat stoji pet tisuća eura.

"Što sad, mi nemamo taj novac, što ćemo, pa odite na HZZO pa tamo imate pravnicu i sve, što smo mi napravili taj isti dan. Otišli smo na HZZO u Rijeku, tražili pravnicu koja nam je rekla da su nam male šanse da ćemo uopće uspjeti dobiti. Obrazložili smo da ćemo tako što se samo subvencionira, znači iz situacije kada se nešto ne može odraditi u Hrvatskoj".

Što je toliko drugačije u Sloveniji?

Tamo su dobili i prvu konkretniju uputu, da kontaktiraju KBC Zagreb i provjere mogu li oni obaviti prekid trudnoće. 23. prosinca obavljen je zahvat. U 7 sati i 50 minuta.

"Kao da fali pola mene, i dan-danas se tako osjećam. Iako je to sve prošlo, idete doma... Prazan zagrljaj. Ja sam mama bez djeteta", ispričala nam je Zorica.

Zoricu i Mirelu liječnici su, neformalno, uputili da uslugu koju, po našem zakonu, mogu obaviti i u hrvatskim bolnicama, potraže u Sloveniji. Nameće se pitanje što je to drugačije u Sloveniji zbog čega Mirela i Zorica, i mnoge druge trudnice koje su se odlučile za legalan prekid trudnoće, dobivaju savjet da rješenje traže izvan domovine.

"Problem prekida trudnoće u Hrvatskoj je sustavan, počinje od vrha jer cjelokupna zdravstvena zaštita mora pružati potporu u svim slučajevima pacijenticama. Znači u ovom slučaju kada se pacijentica šalje u Sloveniju to bi morao biti način koji je dogovoren sporazumno sa Slovenijom gdje će se slati pacijentice, ali im se implicitno mora reći da se taj zahvat ne može napraviti u Hrvatskoj. Ovdje govorimo o problemu pošto se može napraviti, a ne želi se napraviti", objašnjava predsjednica Udruge za prava pacijenata Jasna Karačić.

"Nije nužno da je način na koji se u Sloveniji to tumači ispravniji nego u Hrvatskoj. Ja vjerujem hrvatskim institucijama i smatram da se u svemu ovom može iznaći rješenje", dodaje Trpimir Goluža.

"Hrvatska i Slovenija imaju gotovo identične zakone, praksa se posve razlikuje, ali zašto? Zato što u Hrvatskoj puzajuća skupina građana, manjinska skupina građana koja ekstremno primjenjuje ove zakone, nameće svoje tumačenje suprotno Ustavu Republike Hrvatske, suprotno zakonima Republike Hrvatske", smatra ustavnopravna stručnjakinja Sanja Barić.

U Sloveniji je zakon o pobačaju isti kao i u Hrvatskoj, a praksa - suprotna. Kako onda objasniti da je u ljubljanskoj bolnici Mirela Čavajda vrlo brzo saznala sve što je trebala i željela znati, da je već dobila nalaz slovenskih stručnjaka koji potvrđuje težinu izvorne dijagnoze sa Svetog Duha te da je dobila termin sastanka komisije prije nego što su joj hrvatske bolnice išta odgovorile?

"Problem je što etička povjerenstva isto tako nisu definirala točne protokole, na koji način postupiti u ovom slučaju, a da ne spominjemo da sama psihološka potpora isto tako nedostaje, a koji je isto tako dio zdravstvene zaštite koja je cjelovita. Ovako se pošalje pacijenticu kući i da sama vodi računa o tome što će dalje sa svojim problemom", smatra Karačić.

"Ono što je potrebno i što smo još prošle godine naglašavali je upravo to da bolnice nemaju jasna pravila i kojeg će se zakona držati, nego odlučuju o svakom slučaju zasebno bez jasnih pravila i uputa i to je ono što je nedopustivo", poručuje ginekologinja Jasenka Grujić.

Krše se prava pacijenata

Da pojasnimo, zakon propisuje da prekid trudnoće nakon isteka deset tjedana od dana začeća komisija prvog stupnja može odobriti u slučaju kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama.

Jednako tako, ističe Jasna Karačić, predsjednica Udruge za prava pacijenata, ukazuje da se u oba ova slučaja radi o teškom kršenju prava pacijenata.

"Ono što možemo vidjeti sada da ona definitivno nije bila obaviještena o svojim pravima ni o svojim mogućnostima. Ako jedna ustanova ne može napraviti, treba zatražiti drugo mišljenje. Isto tako, ako dođemo do mišljenja etičkog povjerenstva koje je negativno, isto tako se može zatražiti i drugo tijelo, odnosno druga instanca etičkog povjerenstva.

O svim koracima mora biti obaviještena, mora znati svaki korak koji se događa, koji je u procesu i naravno mora znati sva svoja prava koja ima u Republici Hrvatskoj i sva ta prava joj moraju biti omogućena u Hrvatskoj, u nekoj od zdravstvenih ustanova", ističe Karačić.

