Hrvatski političar i publicist Ivan Zvonimir Čičak je u srijedu preminuo nakon višegodišnjih zdravstvenih problema, javlja Jutarnji list.
Rodio se 1947. godine u Zagrebu, kao četvrto od petero djece. Osnovnu školu završio je u Zagrebu, a već kao maturant prvi je put uhapšen i saslušavan od jugoslavenske komunističke tajne policije zbog 'aktivnosti u podzemnim katoličkim krugovima', navodi se u njegovoj biografiji na stranicama HHO-a.
U nedostatku dokaza, postupak protiv njega je obustavljen, no isključen je iz gimnazije te mu je zabranjen nastavak školovanja u bilo kojoj od srednjih škola. Razlog takve kazne bila je njegova školska zadaća na temu "Nad razastrtom kartom moje domovine" u kojoj je kao svoju domovinu naveo Hrvatsku, a ne Jugoslaviju.
Nakon tzv. „Brijunskog plenuma“ SKJ na kojem je osuđena frakcija Aleksandra Rankovića ipak mu je omogućen nastavak školovanja. 1967. upisuje Pravni i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i aktivno se uključuje u opoziciona studentska gibanja. U jesen 1968. okuplja i organizira jaku grupu studenata na Filozofskom fakultetu, a ubrzo dolazi u sukob sa službenom politikom Komunističke partije.
U prosincu 1969. osvaja prvu nagradu na natjecanju u govorništvu organiziranom na Sveučilištu. Zbog oratorskih sposobnosti, londonski ga The Economist naziva „zagrebačkim Ciceronom“.
U vrijeme Hrvatskog proljeća na sveučilišnoj skupštini 21. studenoga 1971. izabran je za studenta prorektora. Pod optužbom da je hrvatski nacionalist, u prosincu 1971. tadašnje jugoslavenske vlasti su uhitile Čička i druge studentske vođe. U montiranom sudskom procesu osuđen je na tri godine zatvora, od čega je 18 mjeseci proveo u Đorđićevoj, a ostatak u Lepoglavi, gdje je devet mjeseci bio u samici.
Po izlasku iz zatvora, na Staru godinu 1974., poslan je na jednogodišnje odsluženje vojnog roka u Požarevac, u Srbiju, a po povratku iz vojske, apsolvirao je filozofiju i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Kako nije mogao naći posao najprije radi kao akviziter i prodaje knjige, a potom pokreće vlastiti biznis i otvara radionicu za izradu kožne galanterije. U braku sa suprugom Marijom dobio je petero djece.
U studenome 1987. policija ga ponovno hapsi, zbog navodne utaje poreza, no nakon dva mjeseca zatvora pušten je na slobodu.
Radi na obnovi Hrvatske seljačke stranke (HSS). Čičak je najprije potpredsjednik, a potom i predsjednik te stranke s kojom na prve višestranačke izbore izlazi zajedno s Tuđmanovim HDZ-om. Smatrajući da politika HDZ-a nije dobra za Hrvatsku ubrzo se sukobio s Tuđmanom te se etablirao kao njegov žestoki kritičar.
Godine 1993. postaje predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO), na tom položaju iduća dva desetljeća ostaje vidljiv u javnosti, makar je u jednom trenutku dao ostavku.
Nakon izbora 2004. godine Čičak je izabran za člana Odbora za ljudska prava Hrvatskog sabora, bio je aktivan i u Novinarskom društvu, a za svoj je rad dobio niz nagrada i priznanja.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
