Već deset godina žive u nehumanim uvjetima. Otkako su prognani iz Bosne promijenili su već dvije kuće i dobili stotine obećanja. U staji gdje trenutačno žive sve im prokišnjava. Gdje ne prokišnjava tu spavaju. Iako nemaju puno izbora, s ponosom u očima jedino gledaju svoje životinje od kojih žive. Jučer su dobili deset novih svinja.
Pročitajte i ovo
'Anto mi ime i ono me čuva. Evo Isusa, svake ga večeri poljubim i zaplačem. Imao sam lijepu kuću u Bosni, dobro smo živjeli ja i žena. Išli smo tamo, raznijeli su sve, ono što ima su zidovi i nešto malo krova', rekao je Anto Dizdar, prognanik z Banja Luke. Nekoliko kilometara dalje ista slika. Poslije rata, prognani i s vrećicom u ruci Hrvati su iz sjeverozapadne i srednje Bosne potjerani iz svojih domova. U Hrvatskoj su im podijeljene kuće uz obećanje da će za deset godina biti njihove. Ali nakon 16 godina od toga nema ništa.
>> Suradnja na ulasku regije u EU
>> Dodik: Hrvati, vratite se, jamčim vam sigurnost
>> Kosor o Dodiku: Političare se procjenjuje po djelima
Ljubomir Ćurković se umorio pišući institucijama. 'Kažu da nema novaca. Išao sam ove godine. Opet kaže nema novaca, slao sam zamolbe na više mjesta', rekao je Ćurković, prognanik. 'Oni su protjerani sa svojih prostora zato što su hrvatske nacionalnosti i katoličke vjere', rekao je Franjo Pinušić, predsjednik udruge naseljenih Hrvata grada Karlovca. Ovakvih primjera je na stotine. Ana Čavraj iz Banja Luke iselila je 1995. Odlazak nikad neće zaboraviti.
'Djeca su bila mala, ponijeli smo sa sobom samo odjeću za djecu, a na sebi što smo imali', ispričala je Ana Čavraj, prognanica iz Banja Luke. S četvero djece i suprugom Ana danas živi od ovaca i krava. Istu sudbinu ima 5.000 prognanika u karlovačkoj županiji. Općina Krnjak u kojoj se nalazi 150 takvih obitelji je nemoćna. 'Više od 60 posto obitelji nema ni osobni automobil, a osobni automobil je danas ne luksuz već potreba čovjeka', kaže Josip Ljevar, zamjenik načelnika općine Krnjak. Ovi ljudi danas o povratku u Republiku Srpsku ne razmišljaju. Žele ostati u Hrvatskoj. Anto ne traži mnogo. Samo dostojanstven krov nad glavom koji su im obećali, a koji su izgubili preko noći.
