Zaposlili su 7000 žena i to onih koje poslodavcima nisu baš prvi izbor, žene starije od 50. A zaposlili su ih kako bi brinule o onima o kojima se nitko do tada nije brinuo, o nemoćnim, napuštenim starcima i osobama s invaliditetom.
Pročitajte i ovo
S druge strane istim projektom vladajući se hvale na sav glas. Putem njega, europskim novcem zaposleno je 7 000 žena koje brinu za desetke tisuća starih, nemoćnih i osoba s invaliditetom. Bila bi to pozitivna priča, da je administracija napravila svoj dio posla. Sada deseci udruga koje provode projekt traže pomoć jer nemaju novac koji im je trebao stići za plaće. Ima ga u Zavodu za zapošljavanje koji obrađuje dokumentaciju i kasne nekima i po pola godine. Ministar Pavić tvrdi da je riječ o nekoliko njih. Provjereno je otkrilo da sitacija baš i nije takva.
Izvršni direktor Udruge osoba s invaliditetom Daruvar Davor Marić potvrdio je manjak financijskih sredstava. “Došli smo nažalost u nezavidnu situaciju jer smo ostali bez financijskih sredstava za podmirenje troškova koji nastaju u projektu“, rekao je.
Početak projekta je bio obečavajuć, dodjeljena je milijarda eura iz Europskog socijalnog fonda za zapošljavanje žena kako bi se financirale plaće za njih. Bilo je rečeno da će se njih 7000 brinuti za stare i nemoćne.
Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić se u 2017. godini hvalio poticanjem zapošljavanja. “Ne samo da potičemo zapošljavanje i to osoba koje su u nepovoljnom položaju na tržištu rada već pomažemo i starim kućanstvima“, kaže Pavić.
Plaća je ipak bila minimalna, ali teško zapošljive žene koje su starije od 50 jedva su dočekale priliku da rade, jedna od njih je Marijana Dragić. “Sad sam sretna jer sam dobila posao na dvije godine i sad mogu svojoj djeci priuštiti što treba“, izjavila je Dragić.
Možda i više od žena koje konačno imaju posao raduju se ljudi koje obilaze. To su osobe s invaliditetom, stari, bolesni, nekoliko desetaka tisuća njih. Nekima od njih su to jedine osobe koje za njih brinu. Osim fizičke pomoći i plaćanja računa, 10-tak minuta razgovora nekad im je važnije od svega, jer osjećaju da nisu ostavljeni. “I kad kiša pada, sunce me obasja kad ona dođe. Toliko sam sretna, toliko sam sretna... Ja nikoga nemam od familije živoga, samo nju“, objasnila je korisnica programa Zaželi, Ana Anušić.
Cijeli koncept je sada doveden u pitanje. Udruge koje zapošljavaju su na rubu a europski novac za plaće koji isplaćuje Zavod za zapošljavanje kasni. Rješavaju to stanje na način da posuđuju na sve strane i dižu kredite. Ministar Pavić i dalje uvjerava da je riječ o nekoliko slučajeva i da se problem rješava. No ispada da problem nije tako marginalan i može završiti loše i po zaposlene žene i njihove korisnike jer sustav nije u stanju obraditi dokumentaciju na vrijeme.
Problemi su u medije počeli curiti prije dva tjedna. Portal Faktograf je objavio priču i novinari su pokušavali dobiti informacije od ministra. On je isprva bježao i izbjegavao odgovore.
Novinari su ga pokušali uhvatiti: „Ministre, ministre, možete li nam potvrditi stižu li plaće redovno?“, a ministar Pavić odgovara, „Hvala lijepa! Hvala lijepa!“. Kad su ga konačno ulovili priznao je propust. “Utvrdili smo ga u nekoliko, prvenstveno se radi o udrugama gdje je došlo do opasnosnti neisplate plaća. Tu smo promptno reagirali i pratimo tijek novca u svim korisnicima“, rekao je Pavić.
Ključno pitanje je koliko korisnika od njih tristotinjak ima problem s nedostatkom novca. Ministar Pavić je rekao da je osobno kontaktirao četiri udruge. Kako bi potvrdili tu informaciju obavljeni su pozivi s 35 nasumično odabranih udruga.