Mirelu Čavajdu su liječnici na Svetom Duhu, nakon dijagnoze s vrlo lošom prognozom, odbili uz obrazloženje da nemaju stručnjaka obučenih za prekid trudnoće u tom stupnju. U istoj bolnici, svi liječnici, inače, pozivaju se na priziv savjesti. I Zorica je dobila slična objašnjenja.

"Da se to ne može napraviti jer da to nije zakonom dozvoljeno, da zakon, da je to čedomorstvo, ne znam na šta su se sve još vadili", kaže.

Za razliku od Hrvatske, u čijim se javnim bolnicama 60 posto ginekologa poziva na priziv savjesti, u slovenskim je taj broj znatno manji, 10 posto. A Slovenija je pritom jedna od zemalja s najmanjom stopom pobačaja u Europi. U prošloj su godini u Sloveniju na pobačaj otišle 134 žene iz Hrvatske, samo u bolnici u Bržicama, a desetak žena na godinu upravo u Sloveniji zatraži pomoć zbog sličnih dijagnoza kao Mirela i Zorica.

"Priziv savjesti kao takav treba ostati. Naravno, slažem se da je nedopustivo da se zbog priziva savjesti ne pruža određena zakonom zagarantirana usluga pacijentima. Međutim, priziv savjesti je organizacija zdravstvene skrbi i zdravstvena služba su dva posve odvojena pojma. Za priziv savjesti odgovoran je pojedinac, odnosno sam liječnik ili medicinska sestra, a za funkcioniranje zdravstvenog sustava odgovorni su oni koji ga vode, to je prije svega Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske", ističe Goluža.

"Ja osobno mislim da prizivu savjesti nema mjesta u medicini, medicina je profesija koja ima svoja pravila, koja je temeljena na znanosti i to je naš kodeks, to je ono čega se mi moramo držati. Svjetonazor naš uopće nije, nije važan u tom momentu. Šta bi bilo da se profesionalni vojnik pozove na savjest jer ne želi spaliti neku kuću ili nekoga ubiti. Profesionalni vojnik", dodaje Karačić.

Bol kroz koju majke prolaze

Nakon što je Provjereno objavilo priču o slučaju Zorice Zrile, ministar Beroš poslao je zdravstvenu inspekciju koja je trebala utvrditi što se događalo. I utvrdila je, pogađate, da je sve napravljeno po propisima.

"Ministar Beroš, kad je vidio da se to tako pročulo, sam rekao da će poslati interna tijela Ministarstva da vide da li je bilo kakvih nedostataka. Međutim, jedino što je došlo su interna tijela KBC Rijeka koja su rekla da nisu uočili nikakve pogreške niti odstupanja. Iako moj zadnji nalaz utvrđuje samo da imam tu dijagnozu s tim djetetom i to je to. Nema ni daljnjih uputaka, niti išta, što mogu, ni što bi trebalo", priča Zorica.

Godinu dana poslije, slična priča. Inspekcija Ministarstva zdravstva u postupku je obavljanja nadzora nad zakonitošću postupanja u Kliničkoj bolnici Sveti duh kao i u drugim zdravstvenim ustanovama koje su primile zahtjev pacijentice.

"Sudskih puteva je nekoliko, vodit će se u Hrvatskoj, bude li potrebno doći će do Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu. Moramo biti svjesni da nije stvar koliko će Hrvatska platiti, grozno je što ova gospođa pati, ali najgore od svega je što se radi o sustavnom problemu, odnosno o sustavnoj priči kršenja vlastitog sustava i vlastitih zakona, bez obzira, ponavljam, što tko od nas mislio kako bismo mi postupili u toj situaciji", smatra Barić.

Zbog ovakvog sustava i Zorica i Mirela odlučile su javno izložiti sebe i svoju intimu u, za njih, najtežoj životnoj situaciji. Kako bi pomogle sebi, ali i drugim ženama.

"Moja jedina namjera je bila izaći u javnost s tom pričom jer doslovno nisam htjela više da i jedna žena propati na taj način. Znači doslovno ovo je patnja, muka".

Jer bol ovih majki i sve kroz što su prošle i prolaze, teško je i zamisliti.

"Ono što ste htjeli i plod vaše ljubavi nije uspio, doslovno, i onda još na svu tu muku još vam rade drugi muku. Vi se u tim trenucima osjećate toliko jadno i očajno jer vi biste sve dali na ovom svijetu da možete izvući da to dijete bude zdravo", poručila je Zorica.

I baš je tu bit priče. Ovo nisu bile neželjene trudnoće i bebe. Ovo nije nečiji hir. Ovo je odluka žena, temeljena prije svega na potrebi. A onda na zakonu i pravu! Je li praksa naše zemlje baš toliko moralna, a slovenska mračna i ubojita? Ili su samo neki sustavi bolje uređeni?

O odlukama ovih žena možete misliti što god želite! No one su zakonski – neupitne. Ono što je, kao i mnogo puta dosad, vrlo upitno jest – sustav koji je ovakve, prije svega osobne agonije - omogućio i ne čini baš ništa da bi ih ubuduće spriječio.

Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
 

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju