U 40. godini preminuo je nastavnik iz Križevaca Danijel Plavec. Radio je u Srednjoj školi Ivan Seljanec.
Na društvenim mrežama škola se oprostila od nastavnika, a objavu prenosimo u cijelosti:
"Dragi naš Danijele, dragi Cho. Starija ekipa u školi sjeća se tvoje prve etape u Srednjoj školi Ivan Seljanec Križevci, kad si kao učenik u razredu računalnih strojarskih tehničara najprije donio svoju zaraznu vedrinu i optimizam, a uskoro i zvuke tamburaških vedrih nota u školskom bendu Nova nada. Ti i tvoji prijatelji uveseljavali ste nas na školskim priredbama i toliko se uigrali i sprijateljili da ste svirali i izvan škole, kao i godinama nakon završene škole.
Po završetku studija zaposlio si se u privatnom sektoru, ali neki unutarnji glas vodio te k nama, natrag u svoju bivšu školu, gdje si želio poučavati i inspirirati nove naraštaje kao što su tvoji bivši nastavnici inspirirali tebe. Sada si radio u novoj zgradi, u novim prostorima, ali opet s onom istom zaraznom vedrinom, s onim istim osmijehom i optimizmom.
Krenuo si u sasvim novo poglavlje života jer, naravno, za poučavanje učenika strojarskim vještinama i znanjima nije dovoljno biti samo stručnjak u svojem zanimanju, već je potrebno naučiti i silne pedagoške vještine, položiti deset novih ispita, stručni ispit… Bez problema si to riješio i uključio se u rad s djecom, sa srednjoškolcima kakav si i sam još nedavno bio. Barem se tako čini nama koji smo te pratili.
Našao si djevojku, gradio kuću, radio mirno i savjesno u školi, povremeno opet zasvirao s dečkima… i onda se najednom podmukla bolest pojavila niotkuda. Borio si se optimizmom i vedrinom, jer to si bio ti. Kako bi drukčije?
Nažalost, prevladala je podmukla bolest. Stoga, dragi Danijele, svoju zaraznu vedrinu ponesi tamo gdje nema bolesti i patnje, a na putu neka te prate zvuci tvoje najdraže tamburice. Mi ćemo te pamtiti vedra i nasmijana, kakav si uvijek bio", objavila je škola.
U ranijoj objavi opisali su neizbrisiv trag koji je Plavec ostavio na školu.
"Danijel nije samo odrađivao posao nastavnika, on je živio svoj poziv s rijetko viđenom strašću i empatijom. Njegova najveća ostavština nisu upisane ocjene i odrađeni nastavni sati, već neizbrisiv trag u dušama generacija mladih ljudi koje je poučavao. Imati Danijela za nastavnika značilo je imati zaštitnika i prijatelja. S učenicima je uvijek razgovarao s poštovanjem, nesebično slušajući njihove probleme i pružajući ruku spasa tamo gdje je bilo najpotrebnije.
Njegova ljudskost bila je veća od svakog sustava - kad god bi saznao za neki problem, nije okretao glavu, već bi odmah ponudio pomoć, nesebično dajući sebe, svoje vrijeme i svoj mir. Svi projekti, izvanučioničke nastave, radionice i stručni zadaci koje smo zajedno stvarali postali su prepoznatljivi upravo po njemu.
Posjedovao je rijedak dar da i najteži problem učenicima i kolegama prezentira kroz osmijeh. Kad je pritisak bio neizdrživ, znali smo se smijati do suza, a kad je posla bilo preko glave, kabinetom je odzvanjala naša interna šala da ćemo donijeti krevete i prespavati u školi. To nisu bili samo radni dani, to je bio život u svom najčišćem i najljepšem obliku zajedništva", naveli su na Facebooku.