Rezultati su pokazali da je od 35 udruga i nekoliko općina njih čak 20 potvrdilo da su u većem ili manjem problemu zbog neisplate sredstava. Predsjednica Hrvatskog saveza udruga osoba s tjelesnim invaliditetom Jozefina Kranjčec opisala nam je pravu težinu problema. “Momentalno je to veliki problem, ljudi ostaju bez novaca. Ne samo po Zaželi, nego i po drugim programima, kao što su trogodišnji programi. Onda posudite od ovoga, vratite ovome, pa posudite, onda više nameta gdje uzeti novac. Udruga nema rezervnog novca“, rekla je Kranjčec.
Izgleda da ministar ili ne govori istinu ili nije dobro informiran o razmjerima problema koji bi mnogima mogao zagorčati život.
Sudionice projekta "Zaželi" se s pravom boje za svoje plaće, jer nakon što dobiju predujam za projekt, udruge svaka tri mjeseca šalju u HZZ zahtjev za nadoknadu sredstava (ZNS). On se po ugovoru mora pregledati u 45 dana i nakon toga biti isplaćen u idućih 30. No brojni svjedoče da su rokovi probijeni izvan svakog razuma.
Direktor Marić je potvrdio da nema odaziva od strane HZZ-a. “Od trećeg zahtjeva koje smo predalo 8. studenog prošle godine, je nastao problem jer je taj zahtjev trebao biti odobren i isplaćen u roku 75 dana kako piše u ugovoru. Međutim nismo dobili nikakve komentare ni na taj, ni na zahtjev broj 4. Tako da ne znamo gdje je zapelo“, objasnio je Marić.
Predujam od 40 posto koji su dobili, većini se istopio ili je ostalo jako maloa s druge strane z zahtjevi nisu obrađeni, nekima i po pola godine.
Većina kontaktiranih nije htjela pred kamere iz straha da im se netko ne osveti. No svi su u sličnoj situaciji, novac kasni, a podizanje kredita ili posuđivanje iz drugih projekata zadnja je slamka spasa, ali nije i rješenje. Za to vrijeme ministar najavljuje akcijski plan.Ali ključni je problem manjak ljudi koji će u HZZ-uz odraditi administraciju.
Projektom Zaželi Vlada se često hvali na sav glas. Zvalo se općine, gradove, županije, udruge da uzmu europski novac. No sve to bez da su razmišljanja tko će tu gomilu dokumentacije, krvotok projekta, na vrijeme obrađivati. Plaće nisu jedini problem nego i javna nabava, jesu li je udruge dobro provele, ne znaju jer odgovora iz HZZ-a nema.
Direktor Marić kaže da je to dvosjekli mač. “Tu se sad može desiti da oni kažu niste to dobro napravili pa vam te troškove ne priznajemo što bi i za nas bilo problematično jer onda znači da smo mi svaki mjesec radili jednaku grešku a nismo to ni znali“, rekao je Marić.
.
Dok se iz udruga bore na sve načine da pronađu novac i ne naprave grešku koja bi ih mogla skupo stajati, žene koje rade nastoje se fokusirati na korisnike. Jer su tu ipak zbog njih a oni ne pitaju jesu li nadležni na vrijeme pogledali dokumentaciju.
Nekim udrugama koje smo kontaktirali konačno su se javili iz HZZ-a. Je li riječ samo o gašenju vatre ili je došlo do nekog sustavnog rješenja, prepuštamo vašoj prosudbi.
Jozefini Kranjčec obećali su da će sve riješiti dodatnom uplatom ovaj mjesec. “Uskoro će svima biti uplaćeno 20% vrijednosti odobrenog projekta kao avans da bi imali za plaće a kasnije kad se revidiraju zns-ovi, to će nam odbiti. To je potvrđeno danas“, izjavila je Kranjčec.
Akcijski plan je, prema tvrdnjama ministra, u tijeku. U drugim zemljama posao obrade dokumentacije rade privatne tvrtke, koje se može i penalizirati ako kasne. A u slučaju Hrvatske, odgovornost za lošu organizaciju i kašnjenje ne postoji.
Novca iz europskih fondova ima, kao i ljudi koji bi proveli projekte. No sve zapinje u uskom administrativnom grlu, dakle državi. A sve zato jer je netko previdio da će za više projekata trebati i ljudi koji će ih kontrolirati. I dok udruge u grču šalju dokumente u propisanim rokovima, s državne rokovi su prilično rastezljiv pojam.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
